Razlika između inačica stranice »Dijamant«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Mineral]] '''dijamant''' je [[alotropska modifikacija]] [[ugljik]]a. | |||
[[Datoteka:Brillanten.jpg|mini|Dijamant]] | [[Datoteka:Brillanten.jpg|mini|Dijamant]] | ||
Dijamant je najtvrđi mineral u prirodi.<ref name="LZMK">[https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=15103 dijamant], enciklopedija.hr, pristupljeno 27. travnja 2020.</ref> Dijamant ima najveću temperaturu tališta (3820 [[kelvin|K]] ili 3547 [[°C]]), toplinsku vodljivost i najnižu molarnu entropiju(2,4 J mol<sup>-1</sup> K<sup>-1</sup>) od bilo kojeg elemeta. Isparava na 4200°C | Dijamant je najtvrđi mineral u prirodi.<ref name="LZMK">[https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=15103 dijamant], enciklopedija.hr, pristupljeno 27. travnja 2020.</ref> Dijamant ima najveću temperaturu tališta (3820 [[kelvin|K]] ili 3547 [[°C]]), toplinsku vodljivost i najnižu molarnu entropiju(2,4 J mol<sup>-1</sup> K<sup>-1</sup>) od bilo kojeg elemeta. Isparava na 4200°C | ||
Trenutačna izmjena od 00:21, 13. travnja 2022.
Mineral dijamant je alotropska modifikacija ugljika.
Dijamant je najtvrđi mineral u prirodi.[1] Dijamant ima najveću temperaturu tališta (3820 K ili 3547 °C), toplinsku vodljivost i najnižu molarnu entropiju(2,4 J mol-1 K-1) od bilo kojeg elemeta. Isparava na 4200°C
Na Mohsovoj skali tvrdoće zauzima najviše mjesto sa tvrdoćom broj 10. Pri atmosferskom tlaku i sobnoj temperaturi, dijamant je termodinamički nestabilan, te se konvertira u grafit, ali ta konverzija je toliko spora da se dijamant smatra kinetički stabilnom supstancom. Grafit i dijamant su u ravnoteži pri 300 K na oko 15000 atmosfera.
U prirodi dolazi u obliku dvije polimorfne modifikacije: kubični i heksagonski dijamant.
Vrste
Sintetički dijamanti
Sintetički dijamanti ozbiljno ugrožavaju tržište prirodnih dijamanata.
Odlikuju ih iste karakteristike kao prirodne dijamante, veća čistoća i bolja boja. Uz to nekoliko su puta jeftiniji te se kupci sve češće odlučuju za kupnju sintetičkih dijamanata.
U početku su se proizvodili žuti sintetički dijamanti koji su bili 3 puta jeftiniji od prirodnih. Sadržavali su kao i prirodni 100% ugljika, ali se bili izrazito žute boje i proizvodnja je tekla sporo jer se odvijala u malim komorama pod visokim tlakom. Nakon toga američki istraživači su došli do revolucionarnog otkrića proizvodnje dijamanata laserskom fragmentacijom prirodnog plina (metana). Takvom proizvodnjom se dobivaju dijamanti savršene boje D i čistoće FL, a sam proces se odvija jako brzo te je cijena dijamanata izrazito povoljna. Ali takvi dijamanti sadrže samo 90% ugljika te ih neki stručnjaci ne svrstavaju u kategoriju dijamanata već samo dragog kamenja jer nemaju sve karakteristike prirodnog dijamanta te je lako utvrditi da se ne radi o prirodnom dijamantu.
U svijetu se takvi dijamanti proizvode u dvije tvornice (Amerika i Kina) a dijamanti su poznati pod nazivom "Grown Diamond".
Kubični dijamant
Ova modifikacija dijamanta je jedna od najpoznatija jer se prirodni dijamant gotovo isključivo pojavljuje u ovoj modifikaciji. Kubični dijamant nastaje u plinskim vulkanima (maar-ovima), naglim pothlađivanjem eruptivnog materijala koji je bio izložen ekstremnim tlakovima. To su ujedno i jedina primarna prirodna ležišta dijamanata. Kubični dijamant kristalizira u obliku dijamantne rešetke. U prirodi se nalazi u kristalima oblika oktaedra. Dijamant je kemijski puno inertniji od bilo koje modifikacije kristaliničnog grafita. Dijamant se može zapaliti u zraku, ako se zagrije na 600 do 800 ºC.
Heksagonski dijamant
Heksagonski dijamant (lonsadaleit) je nestabilnija polimorfna modifikacija dijamanta. Heksagonski dijamant nastaje u mikroskopskim količinama prilikom udara meteora u zemlju. Heksagonski dijamant je sintetiziran umjetnim putem.
Upotreba
Dijamant se, zbog svoje tvrdoće, koristi kao alat za rezanje, bušenje, brušenje i poliranje.
Rezanjem i poliranjem dijamanata dobiva se brilijant koji se koristi u izradi nakita. Poliranje se izvodi dijamantnom prašinom. Samo rijetki dijamanti imaju dovoljnu kvalitetu za dobivanje brilijanta.
Danas se oko 40% industrijskih dijamanata dobiva umjetnim putem. Umjetni dijamanti se mogu proizvesti i za dobivanje brilijanta, ali su ekonomski neisplativi.
Najveći svjetski proizvođači dijamanata su Australija, Rusija i Južnoafrička Republika.
Boje dijamanta
Dijamanti variraju u boji, a najčešća boja dijamanta nije prozirna kao što većina ljudi misli, već je naprotiv većina dijamanata smeđa ili žuta.
Dijamanti mogu čak biti i crne boje, iako ovdje valja istaknuti kako nema dijamanta koji bi bio potpuno crn jer crni dijamant je crn zbog mnoštva iluzija koje mu daju taj tamni izgled. Čistim dijamantima se nazivaju samo bezbojni i prozirni dijamanti, a svi "obojani" dijamanti nisu potpuno čisti dijamanti već imaju određenu razinu i vrstu nečistoća koje im daju specifičnu boju. Tako primjerice žuti dijamanti, koji su inače i najčešća boja dijamanata imaju u sebi određenu količinu dušika koja je odgovorna za tu žutu boju, a intenzitet žute boje ovisi o tipu i koncentraciji dušika sadržanoj u dijamantu.
Klasifikacija dijamanata po boji obično ima ljestvicu stupnjevanja koja ide od slova "D" što označava dijamant bez boje pa sve do slova "Z" koji znači svjetlo žutu boju. Ta klasifikacija postavljena je od strane Američkog geološkog instituta (GIA).
Vrijednost dijamanata određuju čistoća i boja.
Najvrjedniji su dijamanti boje D (savršeno bijeli), a vrijednost im opada prema slovu Z (žuti).