More actions
Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| (Nisu prikazane 3 međuinačice 2 suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Dragutin Karlo Filipov Radoničić''' ([[Trst]], [[15. studenoga]] [[medicina u 1879.]] - [[Zagreb]], [[12. studenoga]] [[medicina u 1935.]]) je bio hrvatski [[liječnik]], <ref>[http://stariweb.mef.hr/studmef/znanost/ucimo-znanost/dragutin-karlo-radonicic-2.html STUDMEF] napisao Vladimir Dugački, obradio i uredio: Mirza Žižak: ''Prof. dr. sc. Dragutin Karlo Radoničić, utemeljitelj prve katedre za internu medicinu u Hrvatskoj'' (pristupljeno 5. rujna 2016.)</ref><ref>[http://www.medicalcg.me/broj-53/karlo-radoncic-1879-1936/ Medical.me, Karlo Radoničić], pristupljeno 28. rujna 2014.</ref> admiral Bokeljske mornarice, rektor Zagrebačkog sveučilišta i osnivač Zagrebačke klinike Rebro.<ref>[https://hgdcgkotor.files.wordpress.com/2014/01/hrvatski-glasnik-101-web.pdf Hrvatski glasnik rujan 2013.] Antun Tomić: ''Kapetansko groblje'', str. 51 (pristupljeno 5. rujna 2016.)</ref><ref name=medZG>[http://www.mef.unizg.hr/studmef/znanost/ucimo-znanost/dragutin-karlo-radonicic.html ''Prof. dr. sc. Karlo Radoničić, utemeljitelj prve katedre za internu medicinu u Hrvatskoj'']. Medicinski fakultet u Zagrebu </ref> | |||
i osnivač Zagrebačke klinike Rebro.<ref>[https://hgdcgkotor.files.wordpress.com/2014/01/hrvatski-glasnik-101-web.pdf Hrvatski glasnik rujan 2013.] Antun Tomić: ''Kapetansko groblje'', str. 51 (pristupljeno 5. rujna 2016.)</ref> | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Rođen je u Trstu 15. studenoga 1879. u obitelji roditelja iz uglednih pomorskih obitelji iz [[Dobrota|Dobrote]] u Boki Kotorskoj. Otac Filip bio je kapetan u [[Austrijski Lloyd|austrijskom Lloydu]], a mati Karolina rođena Ivanović. | Rođen je u Trstu 15. studenoga 1879. u obitelji roditelja iz uglednih pomorskih obitelji iz [[Dobrota|Dobrote]] u Boki Kotorskoj. <ref name=medZG/>Otac Filip bio je kapetan u [[Austrijski Lloyd|austrijskom Lloydu]], a mati Karolina rođena Ivanović.<ref name=sjećanje>[https://zbh.hr/sjecanje-na-dr-karla-radonicica-i-njegovog-sina-nenada/ ''Sjećanje na dr. Karla Radoničića i njegovog sina Nenada '']. Zajednica bokeljskih Hrvata. 11. studenoga 2025. Pristupljeno 16. studenoga 2025.</ref> Otac je bio majorom Bokeljske mornarice od 1893. do 1894.<ref name=sjećanje/> | ||
Pučku školu na [[talijanski jezik|talijanskom jeziku]] završio je u Trstu. Nakon očeva odlaska u mirovinu, s obitelji se preselio u rodno mjesto svojih roditelja Dobrotu. Otac mu je bio načelnik u [[Kotor|Kotoru]] od 1897. do 1905. godine. U istom gradu Radoničić je završio gimnaziju. Maturirao je s odličnim uspjehom. Izabrao je studij medicine u [[Beč]]u. Studirao je od jeseni 1899. godine, a promoviran je 24. srpnja 1905. godine "vrlo mladi rodoljubivi Hrvat, promoviran na čast doktora sveukupnog liečništva, na korist, ponos i diku čestite svoje obitelji, našeg mjesta i cjelokupnoga hrvatskoga naroda". Nakon promocije volontirao je na Trećoj medicinskoj klinici u Beču, a nakon odsluženja vojnog roka radio je u bečkoj javnoj općoj bolnici {{jezik|njem|"Allegemeines Krankenhaus"}}. Radio je na Trećem internom odjelu. Od jeseni 1907. do srpnja 1911. godine bio je klinički asistent prof. [[Norbert Ortner|Norbertu Ortneru]] na Internoj klinici sveučilišta u [[Innsbruck|Innsbrucku]]. <ref name=medZG/> | |||
U časopisima "Wiener klinische Wochenschrift" i "Medizinische Klinik" objavio je prve znanstvene radove. Suautorom je prvog kliničkog rada kojim se preporučivala primjena [[termpoenetracija|termopenetracije]] u [[terapija|terapijske svrhe]]. Time je osnovana nova [[fizikalna terapija|fizikalna]] metoda liječenja [[dijatermija]].<ref name=medZG/> Pisao o kroničnom fibroznom medijastinitisu i perikarditisu.<ref name=sjećanje/> | |||
Za [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] bio je mobiliziran. Boravio je u Beču gdje je vodio [[radiologija|radiološki]] odsjek klinike prof. Eiselberga, bio je primarni liječnik odjela Druge klinike za [[tuberkuloza|tuberkulozu]] te primarnim liječnikom ratne bolnice br. 2 u Beču. <ref name=medZG/> | |||
Među najzaslužnijima je osobama što se u prva dva desetljeća svog rada afirmirao zagrebački [[Medicinski fakultet u Zagrebu|Medicinski fakultet]]. Bio je prvi predstojnik Klinike za unutarnje bolesti. Utemeljio je prvu katedru za [[interna medicina|internu medicinu]] u Hrvatskoj. Bio je [[dekan]] zagrebačkog [[Medicinski fakultet u Zagrebu|Medicinskog fakulteta]] u više navrata (1926./1927., 1930./1931. i opet 1931./1932.). Godine 1927. izabran je za podpredsjednika odbora Liječničke komore za Hrvatsku, Slavoniju i Međimurje u Zagrebu za razdoblje 1927.-1929. Zalagao se za gradnju Liječničkog doma. Dne 30. svibnja 1930. izabran je za člana dopisnika [[JAZU]] u radnom sastavu. Dne 13. siječnja 1935. na skupštini Društva Bokeljske mornarice izabran je za admirala plemenitog tijela [[Bokeljska mornarica|Bokeljske mornarice]]. | Prigodom otvaranja hrvatskog medicinskog fakulteta u Zagrebu, Radoničić je pristupio iz Beča Pripomoćnoj blagajni Zbora liječnika kao utemeljitelj. Dne 22. svibnja 1919. imenovan je i potvrđen za prvoga javnog redovnoga profesora [[interna medicina|interne medicine]] na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Potkraj godine preselio se u Zagreb. [[Rektor]] [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkog sveučilišta]] bio je 1920.-1921.<ref name=enc>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51553 Hrvatska enciklopedija, Karlo Radoničić], pristupljeno 28. rujna 2014.</ref><ref name=medZG/> Glavni inicijator izgradnje Studentskog doma u Runjaninovoj ulici u Zagrebu, otvorenog srpnja 1922. godine. Upravljao domom od osnivanja do 1933. godine.<ref name=sjećanje/> Među najzaslužnijima je osobama što se u prva dva desetljeća svog rada afirmirao zagrebački [[Medicinski fakultet u Zagrebu|Medicinski fakultet]]. Bio je prvi predstojnik Klinike za unutarnje bolesti. Utemeljio je prvu katedru za [[interna medicina|internu medicinu]] u Hrvatskoj. Bio je [[dekan]] zagrebačkog [[Medicinski fakultet u Zagrebu|Medicinskog fakulteta]] u više navrata (1926./1927., 1930./1931. i opet 1931./1932.). Godine 1927. izabran je za podpredsjednika odbora Liječničke komore za Hrvatsku, Slavoniju i Međimurje u Zagrebu za razdoblje 1927.-1929. Zalagao se za gradnju Liječničkog doma<ref name=medZG/> i općenito zdravstvenih i obrazovnih institucija. Dok je bio dekanom zagrebačkog Medicinskog fakulteta, bio je jedan od najzaslužnijih za pokretanje izgradnje današnje bolnice KBC Rebro.<ref name=sjećanje/> Dne 30. svibnja 1930. izabran je za člana dopisnika [[JAZU]] u radnom sastavu. Dne 13. siječnja 1935. na skupštini Društva Bokeljske mornarice izabran je za admirala plemenitog tijela [[Bokeljska mornarica|Bokeljske mornarice]]. <ref name=medZG/> | ||
Umro je 12. studenog 1935. od [[moždani udar|moždanog udara]] kao posljedice [[arterioskleroza|arterioskleroze]]. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Dobroti. | Umro je 12. studenog 1935. od [[moždani udar|moždanog udara]] kao posljedice [[arterioskleroza|arterioskleroze]]. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Dobroti.<ref name=medZG/> | ||
= | |||
== Izvori == | == Izvori == | ||
{{izvori}} | {{izvori}} | ||
| | ||
{{Mrva-biog}} | {{Mrva-biog}} | ||
| Redak 27: | Redak 22: | ||
[[Kategorija:Hrvati u Crnoj Gori]] | [[Kategorija:Hrvati u Crnoj Gori]] | ||
[[Kategorija:Životopisi, Trst]] | [[Kategorija:Životopisi, Trst]] | ||
[[Kategorija:Dobrota]] | |||
Posljednja izmjena od 16. studeni 2025. u 02:42
Dragutin Karlo Filipov Radoničić (Trst, 15. studenoga medicina u 1879. - Zagreb, 12. studenoga medicina u 1935.) je bio hrvatski liječnik, [1][2] admiral Bokeljske mornarice, rektor Zagrebačkog sveučilišta i osnivač Zagrebačke klinike Rebro.[3][4]
Životopis
Rođen je u Trstu 15. studenoga 1879. u obitelji roditelja iz uglednih pomorskih obitelji iz Dobrote u Boki Kotorskoj. [4]Otac Filip bio je kapetan u austrijskom Lloydu, a mati Karolina rođena Ivanović.[5] Otac je bio majorom Bokeljske mornarice od 1893. do 1894.[5]
Pučku školu na talijanskom jeziku završio je u Trstu. Nakon očeva odlaska u mirovinu, s obitelji se preselio u rodno mjesto svojih roditelja Dobrotu. Otac mu je bio načelnik u Kotoru od 1897. do 1905. godine. U istom gradu Radoničić je završio gimnaziju. Maturirao je s odličnim uspjehom. Izabrao je studij medicine u Beču. Studirao je od jeseni 1899. godine, a promoviran je 24. srpnja 1905. godine "vrlo mladi rodoljubivi Hrvat, promoviran na čast doktora sveukupnog liečništva, na korist, ponos i diku čestite svoje obitelji, našeg mjesta i cjelokupnoga hrvatskoga naroda". Nakon promocije volontirao je na Trećoj medicinskoj klinici u Beču, a nakon odsluženja vojnog roka radio je u bečkoj javnoj općoj bolnici njem. "Allegemeines Krankenhaus". Radio je na Trećem internom odjelu. Od jeseni 1907. do srpnja 1911. godine bio je klinički asistent prof. Norbertu Ortneru na Internoj klinici sveučilišta u Innsbrucku. [4] U časopisima "Wiener klinische Wochenschrift" i "Medizinische Klinik" objavio je prve znanstvene radove. Suautorom je prvog kliničkog rada kojim se preporučivala primjena termopenetracije u terapijske svrhe. Time je osnovana nova fizikalna metoda liječenja dijatermija.[4] Pisao o kroničnom fibroznom medijastinitisu i perikarditisu.[5]
Za Prvog svjetskog rata bio je mobiliziran. Boravio je u Beču gdje je vodio radiološki odsjek klinike prof. Eiselberga, bio je primarni liječnik odjela Druge klinike za tuberkulozu te primarnim liječnikom ratne bolnice br. 2 u Beču. [4]
Prigodom otvaranja hrvatskog medicinskog fakulteta u Zagrebu, Radoničić je pristupio iz Beča Pripomoćnoj blagajni Zbora liječnika kao utemeljitelj. Dne 22. svibnja 1919. imenovan je i potvrđen za prvoga javnog redovnoga profesora interne medicine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Potkraj godine preselio se u Zagreb. Rektor Zagrebačkog sveučilišta bio je 1920.-1921.[6][4] Glavni inicijator izgradnje Studentskog doma u Runjaninovoj ulici u Zagrebu, otvorenog srpnja 1922. godine. Upravljao domom od osnivanja do 1933. godine.[5] Među najzaslužnijima je osobama što se u prva dva desetljeća svog rada afirmirao zagrebački Medicinski fakultet. Bio je prvi predstojnik Klinike za unutarnje bolesti. Utemeljio je prvu katedru za internu medicinu u Hrvatskoj. Bio je dekan zagrebačkog Medicinskog fakulteta u više navrata (1926./1927., 1930./1931. i opet 1931./1932.). Godine 1927. izabran je za podpredsjednika odbora Liječničke komore za Hrvatsku, Slavoniju i Međimurje u Zagrebu za razdoblje 1927.-1929. Zalagao se za gradnju Liječničkog doma[4] i općenito zdravstvenih i obrazovnih institucija. Dok je bio dekanom zagrebačkog Medicinskog fakulteta, bio je jedan od najzaslužnijih za pokretanje izgradnje današnje bolnice KBC Rebro.[5] Dne 30. svibnja 1930. izabran je za člana dopisnika JAZU u radnom sastavu. Dne 13. siječnja 1935. na skupštini Društva Bokeljske mornarice izabran je za admirala plemenitog tijela Bokeljske mornarice. [4]
Umro je 12. studenog 1935. od moždanog udara kao posljedice arterioskleroze. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Dobroti.[4]
Izvori
- ↑ STUDMEF napisao Vladimir Dugački, obradio i uredio: Mirza Žižak: Prof. dr. sc. Dragutin Karlo Radoničić, utemeljitelj prve katedre za internu medicinu u Hrvatskoj (pristupljeno 5. rujna 2016.)
- ↑ Medical.me, Karlo Radoničić, pristupljeno 28. rujna 2014.
- ↑ Hrvatski glasnik rujan 2013. Antun Tomić: Kapetansko groblje, str. 51 (pristupljeno 5. rujna 2016.)
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 4,7 4,8 Prof. dr. sc. Karlo Radoničić, utemeljitelj prve katedre za internu medicinu u Hrvatskoj. Medicinski fakultet u Zagrebu
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 Sjećanje na dr. Karla Radoničića i njegovog sina Nenada . Zajednica bokeljskih Hrvata. 11. studenoga 2025. Pristupljeno 16. studenoga 2025.
- ↑ Hrvatska enciklopedija, Karlo Radoničić, pristupljeno 28. rujna 2014.
Nedovršeni članak Karlo Radoničić koji govori o osobi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.