More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '{{mk}}' u '{{mak oznaka}}' |
||
| (Nije prikazana jedna međuinačica jednog suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Same Limani - Žarnoski'''-->{{ | <!--'''Same Limani - Žarnoski'''-->{{Infookvir književnik | | ||
Ime = Same Limani - Žarnoski<br><small>Саме Лимани - Жарноски</small> | | Ime = Same Limani - Žarnoski<br><small>Саме Лимани - Жарноски</small> | | ||
boja = #77DD77| | boja = #77DD77| | ||
| Redak 15: | Redak 15: | ||
}} | }} | ||
'''Same Limani - Žarnoski''' (mak. Саме Лимани - Жарноски) je [[makedonska književnost|makedonski]] [[pjesnik]]. Rođen je 1935. godine u selu [[Žirovnica|Žirovnici]]. Završio je učiteljsku školu. Radio je kao nastavnik [[makedonistika|makedonskog jezika]] u Žirovnici. Od 1971. godine je član [[Društvo makedonskih pisaca|Društva makedonskih pisaca]].<ref>{{ | '''Same Limani - Žarnoski''' (mak. Саме Лимани - Жарноски) je [[makedonska književnost|makedonski]] [[pjesnik]]. Rođen je 1935. godine u selu [[Žirovnica|Žirovnici]]. Završio je učiteljsku školu. Radio je kao nastavnik [[makedonistika|makedonskog jezika]] u Žirovnici. Od 1971. godine je član [[Društvo makedonskih pisaca|Društva makedonskih pisaca]].<ref>{{mak oznaka}}[http://www.dnevnik.com.mk/default.asp?ItemID=5084C7F0CA28234FB9F1B69BB076A678 Саме Жарноски на најдобар начин го опиша македонскиот народ од реканскиот крај]</ref> | ||
== Bibliografija == | == Bibliografija == | ||
Posljednja izmjena od 31. svibanj 2025. u 05:00
| Same Limani - Žarnoski Саме Лимани - Жарноски | |
|---|---|
| Rođenje | 1935. |
| Smrt | 28. siječnja 2007. |
Same Limani - Žarnoski (mak. Саме Лимани - Жарноски) je makedonski pjesnik. Rođen je 1935. godine u selu Žirovnici. Završio je učiteljsku školu. Radio je kao nastavnik makedonskog jezika u Žirovnici. Od 1971. godine je član Društva makedonskih pisaca.[1]
Bibliografija
- Raspukani bigori (1970.)
- Iskri vo izgasnata pepel (1971.)
- Ne grači, tažna ptico (1973.)
- Cibrini i solzi (1976.)
- Dolinata na ljunjite i ljubovta (1981.)
- Zaveani vrvici (1983.)