Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,3 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Larisa (mitologija): razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Larisa (mitologija)'''-->'''Larisa''' ([[grčki jezik|grč.]] '''{{polytonic|Λάρισα}}''', ''Lárisa'') u [[grčka mitologija|grčkoj mitologiji]] [[nimfa]] je iz [[Tesalija|Tesalije]].
Larisa''' ([[grčki jezik|grč.]] '''{{polytonic|Λάρισα}}''', ''Lárisa'') u [[grčka mitologija|grčkoj mitologiji]] [[nimfa]] je iz [[Tesalija|Tesalije]].


== Karakteristike ==
== Karakteristike ==

Posljednja izmjena od 23. ožujak 2022. u 07:08

Larisa (grč. Λάρισα, Lárisa) u grčkoj mitologiji nimfa je iz Tesalije.

Karakteristike

Po njoj je nazvan i istoimeni grad, a njezin je lik prikazivan i na kovanu novcu toga grada. Bile su to drahme, kovane između 400. pr. Kr. i 340. pr. Kr., na kojima je prikazana s trima četvrtinama lica i gracioznom, lepršavom kosom[1]. Taj je stil Kimon kopirao od prikaza glave nimfe Aretuze s tetradrahmi[2]. Prema tesalskim dokazima, takav se novac proizvodio do 320. pr. Kr.[3]. Drugi novčići prikazuju Larisu kako sjedi, drži hidriju, ćup za vodu, s izvorom u blizini, što je povezuje s vodenim nimfama[4].

Mitologija

Pauzanije piše da je Pelazgova kći. No, Helanik govori da su sinovi Posejdona i Larise bili Ahaj, Ftij i Pelazg. Strabon je naziva kćeri Piaza, princa iz Pelazga.

Literatura

  1. Mørkholm: str. 85.
  2. Larson: str. 166., Mørkholm: str. 85.
  3. Bellinger: str. 57. - 60.
  4. Larson: str. 165.
  • Bellinger, A. R.: The Thessaly hoard on 1938 in INC Rome Atti, 1965.
  • Larson, Jennifer S.: Greek Nymphs: Myth, Cult, Lore, Oxford, Oxford University Press, 2001.
  • Mørkholm, Otto: Early Hellenistic Coinage from the Accession of Alexander to the Peace of Apamaea (336-188 BC), Cambridge, Cambridge University Press, 1991.
  • Pauzanije: Opis Grčke, 2.24.1.
  • Strabon: Geographika, XIV.

Vanjske poveznice