Bršljan (biljna vrsta): razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz Oznaka: disambiguator-link-added |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{naslov u kurzivu}} | |||
{{Taksokvir | {{Taksokvir | ||
|boja = lightgreen | |boja = lightgreen |
Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 03:09
{{#invoke:Naslov u kurzivu|main}}
Bršljan | |
---|---|
Zreli plod bršljana | |
Sistematika | |
Carstvo: | Plantae |
Red: | Apiales |
Porodica: | Araliaceae |
Rod: | Hedera |
Vrsta: | H. helix |
Dvojno ime | |
Hedera helix L. |
Bršljan (lat. Hedera helix) je zimzelena drvenasta biljka penjačica iz porodice Araliaceae. Drugi nazivi za ovu biljku su: barsijan, beštran, bršljen i brštan.
Izgled[uredi]
Ova penjačica naraste 20-30 m u visinu na za nju prikladnim mjestima, kao što su drveća, klifovi i zidovi. Javlja se na vlažnim i humusnim zemljištima, ali dobro podnosi i kamenita i vapnenasta tla, voli vlažan zrak. Odlikuje se kožastim zimzelenim listovima koji na jednoj biljci mogu doći u više različitih oblika. Listovi mogu biti zeleni ili prošarani kremastobijelim ili srebrenastim prugama, a dugi su 50-100 mm. Srcolikog su varijabilnog oblika i spiralno raspoređeni. Spiralno su raspoređeni po stabljici koja se pomoću zračnog korijenja penje i prihvati za podlogu.
Cvijeta od kraja ljeta do kasne jeseni, točnije od kolovoza do listopada. Cvjetovi su bijelozelene boje. Plod su tamnoplave bobice promjera 6-8 mm. Plodovima bršljana hrane se mnoge ptice, pa one tako rasprostranjuju njihove sjemenke. U svakom plodu se nalazi 1-5 sjemenki. Svi dijelovi bršljana su gorkog okusa i otrovni, a ljekovitost i otrovnost biljke potječe od saponizidnih materija[1].
Bršljan može doživjeti i do nekoliko stotina godina starosti, ima vrlo spor prirast.
Povijesni značaj[uredi]
Bršljan se koristio pri uređenju rimskog vrta, no posebnu popularnost stekao je u Viktorijansko doba, kada se proširio diljem svijeta.
Simbolika[uredi]
U prošlim je vremenima bršljan bio simbolom plodnosti i besmrtnosti. Razlog tome vjerojatno je činjenica što je iznimno otporan i ostaje zelen tijekom cijele godine. Rani su kršćani svoje mrtve polagali na podlogu od bršljanova lišća. Slike bršljana mogu se naći u mnogim srednjovjekovnim crkvama, a bršljan se i danas nalazi na mnogim grobovima.
Budući da je čvrsto pripijen uz drvo, bršljan je često simbol vjernosti i sretnog braka. Zbog njegove podatnosti i omatanja oko podloge pri rastu, bršljan je i simbol ženstvenosti.
Ljekovitost[uredi]
Iako je još otac medicine Hipokrat pomogao bršljanu da stekne iznimnu popularnost u liječenju, nije ništa znao o njegovim iscjeliteljskim svojstvima. Vjerovao je da u biljkama žive bogovi i duhovi koji im daju iscjeliteljske moći. Od 16. stoljeća posvećuje se sve veća pozornost bršljanu kao lijeku protiv upala dišnog sustava. U 19. stoljeću jedan liječnik je primijetio da djeca u nekim dijelovima južne Francuske manje pate od kašlja jer piju mlijeko iz malih posudica izrađenih od dijelova bršljanova drveta. Bršljan sadrži djelotvorne tvari, saponine, koji se izdvajaju iz listova, a svoje ime zahvaljuju činjenici da stvaraju pjenu kad se otope u vodi. Nakon brojnih kliničkih ispitivanja, čiji su rezultati pokazali i dokazali djelotvornost bršljana odnosno njegova aktivnog sastojka alfa-hederina u liječenju kašlja, opisan je i njegov mehanizam djelovanja u stanici.