More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m brisanje nepotrebnog teksta |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Hijeroglifski luvijski''' (ISO 639-3: [http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=hlu hlu]), drevni [[indoeuropski jezici|indoeuropski]] jezik koji se između 2. i 1. milenija (700) prije Krista rabio u državama-gradovima na području južne i zapadne [[Anatolija|Anatolije]] (današnja [[Turska]] i sjeverna [[Sirija]]). Pisao se [[anatolijsko pismo|anatolijskim hijeroglifskim pismom]], koje je u biti bilo silabičko, bogato logografskim grafemima<ref>[http://linguistlist.org/forms/langs/LLDescription.cfm?code=hlu The Hieroglyphic Luwian Language]</ref>. | |||
Ranije se pogrešno smatralo da je pismo ovog jezika bilo [[hetitski jezik|hetitsko]], pa je nazivan ''hijeroglifski hetitski''. Pripada [[Anatolijski jezici|anatolijskoj]] podskupini indoeuropskih jezika. | Ranije se pogrešno smatralo da je pismo ovog jezika bilo [[hetitski jezik|hetitsko]], pa je nazivan ''hijeroglifski hetitski''. Pripada [[Anatolijski jezici|anatolijskoj]] podskupini indoeuropskih jezika. | ||
Posljednja izmjena od 7. ožujak 2022. u 06:22
Hijeroglifski luvijski (ISO 639-3: hlu), drevni indoeuropski jezik koji se između 2. i 1. milenija (700) prije Krista rabio u državama-gradovima na području južne i zapadne Anatolije (današnja Turska i sjeverna Sirija). Pisao se anatolijskim hijeroglifskim pismom, koje je u biti bilo silabičko, bogato logografskim grafemima[1].
Ranije se pogrešno smatralo da je pismo ovog jezika bilo hetitsko, pa je nazivan hijeroglifski hetitski. Pripada anatolijskoj podskupini indoeuropskih jezika.