Lela Zečković: razlika između inačica
m infookvir književnik |
m Zamjena teksta - '<!--'''Le(.*)'''-->' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir književnik | |||
| Ime = Lela Zečković | | Ime = Lela Zečković | ||
| boja = #77DD77 | | boja = #77DD77 | ||
Posljednja izmjena od 22. lipanj 2025. u 08:13
| Lela Zečković | |
|---|---|
| Rođenje | Varaždin, 6. veljače 1936. |
| Smrt | Trst, 12. veljače 2018. |
| Zanimanje | sveučilišna profesorica |
| Nacionalnost | Hrvatica |
| Književne vrste | poezija |
Važnija djela
| |
Lela Zečković (Varaždin, 6. veljače 1936. − Trst, 12. veljače 2018.), hrvatska iseljenička pjesnikinja i prevoditeljica.[1][2]
Životopis
Rodila se je u Varaždinu. Pučku školu i gimnaziju polazila je u Zagrebu. Studirala i diplomirala filozofiju na zagrebačkome Filozofskom fakultetu 1959. godine, a nakon nekoliko godina otišla u Nizozemsku. Diplomirala i magistrirala na slavistici Sveučilišta u Amsterdamu. Na amsterdamskom sveučilištu bila docenticom i profesoricom. U pjesmama izražava modernistička nastojanja. Prvu pjesmu objavila 1954. u zagrebačkome srednjoškolskom časopisu Poletu. Za hrvatsku književnost važna što je nizozemsko čitateljstvo upoznala s M. Čudine i D. Kiša. Prevela i Vaska Popu na nizozemski. Prevodila s hrvatskog na nizozemski. Među ostalim prevela je skupa s Guidom Snelom Krležino Djetinjstvo u Agramu 1902–1903 .[2][1]
Djela
- Uho vraća vid, pjesnička zbirka, 1975.
- Belvédère, pjesnička zbirka, 1981.
Šimun Šito Ćorić uvrstio ju je u svoju antologiju 60 hrvatskih emigrantskih pisaca.[1]
Vanjske poveznice
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 60 hrv. emigrantskih pisaca.htm, Šimun Šito Ćorić. Arhivirano 5. prosinca 2012. Pristupljeno 11. ožujka 2018.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 (): Preminula Lela Zečković, Društvo hrvatskih književnika. Pristupljeno 11. ožujka 2018.