Tradicijske građevine naroda Ašanti

1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Tradicijske građevine naroda Ašanti se nalaze sjeverno i sjeveroistočno od grada Kumasija, u pokrajini Ašanti u središtu Gane. To su posljednji materijalni ostaci nekada snažnog naroda Ašanti koje je dostiglo svoj vrhunac u 18. stoljeću kada su vladali velikim područjem današnje Gane.

Ašanti Carstvo i Britanska Zlatna Obala 1896. god.

Mnoge kuće su uništene tijekom rata Ašantija protiv Britanaca od 1806.-1901. godine. U to vrijeme (1895.) je britanski general Robert Baden Powell zapalio i najznamenitiju Ašanti građevinu, kraljevski mauzolej Barem. Danas je preživio samo mali broj tradicijskih građevina, kuća ili svetišta (tzv. "fetiš-kuće"), koja su starija od 100 godina.

One imaju zidove povezane sustavom drvenih greda i daskama od bambusa ispod drvenog krova (od biljaka Hippocrates africana i Hippocrates rowlandii koje su jako otporne na termite) sa slamnatim pokrovom. Podovi su im od nabijene gline, a vanjski zidovi i trijemovi su obično premazani slojem zemlje i raskošno ukrašeni šarenim apstraktnim, cvjetnim, životinjskim i antropomorfnim bareljefima. Kako su uglavnom građene od zemlje, drva i slame, jako su osjetljive na djelovanje vremena i vremenskih neprilika.

Trinaest tradicijskih građevina naroda Ašanti (u mjestima: Abetifi, Abirim, Akoboanbong, Asawase, Asenemaso, Bogyease, Darkwa, Jachie, Kentenkrono, Patakro i Obomeng) je upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi 1980. godine.

Izvori i vanjske poveznice

• Michael Swithenbank, Ahanti fetish houses, Accra Ghana Univ Press, 1969. (engl.)
• ashanti.com.au (engl.)
• Svjetska baština u Gani (engl.)
• Conservation practice in Ghana, a case study: the fetish house at Asawasi (PDF) (engl.)