Razlika između inačica stranice »Aguano«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Aguano''' (Uguano, Aguanu, Awano, Santa Crucino), indijansko pleme ili narod nastanjen u prašumama na području rijeke [[Marañón (rijeka)|Marañon]] u [[Peru]]u, na donjoj [[Huallaga|Huallagi]] i gornjem toku rijeke [[Samiria]] u departmanu Huánuco, [[Peru]]. Suvremeni jezikoslovci vode ih jezički kao neklasificirane, ali je njihovo izvorno porijeklo možda [[panoan]]sko<ref>[http://www.biodiversitylibrary.org/item/87520#page/321/mode/1up Handbook of So. Am. Indians]</ref>. | |||
Aguano vlastiti sastoje se od podplemena [[Seculusepa]], [[Chilaca]], [[Meliquine]] i [[Tivilo]] ili Tibilo a pripadala su im i plemena [[Maparina]] i [[Cutinana]]. Danas više ne govore vlastitim jezikom nego se služe sa [[Quechua]] ili [[španjolski]]m. Quechua jezik uveden je u vrijeme za ili nakon konkviste (španjolskog osvajanja) | Aguano vlastiti sastoje se od podplemena [[Seculusepa]], [[Chilaca]], [[Meliquine]] i [[Tivilo]] ili Tibilo a pripadala su im i plemena [[Maparina]] i [[Cutinana]]. Danas više ne govore vlastitim jezikom nego se služe sa [[Quechua]] ili [[španjolski]]m. Quechua jezik uveden je u vrijeme za ili nakon konkviste (španjolskog osvajanja) | ||
Trenutačna izmjena od 11:41, 28. travnja 2022.
Aguano (Uguano, Aguanu, Awano, Santa Crucino), indijansko pleme ili narod nastanjen u prašumama na području rijeke Marañon u Peruu, na donjoj Huallagi i gornjem toku rijeke Samiria u departmanu Huánuco, Peru. Suvremeni jezikoslovci vode ih jezički kao neklasificirane, ali je njihovo izvorno porijeklo možda panoansko[1].
Aguano vlastiti sastoje se od podplemena Seculusepa, Chilaca, Meliquine i Tivilo ili Tibilo a pripadala su im i plemena Maparina i Cutinana. Danas više ne govore vlastitim jezikom nego se služe sa Quechua ili španjolskim. Quechua jezik uveden je u vrijeme za ili nakon konkviste (španjolskog osvajanja)
U vrijeme dolaska Španjolaca u 16. stoljeću žive sjeverno od rijeke Marañón. Aguani gorki neprijatelji Chamicura i u strahu od Španjolaca prvi počinju 1653. trgovačke veze sa jačim plemenom Cocama. Sljedeće se godine privučeni darovima u željeznoj europskoj robi, počinju doseljavat na misiju na donjoj Huallagi, gdje su se (zbog neslaganja među sobom) podijelili u 3 zasebna sela. Nakon epidemije bilo ih je oko 1.000. Skupina Tibilo (Tivilo) koja je bila u zadjevici sa Chamicurima odvojila se u posebno naselje San Lorenzo de los Tibilos. Godine 1737 naselje San Xavier de los Chamicuros ma ukupno 237 stanovnika a San Antonio Abad 92. Sredinom 18. stoljeća decimirale su ih uvezene europske bolesti, kao i ratovi protiv tradicionalnih neprijatelja Jívarosa u kojima su oni bili saveznička vojska Španjoilcima. Godine 1758. žive zajedno sa Chamicurama na San Xavieru. U a9. stoljeću Aguanosi su koncentrirani u Santa Cruzu na donjoj Huallagi gdje ih 1851. ima 350 (Herndon i Gibbon 1853); 300 1859. (Raimondi 1863). U isto to vrijeme bilo je 80 Tivilosa u selu Maipuco na rijeci Marañón[2].
Tessmann (1930) piše da ih je 1925. preostalo svega 100 i da su potpuno akulturirani i počeli su sebe nazivati Santacrucinos.
O izvornoj religiji nije ništa poznato, a danas su rimokatolici[3]. Godine 1959. preostalo ih je tek 40 obitelji u Santa Cruz de Huallaga.