More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''St(.*)'''-->' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir životopis|ime=Stefan Stratimirović|slika=Mitropolit karlovački Stefan Stratimirović.jpg|rođenje=[[ 27. prosinca]] [[1757.]]|smrt=[[1836.]]|prethodnik=[[Mojsije Putnik]]|prebivalište=[[Srijemski Karlovci]]|nasljednik=[[Stefan Stanković]]}} | |||
'''Stefan Stratimirović''', [[srpski jezik|srp.]] '''Стефан Стратимировић''', ([[27. prosinca]] [[1757.]] – [[1836.]]) je bio [[Karlovac|karlovački]] metropolit od [[1790.]] do [[1836.]] godine. | '''Stefan Stratimirović''', [[srpski jezik|srp.]] '''Стефан Стратимировић''', ([[27. prosinca]] [[1757.]] – [[1836.]]) je bio [[Karlovac|karlovački]] metropolit od [[1790.]] do [[1836.]] godine. | ||
Posljednja izmjena od 22. lipanj 2025. u 11:19
| Stefan Stratimirović | |
 | |
| Rođenje | 27. prosinca 1757. |
|---|---|
| Smrt | 1836. |
| Prebivalište | Srijemski Karlovci |
| Prethodnik | Mojsije Putnik |
| Nasljednik | Stefan Stanković |
Stefan Stratimirović, srp. Стефан Стратимировић, (27. prosinca 1757. – 1836.) je bio karlovački metropolit od 1790. do 1836. godine.
Rodom je iz plemenite obitelji s imanjem u Kulpinu. Završio je dobre škole, pa zatim i filozofiju i pravo u Beču i Budimu. Bogosloviju je učio privatno kod arhimandrita Jovana Rajića, a zatim se 1784. zaredio, da bi već 1786. bio postavljen za episkopa vršačkog. Bio je budimski episkop 1786. – 1790. Za metropolita je izabran na Temišvarskom saboru sa samo 33 godine.
Uz pomoć trgovca D. Anastasijevića Sabova osnovao je:
- 1791. – 1792. godine Karlovačku gimnaziju,
- 1794. Karlovačku bogosloviju,
- 1797. Blagodejanije (poslije Stefaneum).
Uredio je i upotpunio Metropolijsku biblioteku, uveo je red u crkvi i disciplinu među svećenstvom. Bavio se i znanošću i kniževnošću. Bio je protivnik reformi jezika Dositeja Obradovića i Vuka Stefanovića Karadžića. Pomogao je ustanike Prvog srpskog ustanka. Aktivno je sudjelovao na gušenju Ticanove bune u Srijemu 1807. godine.
Ostavio je radove na latinskom, njemačkom i srpskom jeziku, među kojima ima povijesnih, književnih, crkvenih i drugih spisa.
Od 1770-ih godina je bio član masonske lože "Budnost" u Osijeku.