Razlika između inačica stranice »Banteng«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Banteng'''-->{{Taxobox
{{Taxobox
| boja= pink
| boja= pink
| naziv= Banteng
| naziv= Banteng

Trenutačna izmjena od 08:59, 13. svibnja 2022.

  1. PREUSMJERI Predložak:Taksokvir

Banteng (lat. Bos javanicus) je vrsta divljega goveda, koja obitava u jugoistočnoj Aziji.

Bantenzi su pripitomljeni na nekoliko mjesta u jugoistočnoj Aziji, te ima oko 1,5 milijuna domaćih bantenga, koji se nazivaju stoka s Balija. Koriste se kao radne životinje i za meso.[1] Unesen je u sjevernu Australiju, gdje ima stabilnu populaciju.[2]

Po veličini sliči domaćem govedu, visok je 1,55 do 1,65 m u ramenima te ima 2,45 do 3,5 m u ukupnoj dužini, uključujući i 60 cm repa. Tjelesna težina može biti u rasponu 400 do 900 kg.[3] Ima spolni dimorfizam, tj. spolovi se razlikuju po boji i veličini. Građa je slična onoj od domaćih goveda, ali s relativno tankim vratom i malom glavom. Rogovi ženke su kratki i čvrsto zakrivljeni, s vrhovima prema unutra, dok su rogovi mužjaka u luku prema gore dužine 60 do 75 cm.

Grupa bantenga

Ova vrsta se smatra ugroženom. Skupine bantenga nalaze se u zoološkim vrtovima te u Australiji, a križani su sa stokom (lat. Bos taurus), te su takvi hibridi.

Areal bantenga obuhvaća veći broj država. Vrsta je prisutna u sljedećim državama: Tajland, Mianmar, Malezija, Indonezija, Vijetnam, Laos i Kambodža. Izumrla je u Bruneju, Indiji i Bangladešu.[4]

Staništa vrste su: šume, bambusove šume, močvarna područja, travna vegetacija, ekosustavi niskih trava, šumski ekosustavi i riječni ekosustavi. Vrsta je rasprostranjena do 2100 metara nadmorske visine.

Izvori

  1. Friend, J B, Cattle of the World, Blandford Press, Dorset, 1978.
  2. http://www.wildcattleconservation.org/WildCattleNews/wildcattlenews05.html#news20050805 Preuzeto 15. kolovoza 2013.
  3. http://www.ultimateungulate.com/Artiodactyla/Bos_javanicus.html Preuzeto 15. kolovoza 2013.
  4. http://www.iucnredlist.org/details/2888/0 Preuzeto 15. kolovoza 2013.