Toggle menu
242,8 tis.
110
18
646,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ivan Kantakuzen (despot): razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m Zamjena teksta - '<!--'''Iv(.*)'''-->' u ''
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Ivan Kantakuzen (despot)'''-->'''Ivan Kantakuzen''' (Ἱωάννης Καντακουζηνός) (o. 1342. – nakon 1380.) bio je [[Bizantsko Carstvo|bizantski]] [[princ]] (carević).
'''Ivan Kantakuzen''' (Ἱωάννης Καντακουζηνός) (o. 1342. – nakon 1380.) bio je [[Bizantsko Carstvo|bizantski]] [[princ]] (carević).


O njemu se zna iznimno malo. Rođen je oko 1342. godine. Bio je najstariji sin [[Matej Kantakuzin|Mateja Kantakuzena]], cara Bizanta. Ivanova je majka bila [[Irena Palaiologina (Bizant)|Irena Palaiologina]].
O njemu se zna iznimno malo. Rođen je oko 1342. godine. Bio je najstariji sin [[Matej Kantakuzin|Mateja Kantakuzena]], cara Bizanta. Ivanova je majka bila [[Irena Palaiologina (Bizant)|Irena Palaiologina]].

Posljednja izmjena od 22. lipanj 2025. u 12:04

Ivan Kantakuzen (Ἱωάννης Καντακουζηνός) (o. 1342. – nakon 1380.) bio je bizantski princ (carević).

O njemu se zna iznimno malo. Rođen je oko 1342. godine. Bio je najstariji sin Mateja Kantakuzena, cara Bizanta. Ivanova je majka bila Irena Palaiologina.

Nakon što je Matej abdicirao 1357., car Ivan V. Paleolog je Ivana postavio za despota.[1]

Ivan je 1361. otišao u Moreu te je donirao ikonu Bogorodice, koja je sada u crkvi svetog Samuela u Veneciji.[2]

Izvori

  1. Guilland, Rodolphe (1959). "Recherches sur l'histoire administrative de l'Empire byzantin: Le despote, δεσπότης" (fr.). Revue des études byzantines 17: 52–89. doi:10.3406/rebyz.1959.1199. http://www.persee.fr/web/revues/home/prescript/article/rebyz_0766-5598_1959_num_17_1_1199 Pristupljeno 28. svibanj 2011. 
  2. Trapp, Erich; Walther, Rainer; Beyer, Hans-Veit; Sturm-Schnabl, Katja (1981). "10972." (njem.). Prosopographisches Lexikon der Palaiologenzeit (Vienna: Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften) 5 
Sadržaj