Razlika između inačica stranice »Artur Phleps«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Artur Phleps'''-->{{Infokvir vojna osoba
{{Infokvir vojna osoba
|ime=Artur Phleps
|ime=Artur Phleps
|slika=
|slika=

Trenutačna izmjena od 20:40, 7. svibnja 2022.

Artur Phleps
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 29. studenog 1881.
Mjesto rođenja Biertan kraj Sibiua, Rumunjska
Datum smrti 21. rujna 1944.
Mjesto smrti oko Arada.
Nacionalnost Flag of Germany (1933–1935).svg Nijemac[1][2][3]
Puno ime Artur Martin Phleps
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1914. - 1944.
Čin Obergruppenführer
Ratovi Prvi svjetski rat
Drugi svjetski rat
Vojska Waffen SS
Jedinice 5. SS oklopna divizija "Wiking"
Zapovijedao 7. SS dobrovoljačka gorska divizija "Prinz Eugen"
V. SS groski korpus
Odlikovanja Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes mit Eichenlaub
Vojnički red željeznog trolista 1. stupnja

Artur Martin Phleps (29. studenog 1881. – 21. rujna 1944.) bio je austro-ugarski Rumunj, njemački časnik s činom SS Obergruppenführera u Waffen SS-u tijekom Drugog svjetskog rata. Bio je i austro-ugarski časnik tijekom Prvog svjetskog rata, služio je u rumunjskoj vojsci u međuratnom razdoblju sve do pridruženja njemačkom Waffen SS-u. Borio se u sklopu 5. SS oklopne divizije "Wiking", kasnije je postao zapovjednik 7. SS dobrovoljačke gorske divizije "Prinz Eugen" pa uskoro i zapovjednik V. SS gorskog korpusa. Phleps je bio nositelj brojnih odlikovanja., uključujući i "Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes mit Eichenlaub" i Njemački križ u zlatu.


Rani život

Artur Phleps rođen je u Birthälmu (danas Biertan), u blizini Sibiua (Hermannstadt) - područje gusto naseljeno rumunjskim Nijemcima, obično se nazivaju transilvanijski Saksonci. Njegov otac bio je liječnik koji je došao u Transilvaniji iz austrijskog Silesia. Nakon osnovne škole u Sibiuu, Phleps je pohađao Vojnu akademiju u Požunu. Nastavio je časničku obuku i diplomirao, a kasnije se borio za vrijeme Prvog svjetskog rata u austrougarskoj vojsci, stekavši čin potpukovnika.

Nakon rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije, Phleps se vratio u svoju rodnu Transilvaniju, koja je postala dio Rumunjske i pristupa rumunjskoj vojsci. U početku, radio je u Vojnoj akademiji u Bukureštu, a kasnije, kao general-pukovnik, određen je za gorske trupe, pretvarajući ih u elitne jedinice unutar rumunjske vojske (Vânători de Munte).

Služba u njemačkom Waffen SS-u

5. SS oklopna divizija "Wiking"

1941. Phleps se odlučio upisati u njemačku vojsku. Pod djevojačkim prezimenom njegove majke Stolz, pridružio se osoblju 5. SS-Panzergrenadier-Wiking divizije. Brzo je napredovao u divizijskim činovima, i nakon smrti Hilmara Wäckerlea, dobiva zapovjedništvo nad SS-Westland pukovnijom. Zahvaljujući njegovoj organizacijskoj vještini Phleps je brzo napredovao do čina Gruppenführer SS-a, a 1942. bio je zadužen od Heinricha Himmlera da organizira novu SS jedinicu sastavljene od Volksdeutschera ili njemačkog manjine iz Jugoslavije, Mađarske i Rumunjske.

7. SS dobrovoljačka gorska divizija "Prinz Eugen"

Uglavnom zbog podrijetla njegovih vojnika i njegova karaktera vojne postrojbe kao planinskih, Phlepsova nova naredba je dizajnirana za anti-partizansko ratovanje i raspoređena u područja okupiranim od partizana diljem aneksirane Jugoslavije. U početku, svi njegovi vojnici su bili dobrovoljci, ali kako su morali popuniti ispražnjene redove uvedeno je novačenje. Početkom listopada 1942., 7. SS divizija "Prinz Eugen" neprestano se borila protiv partizana u tzv. "Banden-und Partisanenbekämpfung"u i bila je uključena u brojne ratne zločine protiv civilnog stanovništva.

U priznavanju njegove sposobnosti kao zapovjednika "Prinz Eugen" divizije, dana 21. lipnja 1943. Phleps je unaprijeđen u SS-General Obergruppenführera Waffen SS-a i bio je nagrađen Viteškim križem željeznog križa. Nakon kratkog vremena dato mu je zapovjedništvo nad V. SS-Gebirgs-Korpsom (V. SS gorski korpus)...

V. SS gorski korpus

Osim toga, uz "Prinz Eugen" diviziju, Phleps dobiva dobiva zapovjedništvo i nad drugim gorskim jedinicama, uključujući i popularnu Handžar diviziju (13. Waffen-Gebirgs-Division der SS Handschar). "Prinz Eugen" divizija kao i prije, bila je angažirana u Korpsu za protu-partizansku dužnost, uglavnom u okolici Mostara, protiv partizana.

U rujnu 1943., Phleps je unaprijeđen u čin Höherera SS-a i Polizeiführera. 1944. vratio se u Rumunjsku kako bi osobno nadgledao pripreme protiv Crvene armije u nadolazećoj Jassy-Chisinau ofanzivu (na čelu sa sovjetskim generalom Malinovskyim). Dok je na terenu izviđao situaciju, Phleps i njegovi suradnici zarobljeni su od Sovjeta u blizini Arada. Iako točan podatak o njegovoj smrti nije poznat, vjerojatno je da su Sovjeti bili svjesni njegova identiteta, pa su ga zato i ubili tijekom njemačkog zračnog napada u strahu da im ne pobjegne.


Ironično, njegov nestanak u početku je bio tretiran kao odsustvo bez dopusta i tjeralica za Phlepsom nije izdana. Pobješnjeli Heinrich Himmler osobno je proveo istragu za Phlepsovim "bijegom" i tek nakon što su njegove osobne stvari pretražene, službeno je naveden kao "ubijeni u akciji". Poshumno, Phleps je također nagrađen Hrastovim lišćem na Viteškome križu te je izabrana kao zaštitnik SS Dobrovolajčke pukovnije 13. Ovoj jedinici je dozvoljeno da nosi posebni natpis s njegovim imenom. Iako je natpis je proizveden, ratne fotografije natpisa nikad nisu izdane, sve do 2004.[1]

Sažetak Phlepsove SS-ovske karijere

Datumi promaknuća

  • SS-Mann: 30. lipnja 1940.
  • SS-Oberführer: 30. lipnja 1941.
  • Brigadeführer SS-Generalmajor und der Waffen-SS: 30. studeni 1941.
  • Gruppenführer SS-Generaleutnant und der Waffen-SS: 20. travnja 1942.
  • SS-General Obergruppenführer und der Waffen-SS: 21. lipnja 1943.

Odlikovanja

  • Željezni križ, 2. stupanj (1917.) i 1. stupanj (1941.) (Nacistička Njemačka)
  • Kopča na Željeznom križu (1941.)
  • Viteški križ željeznog križa (1943.)
  • Hrastovo lišće - posmrtno (1944.)
  • Njemački križ u zlatu (1944.)
  • Medalja s Istočnog bojišta (1942.)
  • Pješačka napadačka oznaka u bronci (1943.)
  • Crvena kruna Rumunjske, časnički križ s mačevima na pantljikama vojne Virtue (?) (1920.)
  • Crvena kruna Rumunjske, veliki križ (1933.)
  • Rumunjski komemoratini križ 1916-1918
  • Vojnički red željeznog trolista, 1. stupnja (Hrvatska)
  • Red krune Jugoslavije, 2. stupanj (1933.)
  • Čehoslovački ratni križ (1928.) (Čehoslovačka)
  • Red za vojne zasluge, 2. stupanj (1934.) (Bugarska)
  • Red Franza Josepha, časnički s mačevima i ratnom dekoracijom (1918.) (Austro-Ugarska)
  • Red željezne krune, 3. stupnja s ratnom dekoracijom i mačevima (1917.) (Austro-Ugarska)
  • Križ za vojne zasluge, 3. stupnja s ratnom dekoracijom i mačevima (1915.) (Autro-Ugarska)
  • Medalja za vojne zasluge na vrpci za hrabrost, s mačevima u srebru (1916.) i bronci (1914.) (Austro-Ugarska)
  • Crveni križ, 2. stupanj s ratnom dekoracijom (1915.) (Austro-Ugarska)
  • Ratna medalja s jednom trakom (Austro-Ugarska)
  • Komemorativni križ 1912-1913 (Austro-Ugarska)
  • Vojni jubilarni križ 1848-1908 (1908.) (Austro-Ugarska)

Zanimljivost

Artur Phleps je kao nositelj Vojničkog reda željeznog trolista 1. stupnja imao pravo na naslov viteza NDH.

Izvori

  1. Gordon Williamson, The Waffen-SS (2): 6. to 10. Divisions, Osprey Publishing, 2004, str. 11 [1]
  2. Stevan K. Pavlowitch, Hitler's new disorder: the Second World War in Yugoslavia, Columbia University Press, 2008, str. 99 [2]
  3. David Littlejohn, Foreign Legions of the Third Reich, 3. izdanje, R. James Bender, 1994, str. 234 [3]