Velika Kneževina Litva: razlika između inačica

Posljednja izmjena od 4. studeni 2021. u 01:33

PREUSMJERI Predložak:Infookvir bivše zemlje svijeta

Velika Kneževina Litva ili Velika Kneževina Litve, Rusi i Samogitije (starobjeloruski: Великое князство Литовъское, poljski: Wielkie Księstwo Litewskie, latinski: Magnus Ducatus Lituaniae) službeni je naziv srednjovjekovne multikulturalne države koja je u doba svoje najveće teritorijalne ekspanzije obuhvaćala ozemlje današnjih država Litve i Bjelorusije te dijelove Ukrajine, Ruske Federacije (odnosno nekadašnje Kijevske Rusi) i Poljske.

Država je u zapadnim povijesnim dokumentima najpoznatija kao Velika Kneževina Litva, premda joj je naziv potkraj 14. stoljeća proširen da bi glasio Velika Kneževina Litve, Rusi i Samogitije. Država je postojala od 1253. do 1791. godine, ali je pritom mijenjala svoje granice, ustrojstvo i službene nazive. Velika društveno-politička i religijska transformacija dogodila se 1569. stupanjem u državnu zajednicu s Kraljevinom Poljskom i formiranjem Poljsko-Litavske Unije.

Osnovne karakteristike

Država je osnovana 1253. godine na prostoru današnje Litve, a krajem 14. stoljeća protezala se preko cijelog teritorija Litve, manjeg dijela Estonije i Latvije, zatim Bjelorusije, gotovo cijele Ukrajine, manjih dijelova zapadne Rusije i sjeveroistočne Moldove. Do stupanja u državnu uniju s Poljskom, Ukrajinci su u toj državi činili oko 50% populacije, Bjelorusi oko 30%, a svega 10% činili su Litavci, Samogiti i ostali narodi.^[1]

Država je svojim proširenjem na prostore Bjelorusije i Ukrajine sredinom 14. stoljeća prihvatila i pravoslavnu religiju kao službenu.^[2] Službeni jezik je također postao starobjeloruski ili staroukrajinski,^[3] zatim latinski i naposljetku poljski. Litavska elita u početku se proglasila i nasljednicom Kijevske Rusi, ali se nakon nekog vremena našla pred opasnošću od gubitka vlasti i autonomije jer se u državi našla brojna obrazovana ukrajinska i bjeloruska populacija. To je bio povod da Litavci razmišljaju o dinastijskoj i državničkoj uniji s Poljskim Kraljevstvom.

Stupanjem u dinastijsku uniju krajem 14. stoljeća, i potom državnu uniju 1569. s Poljskom, službena religija Litve i ostatka države postala je katolička, a brojni Ukrajinci i Bjelorusi odnosno Ruteni sve više su se suočavali s marginalizacijom u društveno-političkom i vjerskom životu. Unatoč unutarnjim društveno-političkim i vjerskim nesuglasicama, izrazito multikulturalna Poljsko-Litavska Unija u 16. i 17. stoljeću predstavljala je najveću i možda najmnogoljudniju europsku državu, izrazito bogatu u kulturno-političkom smislu upravo zahvaljući svojoj multikulturalnosti.^[4]

Službeni nazivi države

Bjeloruski: Вялікае Княства Літоўскае, Рускае, Жамойцкае
Litavski: Lietuvos Didžioji Kunigaikštystė
Ukrajinski: Велике Князівство Литовське, Руське і Жемайтійське
Rutenski, Staroukrajinski: Великое князство Литовское, Руское, Жомойтское и иных
Poljski: Wielkie Księstwo Litewskie
Latinski: Magnus Ducatus Lituaniae
Njemački: Großfürstentum Litauen
Ruski: Великое княжество Литовское, Русcкое, Жомойтское и иных

Vidi još

Izvori

Vanjske poveznice

[1] Литовсько-Руська держава (13-16 вв.)

[2] Литовський Статут, кодекс права Великого Князівства Литовського

[3] УКРАЇНСЬКО-БІЛОРУСЬКІ МОВНІ КОНТАКТИ

[4] Commonwealth state

[1]

[2]

[3]

[4]

@@ Redak 86: / Redak 86: @@
 == Vidi još ==
-{{commonscat|Grand Duchy of Lithuania}}
 *[[Velika kneževina Litva]]
 *[[Poljsko-Litavska Unija]]