Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Kukuvija drijemavica: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m file->datoteka
 
Redak 6: Redak 6:
| slika = Tyto alba close up.jpg
| slika = Tyto alba close up.jpg
| slika_širina = 240px
| slika_širina = 240px
| slika_opis = Mužjak ''T. a. alba'' [[File:Barn Owl (Tyto alba) (W TYTO ALBA R1 C16).ogg|thumb|left|Glasanje kukuvije snimljeno u Cardiganshireu u Walesu]]
| slika_opis = Mužjak ''T. a. alba'' [[Datoteka:Barn Owl (Tyto alba) (W TYTO ALBA R1 C16).ogg|thumb|left|Glasanje kukuvije snimljeno u Cardiganshireu u Walesu]]
| regnum = [[Životinje|Animalia]]
| regnum = [[Životinje|Animalia]]
| phylum = [[Svitkovci|Chordata]]
| phylum = [[Svitkovci|Chordata]]

Posljednja izmjena od 30. travanj 2022. u 00:35

Kukuvija drijemavica
Mužjak T. a. alba Datoteka:Barn Owl (Tyto alba) (W TYTO ALBA R1 C16).ogg
Mužjak T. a. alba Datoteka:Barn Owl (Tyto alba) (W TYTO ALBA R1 C16).ogg
Status zaštite

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Podrazred: Neornithes
Infrarazred: Neognathae
Nadred: Neoaves
Red: Strigiformes
Porodica: Tytonidae
Potporodica: Tytoninae
Rod: Tyto
Vrsta: T. alba
Dvojno ime
Tyto alba
(Scopoli, 1769.)
Raspon
Rasprostranjenost kukuvije
Rasprostranjenost kukuvije
Sinonimi
Lechusa stirtoni Miller, 1956.

Strix alba Scopoli, 1769
Strix pratincola
Tyto delicatula (Gould, 1837)

Kukuvija (Tyto alba) je vrsta sove iz porodice Kukuvije (Tytonidae).

Izgled

Kukuvija, kao i sve sove, ima veo oko očiju, kojeg čini radijalno raspoređeno perje. Kod ove je vrste je taj veo bijel i srcastog oblika. Kukuvija je srednje veličine, a sa nogama je duga oko 35 cm. Ženke su krupnije od mužjaka, a prosječna težina im iznosi oko pola kilograma. Leđa su joj narančastosiva sa sivim točkama, a donja strana bijela.

Letom i oblikom krila sliči šumskoj ušari.

Areal

Ova je vrsta najšire rasprostranjena kopnena ptica na svijetu; nema je samo na Antarktiku.

Način života

Može se pronaći i na selu i u gradu, i na livadama i u pustinjama i u močvarama, te na svim mjestima gde može saviti gnijezdo i naći dovoljno hrane.

Znak za uzbunu je vrisak.

Razmnožavanje i gniježđenje

Mužjak se udvara ženki tako što je hvata i oblijeće oko nje. Svadbeni zov kod oba spola je vrlo vrištav, promukli krik (dug 2 sekunde). U letu je različit po jakosti i naglasku , pa je ženkin prigušeniji.

Do parenja će doći samo u sezoni kada ima dovoljno hrane. Često se gnijezdi na starim, napuštenim i usamljenim seoskim kućama, ali će se radije useliti u staro, nego napraviti novo gnijezdo.

Ženka leži na jajima (obično ih je 4-6), koje ne snese istovremeno, pa se ni mladi ne ispile istovremeno. Ovo omogućava roditeljima da uz manje napora nabave hranu. Mlade sove prvi put polijeću iz gnijezda tek nakon navršenih 7-10 tjedana po rođenju, ali se i dalje vraćaju u roditeljsko gnijezdo. Osamostaljuju se sa tri mjeseca, a spolno sazrijevaju sa deset mjeseci. Pošto žive u prosjeku nešto duže od godinu dana, na svijet donesu samo jednu ili dvije generacije mladih. Često stradaju kao plijen drugih grabljivica, kao što su zmije ili druge vrste sova.

Ishrana

Lovi uglavnom noću. Ima dobar "noćni vid", ali se prilikom lova oslanja više na oštar sluh. Pošto su uši asimetrično postavljene, lako mogu locirati plijen, čak i kad je dobro skriven. Može se nečujno prikradati, a plijen grabi kandžama, a pri hvatanju kljunom probija lubanja. Smatra se korisnom pticom jer tamani štetočine kao što su miševi i voluharice. Poput drugih sova, ne može probaviti dlaku i kosti, te ih izbacuje kao izbljuvke loptastog oblika - tzv. galice.

Mladi mole hranu šupljim hrkanjem.

Izvori

Vanjske poveznice