Ivan Vladimirovič Mičurin: razlika između inačica
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''Iv(.*)'''-->' u '' |
||
| (Nije prikazana jedna međuinačica jednog suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir znanstvenik | |||
| ime = | |||
| slika = | |||
| slika_širina = | |||
| naslov = | |||
| datum_rođenja = | |||
| mjesto_rođenja = | |||
| datum_smrti = | |||
| mjesto_smrti = | |||
| prebivalište = | |||
| državljanstvo = | |||
| narodnost = | |||
| etnicitet = | |||
| polje = | |||
| radna_institucija = | |||
| alma_mater = | |||
| doktorski_mentor = | |||
| poznat_po = | |||
| autor_kratica_bot = | |||
| autor_kratica_zoo = | |||
| nagrade = | |||
| web_stranica = | |||
| fusnote = | |||
}} | |||
[[Datoteka:Michurin 1936.jpg|mini|hochkant|Ivan Vladimirovič Mičurin]] | [[Datoteka:Michurin 1936.jpg|mini|hochkant|Ivan Vladimirovič Mičurin]] | ||
'''Ivan Vladimirovič Mičurin''' (rus. '''Иван Владимирович Мичурин''', [[27. listopada]] [[1855.]] - [[7. lipnja]] [[1935.]]) bio je [[Rusija|ruski]] [[Botanika|botaničar]], najpoznatiji po eksperimentalnom [[križanje (genetika)|križanju]] raznih vrsta voća, kao i vlastitoj teoriji [[Prirodni odabir|selekcije]]. Mičurin je svoje eksperimente počeo provoditi na imanju u okolici [[Tambov]]a 1875. godine, a koje je do godine 1899. dobilo površinu 130.000 kvadratnih metara. Mičurinov rad je nakon završetka [[ruski građanski rat|građanskog rata]] zaintrigirao [[Sovjetska Rusija|sovjetske]] vlasti, koje su mu pružile financijsku i drugu podršku. Mičurin, koji je do kraja života stvorio 300 sorata voća( najviše jabuka te krušaka,šljiva,trešanja ,višanja,marelica,grožđa,kupina,malina,ogrozda,jednu sortu aronije,te nekoliko križanaca aronije i jarebike,jednu sortu dunje,2 sorte kivija argute) je stekao reputaciju jednog od najznačajnijih [[SSSR|sovjetskih]] znanstvenika, a danas se smatra značajnim imenom na polju [[genetika|genetike]].<ref>http://imichurin.narod.ru/Itogi60/invent.htm Pristupljeno 11.09.2015.</ref> Po njemu je nazvan grad [[Mičurinsk]]. | '''Ivan Vladimirovič Mičurin''' (rus. '''Иван Владимирович Мичурин''', [[27. listopada]] [[1855.]] - [[7. lipnja]] [[1935.]]) bio je [[Rusija|ruski]] [[Botanika|botaničar]], najpoznatiji po eksperimentalnom [[križanje (genetika)|križanju]] raznih vrsta voća, kao i vlastitoj teoriji [[Prirodni odabir|selekcije]]. Mičurin je svoje eksperimente počeo provoditi na imanju u okolici [[Tambov]]a 1875. godine, a koje je do godine 1899. dobilo površinu 130.000 kvadratnih metara. Mičurinov rad je nakon završetka [[ruski građanski rat|građanskog rata]] zaintrigirao [[Sovjetska Rusija|sovjetske]] vlasti, koje su mu pružile financijsku i drugu podršku. Mičurin, koji je do kraja života stvorio 300 sorata voća( najviše jabuka te krušaka,šljiva,trešanja ,višanja,marelica,grožđa,kupina,malina,ogrozda,jednu sortu aronije,te nekoliko križanaca aronije i jarebike,jednu sortu dunje,2 sorte kivija argute) je stekao reputaciju jednog od najznačajnijih [[SSSR|sovjetskih]] znanstvenika, a danas se smatra značajnim imenom na polju [[genetika|genetike]].<ref>http://imichurin.narod.ru/Itogi60/invent.htm Pristupljeno 11.09.2015.</ref> Po njemu je nazvan grad [[Mičurinsk]]. | ||
Posljednja izmjena od 22. lipanj 2025. u 10:50
| ' |
Ivan Vladimirovič Mičurin (rus. Иван Владимирович Мичурин, 27. listopada 1855. - 7. lipnja 1935.) bio je ruski botaničar, najpoznatiji po eksperimentalnom križanju raznih vrsta voća, kao i vlastitoj teoriji selekcije. Mičurin je svoje eksperimente počeo provoditi na imanju u okolici Tambova 1875. godine, a koje je do godine 1899. dobilo površinu 130.000 kvadratnih metara. Mičurinov rad je nakon završetka građanskog rata zaintrigirao sovjetske vlasti, koje su mu pružile financijsku i drugu podršku. Mičurin, koji je do kraja života stvorio 300 sorata voća( najviše jabuka te krušaka,šljiva,trešanja ,višanja,marelica,grožđa,kupina,malina,ogrozda,jednu sortu aronije,te nekoliko križanaca aronije i jarebike,jednu sortu dunje,2 sorte kivija argute) je stekao reputaciju jednog od najznačajnijih sovjetskih znanstvenika, a danas se smatra značajnim imenom na polju genetike.[1] Po njemu je nazvan grad Mičurinsk.
Literatura[uredi]
- Martin Schmidt: Mitschurin. Leben und Werk. Methoden, Anschauungen, Erfolge des großen russischen Pflanzenzüchters. Deutscher Bauernverlag, Berlin 1949. (mit Bild).
- E. Sankewitsch: Die Arbeitsmethoden der Mitschurinschen Pflanzenzüchtung. Eine kritische Darstellung der Methoden und Anschauungen von I. W. Mitschurin und T. D. Lyssenko. Eugen Ulmer, Stuttgart 1950.
- Arnold Buchholz: I. W. M.: Die biologische Wissenschaft in der Sowjetunion. In: Forscher und Wissenschaftler im heutigen Europa. 2. Mediziner, Biologen, Anthropologen. Hgg. Hans Schwerte & Wilhelm Spengler. Reihe: Gestalter unserer Zeit Bd. 4. Stalling, Oldenburg 1955., str. 203.–210.
Vanjske poveznice[uredi]
Izvori[uredi]
- ↑ http://imichurin.narod.ru/Itogi60/invent.htm Pristupljeno 11.09.2015.