Toggle menu
243,9 tis.
103
18
640,3 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Pokolj u Dusini: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
inačica prije komesara
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Pokolj u Dusini'''-->{{NPOV/provjeriti|autor=Anto Kalin}}{{Infookvir bitka
'''Pokolj u Dusini''', općina [[Zenica]] bio je [[ratni zločin]] koji su počinile bošnjačko-muslimanske snage nad Hrvatima tijekom [[Bošnjačko-hrvatski sukob|agresije]] na prostore Hrvata Srednje Bosne. Veliki zločin i pokolj civila označio je otvoreni početak velikobošnjačke agresije na Hrvate u Bosni i Hercegovini.<ref name="Krvavi siječanj">[https://poskok.info/krvavi-sijecanj-1993-dusina-masakr-kojim-je-armija-bih-zapocela-rat-protiv-hrvata/ Poskok.info] ''KRVAVI SIJEČANJ 1993. Dusina – Masakr kojim je Armija BiH započela rat protiv Hrvata'' 26. siječnja 2019. (pristupljeno 29. siječnja 2020.)</ref>
|naziv        = Pokolj u Dusini
|sukob        = bošnjačko-hrvatski sukob
|slika        =
|opis slike  =
|vrijeme      = lipanj 1992. - siječanj 1993.
|mjesto      = Dusina
|povod        =
|teritorij    =
|ishod        =
|strana1      =
|strana2      =
|strana3      =
|zapovjednik1 =
|zapovjednik2 =
|zapovjednik3 =
|postrojbe1  =
|postrojbe2  =
|postrojbe3  =
|jačina1      =
|jačina2      =
|jačina3      =
|gubitci1    =
|gubitci2    =
|gubitci3    =
|bilješke    =
}}
'''Pokolj u Dusini''' bio je [[ratni zločin]] koji su počinili pripadnici [[Armija Republike Bosne i Hercegovine|Armije Republike Bosne i Hercegovine]] (ARBiH) nad Hrvatima u [[Dusina (Zenica, BiH)|Dusini]], u [[Zenica|općini Zenica]], tijekom [[Rat u Bosni i Hercegovini|Rata u Bosni i Hercegovini]], odnosno [[Bošnjačko-hrvatski sukob|Bošnjačko-hrvatskog sukoba]].  


== Pozadina ==
Zločin nije imao nikakva razloga dogoditi se. HVO i Armija RBiH nisu bili u ratu, nego ratni saveznici. Opskrba je dolazila preko Hrvatske i hrvatskog dijela BiH, Herceg-Bosne. Premda je bošnjačkomuslimanski narod izgubio velike teritorije srpskim osvajanjima, nije bilo razloga za napad na Hrvate. Nikakva teza o gubitku "[[životni prostor|životnog prostora]]" ne opravdava nadoknađivanje tih gubitaka od svog saveznika, jer smještajnog prostora je bilo dovoljno. Hrvati u Dusini nisu nikog ugrožavalli, jer su bili enklavica u muslimanskom okruženju, od niti 70-ak ljudi ukupno, a vojno sposobnih bilo je više nego upola manje, jedva ojačana desetina. Napadnuto selo bilo je 4/5 muslimansko, tj. malobrojni Hrvati činili su jedva 20% stanovnika. 7. muslimanska brigada tzv. Armije RBiH, a osobito njeni većinski pripadnici nisu imali nikakva razloga napasti Hrvate. Radilo se o muslimanskim prognanicima s teritorija BiH otkamo su ih prognali Srbi i otkamo su također prognani Hrvati, a ubijanja su jednako snašla i Hrvate i Muslimane. Ti Muslimani iz okolice [[Banja Luka|Banja Luke]] i [[Prijedor]]a počinili su taj ratni zločin. Monstruozni zločin nije počinjen na mah, nego planski.<ref name="Krvavi siječanj"/>
Prvi sukobi dogodili su se u [[Novi Travnik|Novom Travniku]] i [[Uskoplje|Uskoplju]] u lipnju 1992. U kolovozu te godine, [[Hrvatsko vijeće obrane]] (HVO) ratnim je djelovanjima preuzelo kontrolu nad [[Prozor-Rama|gradom Prozorom]], uz progon i protjerivanje bošnjačkog stanovništva iz općine, pljačku i uništavanja njihove imovine. HVO je zatim, prema tumačenju [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije]] u [[Haag]]u (MKSJ/ICTY), 13. siječnja 1993. [[Borbe za Uskoplje|napao Uskoplje]]. MKSJ je ovaj bošnjačko-hrvatski sukob okarakterizirao kao [[udruženi zločinački pothvat]] (UZP) koji su počinile vlast Hrvatske i [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna]]. Prema haškoj presudi Prliću i ostalima, UZP je počeo sredinom siječnja 1993. s ciljem stvaranja hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.icty.org/x/cases/prlic/acjug/en/171129_Prlic_Summary_of_Judgement.pdf|title=Prlić et al, summary of judgement|author=ICTY|date=29. studenog 2017.|language=engleski|accessdate=2. ožujka 2021.}}</ref>  


Opskrba je dolazila preko Hrvatske i Herceg-Bosne iako je HVO u većini slučajeva zaustavljao konvoje pomoći namijenjene ARBiH i bošnjačkim civilima i sam preuzimao opremu.<ref>{{Citiranje weba|url=http://preporod.ba/wp-content/uploads/godisnjak-2019.pdf|title=Godišnjak BZK Preporod|author=Zilha Mastalić Košuta|year=2019|language=bošnjački|pages=163-165|publisher=BZK “Preporod” Sarajevo|accessdate=29. ožujka 2021}}</ref>
[[26. siječnja]] [[1993.]] napale su hrvatsko selo [[Dusina (Zenica, BiH)|Dusinu]] u Lašvanskoj dolini.<ref name=narod/> Pripadnici Sedme muslimanske brigade 26. siječnja 1993. opkolili su Dusinu, zarobivši pritom uz pripadnike Hrvatskog vijeća obrane i oko četrdeset civila.<ref name="Podignuta optužnica">[https://vijesti.hrt.hr/212703/optuznica-za-ratni-zlocin-nad-hrvatima-u-dusini Vijesti HRT] ''Optužnica za ratni zločin nad Hrvatima u Dusini '' 7. lipnja 2013. (pristupljeno 31. siječnja 2020.)</ref> Nakon zauzimanja sela na iznimno okrutan način pobili su 10 zarobljenika. Oteli su zapovjednika HVO-a i ubili 4 od 5 njegovih pratilaca je ubijeno. Zločinačka kampanja etničkog čišćenja Lašvanske doline od Hrvata nastavljena je etničkim čišćenjem nekoliko sela (Višnjica, Lašva, Dusina...). Prognali su više od 3.000 ljudi. Dijelom hrvatskih civila muslimansko-bošnjačke snage koristile su se kao [[živi štit|živim štitom]].<ref name=narod>[https://narod.hr/hrvatska/bosnjacki-ratni-zlocini-nad-hrvatima-zasto-pravosude-bih-njima-suti Narod.hr] ''Bošnjački ratni zločini nad Hrvatima – zašto pravosuđe BiH o njima šuti?'' , 23. ožujka 2017. (pristupljeno 1. ožujka 2018.)</ref><ref name="25. godišnjica">[https://narod.hr/hrvatska/komemoracija-misa-25-godisnjicu-zlocina-nad-hrvatima-selu-dusina Narod.hr] ''Komemoracija i misa na 25. godišnjicu zločina nad Hrvatima u selu Dusina'', 27. siječnja 2018. (pristupljeno 1. ožujka 2018.)</ref>
Zločin su počinili pripadnici 7. muslimanske brigade iz 3. korpusa Armije RBiH. Akcijom je zapovijedao [[Šerif Patković]], poslije savjetnik ministra branitelja Federacije BiH. Za zločin u Dusini još nitko nije odgovarao. Selo je crni primjer nesankcioniranog, još i danas uspješna [[etničko čišćenje|etničkog čišćenja]], zato što se ni više od dva desetljeća poslije u to selo nije vratio nijedan Hrvat.<ref name="25. godišnjica"/>


== Opis ==
Pripadnici 7. muslimanske brdske brigade, od prognanika iz okolice Banja Luke i Prijedora, koji ni metka nisu ispalili za vratiti se u svoj okupirani kraj, pojagmili su se za obećanom hrvatskom imovinom. Ubili su  10 muškaraca, 9 Hrvata i 1 Srbina iz Zenice koji se sa ženom sklonio kod Hrvata u Dusinu. Zločin je stvorio je veliku napetost u odnosima Hrvata i Muslimana.<ref name="Krvavi siječanj"/> Ubijenih 10 osoba su civili: pet članova obitelji Kegelj - Draženko Kegelj, Mladen Kegelj (ubijen i mučen u seoskom Mejtefu), Niko Kegelj, Stipo Kegelj, Vinko Kegelj, a na Dusini su ubijeni i mučeni Pero Ljubičić, Augustin Radoš, Franjo Rajić, Zvonko Rajić i Vojo Stanišić. Zvonku Rajiću je nakon ubijanja izvađeno i srce. <ref name=komemoracija>[https://poskok.info/busovaca-komemoracija-za-mucene-i-ubijene-na-dusini/ Poskok.info] ''Komemoracija za 10 ubijenih civila u selu Dusina'' 28. siječnja 2018.  (pristupljeno 31. siječnja 2020.)</ref> Uskoro je velikobošnjačka agresija eskalirala. Idejni tvorci agresije namjeravali su potisnuti i etnički očistiti Hrvate iz središnje Bosne, najstariji narod tog kraja. Prvo se opravdano pretpostavilo da su namjeravali tu naseliti prognanike iz banjalučke, prijedorske i zapadnobosanske regije pod vlašću Srba.<ref name="Krvavi siječanj"/> Naknadno se uvidjelo da se namjerava otjerati Hrvate općenito, jer nisu ni svi prostori bili atraktivni za naseljavanje, niti ekonomski isplativi, nego da se planira dovesti i neke druge muslimanske narode koji su poslije baš izabrali ove krajeve kao koridor za invaziju na Europu tobožnjih migranata i izbjeglica iz Sirije i ostalih ratnih područja ([[Europska migracijska kriza 2015.]] i invazijske krize u godinama poslije).  
Hrvati u [[Dusina (Zenica, BiH)|Dusini]] bili su [[enklava]] u bošnjačkom okruženju, od 70-ak ljudi ukupno, a vrlo je malo bilo vojno sposobnih. Otprilike 80% stanovništva napadnutoga naselja činili su Bošnjaci; Hrvati su činili približno 20% stanovnika.  
Tek dva tjedna poslije pokolja pokopana su tijela ubijenih. Pokopana su 3. veljače 1993. na groblju u [[Busovača|Busovači]].<ref name=komemoracija/>


Dana 26. siječnja 1993., pripadnici 7. muslimanske brigade Armije RBiH iz 3. korpusa Armije RBiH napali su i opkolili [[Dusina (Zenica, BiH)|selo Dusinu]] u [[Lašvanska dolina|Lašvanskoj dolini]]. U početku se pretpostavljalo da su namjeravali tu naseliti prognanike iz banjalučke, prijedorske i zapadnobosanske regije pod kontrolom VRS. Pritom su zarobili pripadnike Hrvatskog vijeća obrane i približno četrdeset civila.<ref name="Podignuta optužnica">[https://vijesti.hrt.hr/212703/optuznica-za-ratni-zlocin-nad-hrvatima-u-dusini Vijesti HRT] ''Optužnica za ratni zločin nad Hrvatima u Dusini '' 7. lipnja 2013. (pristupljeno 31. siječnja 2020.)</ref> Nakon zauzimanja sela pobili su 10 zarobljenika. Oteli su zapovjednika HVO-a i ubili 4 od 5 njegovih pratilaca. Iz Lašvanske doline, naročito iz Višnjica, [[Lašva]], Dusina, prognano je više od 3.000 ljudi. Dijelom hrvatskih civila, ARBiH se koristila kao [[živi štit|živim štitom]].<ref name="narod">[https://narod.hr/hrvatska/bosnjacki-ratni-zlocini-nad-hrvatima-zasto-pravosude-bih-njima-suti Narod.hr] ''Bošnjački ratni zločini nad Hrvatima – zašto pravosuđe BiH o njima šuti?'' , 23. ožujka 2017. (pristupljeno 1. ožujka 2018.)</ref><ref name="25. godišnjica">[https://narod.hr/hrvatska/komemoracija-misa-25-godisnjicu-zlocina-nad-hrvatima-selu-dusina Narod.hr] ''Komemoracija i misa na 25. godišnjicu zločina nad Hrvatima u selu Dusina'', 27. siječnja 2018. (pristupljeno 1. ožujka 2018.)</ref> Akcijom je zapovijedao [[Šerif Patković]], poslije savjetnik ministra branitelja [[Federacija Bosne i Hercegovine|Federacije Bosne i Hercegovine]].
Više od desetljeća poslije klupko se odmotalo i otkrili su se razmjeri terorističkog pothvata. Teroristički napad radikalnih islamista na New York 11. rujna 2001. svjetski je poznat događaj. Međunarodna zajednica htjela je znati identiteta zločinaca iz tog napada. Pronađeni su i otkriveno je da su neki od tih džihadista bili i u Dusini. Nažalost, međunarodna zajednica, politički i medijski moćnici to su prešutjeli, a bh. bošnjačko vodstvo nisu nikad pritisnuli zbog toga. Nažalost, ni domaćih hrvatski mediji koji su nakon 2000. u velikom broju odmetnuli se u promicanje jugosfere i neprestano napadnje Hrvata iz BiH nisu bili ništa bolji. Političku potporu dao im je dio hrvatskih političara koji su jedino znali govoriti o navodnoj agresiji Hrvatske na BiH i o Bošnjacima kao jedinim i nevinim žrtvama u hrvatsko-bošnjačkom sukobu.<ref name="Krvavi siječanj"/>


Pripadnicima 7. muslimanske brdske brigade, sačinjenima od prognanika iz okolice [[Banja Luka|Banje Luke]] i [[Prijedor|Prijedora]], obećana je hrvatska imovina. Ubili su 10 muškaraca, 9 Hrvata i 1 Srbina iz Zenice koji se sa ženom sklonio kod Hrvata u Dusinu. Pokoj je značajno utjecao na odnose Hrvata i Bošnjaka.<ref name="Krvavi siječanj">[https://poskok.info/krvavi-sijecanj-1993-dusina-masakr-kojim-je-armija-bih-zapocela-rat-protiv-hrvata/ Poskok.info] ''KRVAVI SIJEČANJ 1993. Dusina – Masakr kojim je Armija BiH započela rat protiv Hrvata'' 26. siječnja 2019. (pristupljeno 29. siječnja 2020.)</ref>{{Bolji izvor}} Ubijenih 10 osoba bili su civili: pet članova obitelji Kegelj – Draženko Kegelj, Mladen Kegelj (ubijen i mučen u seoskom Mejtefu), Niko Kegelj, Stipo Kegelj i Vinko Kegelj – te Pero Ljubičić, Augustin Radoš, Franjo Rajić, Zvonko Rajić i Vojo Stanišić. Dva tjedna poslije pokolja, 3. veljače 1993., pokopana su tijela ubijenih na groblju u [[Busovača|Busovači]].
7. lipnja 2013. [[Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine]] podignulo je optužnicu protiv Vehida Subotića, bivšeg pripadnika Armije RBiH. Teretili su ga za ovaj ratni zločin. U optužnici je stajalo da je kao pripadnik 7. muslimanske brigade Armije RBiH odgovoran za protupravno zatočenje te ubojstva civila u Dusini. Nakon što je tzv. ARBiH zarobila pripadnike HVO i civile, sudjelovao je u izdvajanju osam civila hrvatske nacionalnosti te je ostalim pripadnicima ARBiH naložio da jednog po jednog ubiju. Tereti ga se da je nakon toga osobno ubio još jednog civila, a nakon toga sudjelovao je u ubojstvu još četiri zatočenika te zapovjedio ubojstvo još jednog Hrvata. Radi pravomoćnosti optužnice čekalo se potvrdu Suda BiH.<ref name="Podignuta optužnica"/> Optužen je za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. točka c) Kaznenog zakona BiH, u svezi sa članovima 29. i 180. stav 1. (individualna kaznena) istog zakona. [[Sud Bosne i Hercegovine]] potvrdio optužnicu 24. lipnja 2013. godine.<ref>(boš.) [http://www.sudbih.gov.ba/predmet/3118/show Sud BiH ] S1 1 K 013146 15 Krž - Subotić Vehid  (pristupljeno 31. siječnja 2020.)</ref> Nakon okončanja glavnog pretresa prvostupanjsko vijeće vijeće Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine izreklo je 7. studenoga 2014. godine presudu kojom je optuženi proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.<ref>(boš.) [http://www.sudbih.gov.ba/vijest/vehid-suboti-osuen-na-14-godina-zatvora-19532 Sud BiH] Vehid Subotić osuđen na 14 godina zatvora , 7. studenoga 2014. (pristupljeno 31. siječnja 2020.)</ref> Državno tužiteljstvo zatražilo je veću kaznu, a obrana da Subotić bude oslobođen.<ref>(srp.) [http://www.justice-report.com/bh/sadr%C5%BEaj-%C4%8Dlanci/odbrana-tra%C5%BEi-osloba%C4%91anje-suboti%C4%87a Justice Report] Emina Dizdarević: ''Iznesene žalbe na presudu Subotiću'', BIRN BiH, 21. travnja 2015. (pristupljeno 31. siječnja 2020.)</ref>
 
Dana 7. lipnja 2013. [[Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine]] podignulo je optužnicu protiv Vehida Subotića, bivšeg pripadnika Armije RBiH. Teretili su ga za ovaj ratni zločin. U optužnici je stajalo da je kao pripadnik 7. muslimanske brigade Armije RBiH odgovoran za zatočenje i ubojstva civila u Dusini. Nakon što je ARBiH zarobila pripadnike HVO i civile, sudjelovao je u izdvajanju osam civila hrvatske nacionalnosti te je ostalim pripadnicima ARBiH naložio da jednog po jednog ubiju. Tereti ga se da je nakon toga osobno ubio još jednog civila, a nakon toga sudjelovao je u ubojstvu još četiri zatočenika te zapovjedio ubojstvo još jednog Hrvata. Radi pravomoćnosti optužnice čekalo se potvrdu Suda BiH.<ref name="Podignuta optužnica" /> Optužen je za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. točka c) Kaznenog zakona BiH, u svezi sa članovima 29. i 180. stav 1. (individualna kaznena) istog zakona. [[Sud Bosne i Hercegovine]] potvrdio optužnicu 24. lipnja 2013.<ref>(boš.) [http://www.sudbih.gov.ba/predmet/3118/show Sud BiH ] S1 1 K 013146 15 Krž - Subotić Vehid  (pristupljeno 31. siječnja 2020.)</ref> Nakon okončanja glavnog pretresa prvostupanjsko vijeće vijeće Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine izreklo je 7. studenoga 2014. presudu kojom je optuženi proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.<ref>(boš.) [http://www.sudbih.gov.ba/vijest/vehid-suboti-osuen-na-14-godina-zatvora-19532 Sud BiH] Vehid Subotić osuđen na 14 godina zatvora , 7. studenoga 2014. (pristupljeno 31. siječnja 2020.)</ref> Državno tužiteljstvo zatražilo je veću kaznu, a obrana da Subotić bude oslobođen.<ref>(srp.) [http://www.justice-report.com/bh/sadr%C5%BEaj-%C4%8Dlanci/odbrana-tra%C5%BEi-osloba%C4%91anje-suboti%C4%87a Justice Report] Emina Dizdarević: ''Iznesene žalbe na presudu Subotiću'', BIRN BiH, 21. travnja 2015. (pristupljeno 31. siječnja 2020.)</ref>


== Izvori ==
== Izvori ==

Posljednja izmjena od 2. srpanj 2025. u 02:45

Pokolj u Dusini, općina Zenica bio je ratni zločin koji su počinile bošnjačko-muslimanske snage nad Hrvatima tijekom agresije na prostore Hrvata Srednje Bosne. Veliki zločin i pokolj civila označio je otvoreni početak velikobošnjačke agresije na Hrvate u Bosni i Hercegovini.[1]

Zločin nije imao nikakva razloga dogoditi se. HVO i Armija RBiH nisu bili u ratu, nego ratni saveznici. Opskrba je dolazila preko Hrvatske i hrvatskog dijela BiH, Herceg-Bosne. Premda je bošnjačkomuslimanski narod izgubio velike teritorije srpskim osvajanjima, nije bilo razloga za napad na Hrvate. Nikakva teza o gubitku "životnog prostora" ne opravdava nadoknađivanje tih gubitaka od svog saveznika, jer smještajnog prostora je bilo dovoljno. Hrvati u Dusini nisu nikog ugrožavalli, jer su bili enklavica u muslimanskom okruženju, od niti 70-ak ljudi ukupno, a vojno sposobnih bilo je više nego upola manje, jedva ojačana desetina. Napadnuto selo bilo je 4/5 muslimansko, tj. malobrojni Hrvati činili su jedva 20% stanovnika. 7. muslimanska brigada tzv. Armije RBiH, a osobito njeni većinski pripadnici nisu imali nikakva razloga napasti Hrvate. Radilo se o muslimanskim prognanicima s teritorija BiH otkamo su ih prognali Srbi i otkamo su također prognani Hrvati, a ubijanja su jednako snašla i Hrvate i Muslimane. Ti Muslimani iz okolice Banja Luke i Prijedora počinili su taj ratni zločin. Monstruozni zločin nije počinjen na mah, nego planski.[1]

26. siječnja 1993. napale su hrvatsko selo Dusinu u Lašvanskoj dolini.[2] Pripadnici Sedme muslimanske brigade 26. siječnja 1993. opkolili su Dusinu, zarobivši pritom uz pripadnike Hrvatskog vijeća obrane i oko četrdeset civila.[3] Nakon zauzimanja sela na iznimno okrutan način pobili su 10 zarobljenika. Oteli su zapovjednika HVO-a i ubili 4 od 5 njegovih pratilaca je ubijeno. Zločinačka kampanja etničkog čišćenja Lašvanske doline od Hrvata nastavljena je etničkim čišćenjem nekoliko sela (Višnjica, Lašva, Dusina...). Prognali su više od 3.000 ljudi. Dijelom hrvatskih civila muslimansko-bošnjačke snage koristile su se kao živim štitom.[2][4] Zločin su počinili pripadnici 7. muslimanske brigade iz 3. korpusa Armije RBiH. Akcijom je zapovijedao Šerif Patković, poslije savjetnik ministra branitelja Federacije BiH. Za zločin u Dusini još nitko nije odgovarao. Selo je crni primjer nesankcioniranog, još i danas uspješna etničkog čišćenja, zato što se ni više od dva desetljeća poslije u to selo nije vratio nijedan Hrvat.[4]

Pripadnici 7. muslimanske brdske brigade, od prognanika iz okolice Banja Luke i Prijedora, koji ni metka nisu ispalili za vratiti se u svoj okupirani kraj, pojagmili su se za obećanom hrvatskom imovinom. Ubili su 10 muškaraca, 9 Hrvata i 1 Srbina iz Zenice koji se sa ženom sklonio kod Hrvata u Dusinu. Zločin je stvorio je veliku napetost u odnosima Hrvata i Muslimana.[1] Ubijenih 10 osoba su civili: pet članova obitelji Kegelj - Draženko Kegelj, Mladen Kegelj (ubijen i mučen u seoskom Mejtefu), Niko Kegelj, Stipo Kegelj, Vinko Kegelj, a na Dusini su ubijeni i mučeni Pero Ljubičić, Augustin Radoš, Franjo Rajić, Zvonko Rajić i Vojo Stanišić. Zvonku Rajiću je nakon ubijanja izvađeno i srce. [5] Uskoro je velikobošnjačka agresija eskalirala. Idejni tvorci agresije namjeravali su potisnuti i etnički očistiti Hrvate iz središnje Bosne, najstariji narod tog kraja. Prvo se opravdano pretpostavilo da su namjeravali tu naseliti prognanike iz banjalučke, prijedorske i zapadnobosanske regije pod vlašću Srba.[1] Naknadno se uvidjelo da se namjerava otjerati Hrvate općenito, jer nisu ni svi prostori bili atraktivni za naseljavanje, niti ekonomski isplativi, nego da se planira dovesti i neke druge muslimanske narode koji su poslije baš izabrali ove krajeve kao koridor za invaziju na Europu tobožnjih migranata i izbjeglica iz Sirije i ostalih ratnih područja (Europska migracijska kriza 2015. i invazijske krize u godinama poslije). Tek dva tjedna poslije pokolja pokopana su tijela ubijenih. Pokopana su 3. veljače 1993. na groblju u Busovači.[5]

Više od desetljeća poslije klupko se odmotalo i otkrili su se razmjeri terorističkog pothvata. Teroristički napad radikalnih islamista na New York 11. rujna 2001. svjetski je poznat događaj. Međunarodna zajednica htjela je znati identiteta zločinaca iz tog napada. Pronađeni su i otkriveno je da su neki od tih džihadista bili i u Dusini. Nažalost, međunarodna zajednica, politički i medijski moćnici to su prešutjeli, a bh. bošnjačko vodstvo nisu nikad pritisnuli zbog toga. Nažalost, ni domaćih hrvatski mediji koji su nakon 2000. u velikom broju odmetnuli se u promicanje jugosfere i neprestano napadnje Hrvata iz BiH nisu bili ništa bolji. Političku potporu dao im je dio hrvatskih političara koji su jedino znali govoriti o navodnoj agresiji Hrvatske na BiH i o Bošnjacima kao jedinim i nevinim žrtvama u hrvatsko-bošnjačkom sukobu.[1]

7. lipnja 2013. Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine podignulo je optužnicu protiv Vehida Subotića, bivšeg pripadnika Armije RBiH. Teretili su ga za ovaj ratni zločin. U optužnici je stajalo da je kao pripadnik 7. muslimanske brigade Armije RBiH odgovoran za protupravno zatočenje te ubojstva civila u Dusini. Nakon što je tzv. ARBiH zarobila pripadnike HVO i civile, sudjelovao je u izdvajanju osam civila hrvatske nacionalnosti te je ostalim pripadnicima ARBiH naložio da jednog po jednog ubiju. Tereti ga se da je nakon toga osobno ubio još jednog civila, a nakon toga sudjelovao je u ubojstvu još četiri zatočenika te zapovjedio ubojstvo još jednog Hrvata. Radi pravomoćnosti optužnice čekalo se potvrdu Suda BiH.[3] Optužen je za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. točka c) Kaznenog zakona BiH, u svezi sa članovima 29. i 180. stav 1. (individualna kaznena) istog zakona. Sud Bosne i Hercegovine potvrdio optužnicu 24. lipnja 2013. godine.[6] Nakon okončanja glavnog pretresa prvostupanjsko vijeće vijeće Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine izreklo je 7. studenoga 2014. godine presudu kojom je optuženi proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.[7] Državno tužiteljstvo zatražilo je veću kaznu, a obrana da Subotić bude oslobođen.[8]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Poskok.info KRVAVI SIJEČANJ 1993. Dusina – Masakr kojim je Armija BiH započela rat protiv Hrvata 26. siječnja 2019. (pristupljeno 29. siječnja 2020.)
  2. 2,0 2,1 Narod.hr Bošnjački ratni zločini nad Hrvatima – zašto pravosuđe BiH o njima šuti? , 23. ožujka 2017. (pristupljeno 1. ožujka 2018.)
  3. 3,0 3,1 Vijesti HRT Optužnica za ratni zločin nad Hrvatima u Dusini 7. lipnja 2013. (pristupljeno 31. siječnja 2020.)
  4. 4,0 4,1 Narod.hr Komemoracija i misa na 25. godišnjicu zločina nad Hrvatima u selu Dusina, 27. siječnja 2018. (pristupljeno 1. ožujka 2018.)
  5. 5,0 5,1 Poskok.info Komemoracija za 10 ubijenih civila u selu Dusina 28. siječnja 2018. (pristupljeno 31. siječnja 2020.)
  6. (boš.) Sud BiH S1 1 K 013146 15 Krž - Subotić Vehid (pristupljeno 31. siječnja 2020.)
  7. (boš.) Sud BiH Vehid Subotić osuđen na 14 godina zatvora , 7. studenoga 2014. (pristupljeno 31. siječnja 2020.)
  8. (srp.) Justice Report Emina Dizdarević: Iznesene žalbe na presudu Subotiću, BIRN BiH, 21. travnja 2015. (pristupljeno 31. siječnja 2020.)
Sadržaj