Razlika između inačica stranice »Mykola Vingranovski«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Mykola Vingranovski'''-->'''Mykola Vingranovski''' (''Мико́ла Степа́нович Вінграно́вський'') ([[Pervomajsk (Mykolajivska oblast)|Bogopilj]], [[7. studenoga]] [[1936.]] – [[Kijev]], [[27. svibnja]] [[2004.]]) je [[ukrajinska književnost|ukrajinski]] [[pjesnik]], [[pisac]], [[dječji pisac]], filmski [[glumac]], [[redatelj]] i [[scenarist]]. Pripada [[šezdesetaš]]ima.
Mykola Vingranovski''' (''Мико́ла Степа́нович Вінграно́вський'') ([[Pervomajsk (Mykolajivska oblast)|Bogopilj]], [[7. studenoga]] [[1936.]] – [[Kijev]], [[27. svibnja]] [[2004.]]) je [[ukrajinska književnost|ukrajinski]] [[pjesnik]], [[pisac]], [[dječji pisac]], filmski [[glumac]], [[redatelj]] i [[scenarist]]. Pripada [[šezdesetaš]]ima.


U njegovim djelima ljepota je glavnim zakonom i glavnom istinom kojom se buni protiv nesavršenstva ovog svijeta. Optuživali su ga za [[surrealizam]] i opstrukciju. U pjesmama je nježan, napet, sarkastičan te pun nacionalne svijesti i odlučnosti. Pjesničke su mu slike gotovo materijalno opipljive.
U njegovim djelima ljepota je glavnim zakonom i glavnom istinom kojom se buni protiv nesavršenstva ovog svijeta. Optuživali su ga za [[surrealizam]] i opstrukciju. U pjesmama je nježan, napet, sarkastičan te pun nacionalne svijesti i odlučnosti. Pjesničke su mu slike gotovo materijalno opipljive.

Trenutačna izmjena od 10:48, 19. ožujka 2022.

Mykola Vingranovski (Мико́ла Степа́нович Вінграно́вський) (Bogopilj, 7. studenoga 1936.Kijev, 27. svibnja 2004.) je ukrajinski pjesnik, pisac, dječji pisac, filmski glumac, redatelj i scenarist. Pripada šezdesetašima.

U njegovim djelima ljepota je glavnim zakonom i glavnom istinom kojom se buni protiv nesavršenstva ovog svijeta. Optuživali su ga za surrealizam i opstrukciju. U pjesmama je nježan, napet, sarkastičan te pun nacionalne svijesti i odlučnosti. Pjesničke su mu slike gotovo materijalno opipljive.

Pisao je za novine Dnipro i za ljvivski Žovtenj. Dobitnik je ukrajinske nacionalne nagrade, nacionalna nagrada Ukrajine imena Tarasa Ševčenka 1984. godine, nagrade Blagovist, fondacije Omeljana i Tatjane Antonovič.

Djela

  • Атомні прелюди (1962.)
  • Сто поезій (1967.)
  • Поезії (1971.)
  • На срібнім березі (1982.)
  • Київ (1982.)
  • Губами теплими і оком золотим (1984.)
  • Цю жінку я люблю (1990.)
  • З обійманих тобою днів (1993.)
  • Любове, не прощавай! (1997.)

Djela za djecu

  • Андрійко-говорійко
  • Мак
  • Літній ранок
  • Літній вечір
  • Ластівка біля вікна
  • На добраніч
  • У глибині дощів
  • Первінка

Povisti

  • Первінка
  • Сіроманець
  • У глибині дощів
  • Світ без війни (1958.)
  • Президент (1960.)
  • Кінь на вечірній зорі (1986.)
  • Літо на Десні (1983.)
  • Наливайко (roman 199.1)* Чотирнадцять столиць України (1997., povijesni tekst)
  • Манюня (2003, повість)

Literatura

  • Tribina Hrvatsko slovo uživo. Darija Pavlešen: Pjesnik s dvije domovine, str. 15, Hrvatsko slovo, petak, 1. veljače 2008. (o zbirci Đure Vidmarovića Horus u krletci)
  • Шевченківські лауреати. 1962—2001: Енциклопедичний довідник. — К., 2001. — С. 76—78.