Razlika između inačica stranice »Filip Lukas«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Filip Lukas'''-->'''Filip Lukas''' ([[Kaštel Stari]], [[29. travnja]] [[1871.]] – [[Rim]], [[26. veljače]] [[1958.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[zemljopis]]ac, [[geopolitičar]], [[povjesničar]], kulturni djelatnik i [[Starčevićanac|starčevićanski]] [[intelektualac]].  
Filip Lukas''' ([[Kaštel Stari]], [[29. travnja]] [[1871.]] – [[Rim]], [[26. veljače]] [[1958.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[zemljopis]]ac, [[geopolitičar]], [[povjesničar]], kulturni djelatnik i [[Starčevićanac|starčevićanski]] [[intelektualac]].  


== Životopis ==
== Životopis ==

Trenutačna izmjena od 13:09, 25. ožujka 2022.

Filip Lukas (Kaštel Stari, 29. travnja 1871. – Rim, 26. veljače 1958.), bio je hrvatski zemljopisac, geopolitičar, povjesničar, kulturni djelatnik i starčevićanski intelektualac.

Životopis

Filip Lukas rođen je u Kaštel Starome 1871. godine. Završio je studij bogoslovije u Zadru te povijesti i zemljopisa u Austriji.[1] Profesor ekonomskog zemljopisa na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu od osnutka 1920. do 1945. godine, u kojem je razdoblju tri puta bio dekan te visokoškolske ustanove koja danas djeluje pod imenom Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Autor je mnogih znanstvenih radova, te suautor više atlasa. U svoje je vrijeme pisao o geopolitici, što je tada bila nova znanstvena disciplina.

Predsjednik je Matice hrvatske bez prijekida od 1928. do 1945. godine. U tom je razdoblju kao istaknuti intelektualac i hrvatski domoljub postao jedan od simbola otpora jugounitarizmu. U svojem djelovanju se nije u cijelosti priklanjao politici Hrvatske seljačke stranke, koja je u to doba bila glavna silnica u politici Hrvatske.[2]

Godine 1945. je izbjegao iz Hrvatske, a komunističke vlasti su ga u izočnosti osudile na smrt zbog podrške režimu NDH. Tek 2017. godine je Županijski sud u Zagrebu poništio presudu iz 1945. godine.[3][4] Zahtjev za reviziju presude koju je donio jugokomunistički totalitarni režim predala je udruga U ime obitelji.[5]

Djela

  • Utjecaj prirodne okoline na stanovništvo Dalmacije: (anthropogeografska studija): sa 4 priloga, Štamparija De Giulli i dr., Dubrovnik, 1906.
  • Gospodarska geografija za trgovačke akademije, Trošak i naklada Kr. Hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, Zagreb, 1915.
  • Geografija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Tisak Nadbiskupske tiskare, Zagreb, 1922. (2. izmijenjeno izd. 1940. Geografija Kraljevine Jugoslavije s Nikolom Peršićem)[6]
  • Ekonomska geografija, 2 sv., Tisak Kr. zemaljske tiskare, Zagreb, 1923.-1924.
  • Strossmayer i hrvatstvo: spomenspis prigodom otkrića spomenika, Matica hrvatska, Zagreb, 1926.
  • Zapadna Evropa, sv. 1: Britanski otoci, Zemljopis Evrope, dio 2, Matica hrvatska, Zagreb, 1935.
  • Hrvatska narodna individualnost: govor prigodom 100. godišnjice narodnog preporoda u Čakovcu, dne 16. Veljače, 1936., Tipografija Zagreb, Zagreb, 1936.
  • Dr. Ante Starčević: govor prof. Filipa Lukasa, držan na komemoraciji prigodom 41-godišnjice Starčevićeve smrti u dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda, dne 28. veljače 1937., Tiskara Ivan Lesnik, Jastrebarsko, 1937.
  • Hrvatsko pitanje i Londonski ugovor, Tipografija Zagreb, Zagreb 1937. (pod pseudonimom Lučonoša[6])
  • Hrvatska narodna samobitnost, knj. 1: Problem hrvatske kulture, Mala knjižnica Matice hrvatske. Nova serija, kolo 3, sv. 15, Matica hrvatska, Zagreb, 1938.
  • Zemljopis Nezavisne Države Hrvatske: za više razrede srednjih škola, Izdanje Nakladnog odjela Hrvatske državne tiskare, Zagreb, 1941., (2. izd. Hrvatska državna tiskara, 1943.) (suautor Nikola Peršić)[6]
  • Naša domovina, sv. 1: Hrvatska zemlja-hrvatski narod, hrvatska poviest-hrvatska znanost, Izdanje Glavnog ustaškog stana, Zagreb, 1943. (gl. ur.)
  • Stogodišnja uloga Matice hrvatske u sklopu političkokulturne poviesti hrvatskog naroda, P. o.: Hrvatsko kolo, knj. 24. [Matica hrvatska?], Zagreb, 1944.
  • Za hrvatsku samosvojnost: zakoni zemlje-krvi-duha: eseji, govori, članci, 2 sv., ↓1 knj. 2: Hrvatski narod i hrvatska državna misao; knj. 3: Ličnosti-stvaranja-pokreti, Matica hrvatska, Zagreb, 1944.
  • Hrvatska narodna samobitnost, Dom i svijet, Zagreb, 1997.

Spomen

  • Po Filipu Lukasu danas nose ime ulice u Zagrebu, Zadru i Ivanjoj Reci, te osnovna škola u Kaštelima.

Bilješke

  1. ↑1  Knj. 1 nije izašla.[7]

Izvori

  1. ↑ Kronologija pravaštva. Povodom 150. obljetnice Stranke prava i 115. obljetnice smrti Ante Starčevića, (priredio Mladen Kaldana), Zagreb 2011./2012., isto i u: Politički zatvorenik: glasilo hrvatskog društva političkih zatvorenika, br. 234, rujan 2011.
  2. ↑ Davor Dijanović, Prof. Filip Lukas – simbol otpora Jugoslaviji i jugoslavenstvu, hkv.hr, 20. prosinca 2011.
  3. ↑ Poništena smrtna presuda komunističkih vlasti – Filip Lukas je nevin čovjek!, narod.hr 20. srpnja 2017.
  4. ↑ Narod.hr: Odvjetnik Planinić o prof. Lukasu: “Želimo prokazati način funkcioniranja komunističkog totalitarnog sustava u kojem su stradali mnogobrojni Hrvati”, Izvor: narod.hr/Hrvatski tjednik, narod.hr, 15. veljače 2017. Pristupljeno 26. srpnja 2017.
  5. ↑ narod.hr: (FOTO, VIDEO) U ime obitelji predala zahtjev za reviziju komunističke presude na smrt hrvatskog intelektualca profesora Filipa Lukasa, narod.hr, 25. siječnja 2017. Pristupljeno 26. srpnja 2017.
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2 Lukas, Filip, hbl.lzmk.hr, pristupljeno 30. lipnja 2019.
  7. ↑ Za hrvatsku samosvojnost : zakoni zemlje-krvi-duha : eseji, govori, članci / Filip Lukas, katalog.kgz.hr, pristupljeno 3. studenoga 2018.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Filip_Lukas&oldid=450046"