Razlika između inačica stranice »Kloroctena kiselina«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Kloroctena kiselina''' ('''dikloroctena kiselina''', '''monokloroctena kiselina''', ''kloretan-kiselina'', ClCH<sub>2</sub>COOH ili CH<sub>2</sub>ClCOOH) je karbonska kiselina. Soli su joj [[kloracetat]]i (najpoznatiji [[natrijev kloracetat]]). | |||
==Svojstva i osobine== | ==Svojstva i osobine== | ||
Trenutačna izmjena od 10:49, 22. ožujka 2022.
Kloroctena kiselina (dikloroctena kiselina, monokloroctena kiselina, kloretan-kiselina, ClCH2COOH ili CH2ClCOOH) je karbonska kiselina. Soli su joj kloracetati (najpoznatiji natrijev kloracetat).
Svojstva i osobine
S komercijalnog stajališta najvažnija je halogen-kiselina.
Konstantna disocijacija kiselosti za kloroctenu kiselinu iznosi 1,4 x 10−3.
Dobivanje
Dobiva se kloriranjem octene kiseline (uvođenje klora u čistu octenu kiselinu).
Osim kloriranjem octene kiseline kloroctena kiselina se može dobiti hidrolizom trikloretilena s razrijeđenim kiselinama (primjerice 37%-tna H2SO4).
Uporaba
Zabranjena joj je upotreba za konzerviranje hrane. Za mikroorganizme je kloroctena kiselina toksična već u vrlo malim koncentracijama, te je izvrsno sredstvo za sterilizaciju. Važan je međuproizvod u dobivanju celuloznih etera.
Velike se količine upotrebljavaju za proizvodnju herbicida (2,4-D), karboksimetilceluloze i indiga. Ona je intermedijer u sintezi etilmalonata, a time u sintezi mnogih važnih organskih spojeva.
Izvor
- Tehnički leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža; glavni urednik: Zvonimir Jakobović. Tiskanje dovršeno 21. prosinca 2007.g., Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653717. ISBN 978-953-268-004-1, str. 385.