PPD-40: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Nije prikazana jedna međuinačica | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir oružje | |||
|naziv =PPD-40 | |naziv =PPD-40 | ||
|slika =[[Datoteka:Red_army_pistols_and_automatic_weapons-2.jpg|300px]] | |slika =[[Datoteka:Red_army_pistols_and_automatic_weapons-2.jpg|300px]] | ||
| Redak 61: | Redak 61: | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
* [http://www.gewehr.ru/2007/04/11/ppd.html Osnovne informacije o PPD-34 i PPD-40] | * [http://www.gewehr.ru/2007/04/11/ppd.html Osnovne informacije o PPD-34 i PPD-40] | ||
* [https://web.archive.org/web/20081210180608/http://www.otvaga.ucoz.ru/publ/5-1-0-8 ППД-1934\38\40 - PPD-34, PPD-38 i PPD-40] | * [https://web.archive.org/web/20081210180608/http://www.otvaga.ucoz.ru/publ/5-1-0-8 ППД-1934\38\40 - PPD-34, PPD-38 i PPD-40] | ||
Posljednja izmjena od 10. travanj 2022. u 22:17
| PPD-40 | |
|---|---|
 Rani model PPD-34/38 | |
| Vrsta | Automat |
| Država podrijetla |  SSSR
|
| Povijest uporabe | |
| U službi | 1935. – 1945. |
| U uporabi u | Sovjetski Savez, Finska, Wehrmacht |
| Ratovi | 2. svjetski rat, Zimski rat, Nastavljeni rat |
| Povijest proizvodnje | |
| Projektant | Vasilij Degtiariov |
| Projektirano | 1934. |
| Razdoblje proizvodnje | 1935. – 1941. |
| Proizvedeno komada | Oko 90.000 |
| Inačice | PPD-34 PPD-34/38 PPD-40 |
| Svojstva | |
| Dužina | 788 mm |
| Masa | 3,2 kg |
| Brzina | 489 m/sek. |
| Streljivo | 7.62x25mm Tokarev |
| Dužina cijevi | 273 mm |
| Brzina gađanja | 800 metaka u min. (PPD-34, PPD-34/38) 1000 metaka u min. (PPD-40) |
| Kapacitet spremnika | Klasični okvir s 25 metaka Bubanj-okvir sa 71 metkom |
PPD (rus. Пистолет-пулемёт Дегтярёва; Pistolet-Pulemyot Degtyaryova) je sovjetski automat koji je izvorno dizajniran 1934. godine. PPD ima konvencionalni drveni kundak te mogućnost odabira moda paljbe.
Povijest[uredi]
Automat je u Sovjetskom Savezu razvio dizajner Vasilij Degtiariov 1934., a puška je bila kopija njemačkog automata Bergmann MP 18. PPD je koristio tada novi kalibar streljiva 7.62x25mm Tokarev namijenjen pištoljima Tokarev TT-33. Samo streljivo temeljilo se na njemačkom kalibru 7.63x25mm Mauser kojeg su koristili pištolji Mauser C96. Osim klasičnog okvira s 25 metaka, PPD je koristio i bubanj-okvir koji je kopija bubanj-okvira s finskog automata Soumi M-31 SMG.
Prvi model automata - PPD-34 ulazi u uporabu sovjetske Crvene Armije 1935.[1] iako nije proizveden u velikim količinama. PPD-34 su osim vojske koristile snage NKVD-a (preteča KGB-a) i granična služba.[2] 1938. i 1940. na automatu su provedene manje modifikacije i izmjene, a kao rezultat toga nastali su PPD-34/38 i PPD-40. Međutim, model PPD-40 bio je previše kompliciran i skup za masovnu proizvodnju te je korišten u početnim fazama Drugog svjetskog rata. Nakon toga, PPD-40 je krajem 1941. zamijenjen superiornijim i jeftinijim PPSh-41.[2] Ukupno je proizvedeno oko 90.000 primjeraka PPD-a.
Finske vojne snage koristile su PPD tokom Zimskog rata i Nastavljenog rata. U vrijeme tih ratova, u Finskoj su automat koristili obalna straža i domovinska garda. Završetkom ratova PPD je čuvan kao rezervno oružje sve do otprilike 1960. I njemački Wehrmacht koristio je PPD automate nakon što su ga uzeli kao "ratni plijen". Modeli PPD-34/38 i PPD-40 korišteni su pod nazivima (njemačkom klasifikacijom) MP.715(r) i MP.716(r).