Razlika između inačica stranice »Marko Kornelije Fronton«

Trenutačna izmjena od 13:46, 23. ožujka 2022.

Marko Kornelije Fronton (Marcus Cornelius Fronto, cca. 100 - 170) bio je rimski gramatičar, retoričar i pravnik. Bio je rodom iz Cirte, glavnog grada tadašnje rimske Numidije te je sebe opisivao kao potomka tamošnjih nomada. Iz Cirte je došao u Rim gdje se obrazovao, te započeo uspješnu pravničku karijeru koja mu je donijela veliku bogatstvo. Njegova oratorska vještina je privukla pažnju Antonina Pija koji ga je angažirao kao tutora svojim sinovima Marku Aureliju i Luciju Veru. Godine 142. je dva mjeseca služio kao zamjenski (suffect) konzul. Ponudu da preuzme mjesto prokonzula Azije je odbio zbog lošeg zdravlja. Posljednje godine života su mu bile obilježene žalovanjem za djecom koju je svu, osim jedne kćerke, nadživio. U njegovo vrijeme je veliki broj rimskih pravnika oponošao njegov stil te su postali poznati kao frontoniani.

Njegova djela su uglavnom sačuvana u fragmentima, ali su zato ostala njegova pisma, uključujući i ona upućena caru i njegovim sinovima.

Vanjske poveznice

Loeb edition vol. 1
Loeb edition vol. 2
M. Cornelius Fronto: Epistulae (Latin text)
The correspondence of Marcus Cornelius Fronto. Edited and translated by C. R. Haines (1919). Volume 1, Volume 2, at the Internet Archive.

Inačica od 09:08, 23. rujna 2021. (vidi izvor) WikiSysop (razgovor \| doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)		Trenutačna izmjena od 13:46, 23. ožujka 2022. (vidi izvor) WikiSysop (razgovor \| doprinosi) m (bnz)
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Marko Kornelije Fronton'''-->'''~~Marko Kornelije Fronton''' (''Marcus Cornelius Fronto'', cca. 100 - 170) bio je [[Rimsko Carstvo\|rimski]] gramatičar, retoričar i pravnik. Bio je rodom iz [[Cirta\|Cirte]], glavnog grada tadašnje rimske [[Numidija\|Numidije]] te je sebe opisivao kao potomka tamošnjih nomada. Iz Cirte je došao u Rim gdje se obrazovao, te započeo uspješnu pravničku karijeru koja mu je donijela veliku bogatstvo. Njegova oratorska vještina je privukla pažnju [[Antonin Pij\|Antonina Pija]] koji ga je angažirao kao tutora svojim sinovima [[Marko Aurelije\|Marku Aureliju]] i [[Lucije Ver\|Luciju Veru]]. Godine 142. je dva mjeseca služio kao zamjenski (''suffect'') [[rimski konzul\|konzul]]. Ponudu da preuzme mjesto prokonzula [[Azija (rimska provincija)\|Azije]] je odbio zbog lošeg zdravlja. Posljednje godine života su mu bile obilježene žalovanjem za djecom koju je svu, osim jedne kćerke, nadživio. U njegovo vrijeme je veliki broj rimskih pravnika oponošao njegov stil te su postali poznati kao ''frontoniani''.		Marko Kornelije Fronton''' (''Marcus Cornelius Fronto'', cca. 100 - 170) bio je [[Rimsko Carstvo\|rimski]] gramatičar, retoričar i pravnik. Bio je rodom iz [[Cirta\|Cirte]], glavnog grada tadašnje rimske [[Numidija\|Numidije]] te je sebe opisivao kao potomka tamošnjih nomada. Iz Cirte je došao u Rim gdje se obrazovao, te započeo uspješnu pravničku karijeru koja mu je donijela veliku bogatstvo. Njegova oratorska vještina je privukla pažnju [[Antonin Pij\|Antonina Pija]] koji ga je angažirao kao tutora svojim sinovima [[Marko Aurelije\|Marku Aureliju]] i [[Lucije Ver\|Luciju Veru]]. Godine 142. je dva mjeseca služio kao zamjenski (''suffect'') [[rimski konzul\|konzul]]. Ponudu da preuzme mjesto prokonzula [[Azija (rimska provincija)\|Azije]] je odbio zbog lošeg zdravlja. Posljednje godine života su mu bile obilježene žalovanjem za djecom koju je svu, osim jedne kćerke, nadživio. U njegovo vrijeme je veliki broj rimskih pravnika oponošao njegov stil te su postali poznati kao ''frontoniani''.

	Njegova djela su uglavnom sačuvana u fragmentima, ali su zato ostala njegova pisma, uključujući i ona upućena caru i njegovim sinovima.		Njegova djela su uglavnom sačuvana u fragmentima, ali su zato ostala njegova pisma, uključujući i ona upućena caru i njegovim sinovima.