More actions
Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| (Nisu prikazane 2 međuinačice 2 suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Augustin Ago Mamužić''' (u mađ. izvorima ''Mamuzsits Ágoston'') ([[Subotica]], [[27. travnja]] [[1844.]] - Subotica, [[21. ožujka]] [[1902.]]), bio je [[Bačka|bački]] [[Hrvati|hrvatski]] pisac i [[novinar]]. Radio je kao [[odvjetnik]]; svojedobno obnašao je dužnost glavnog nadodvjetnika Gradskog poglavarstva. Također je bio [[virilist]], [[publicist]] i pregalac bunjevačkih Hrvata.<ref name=otkrivanje/> | |||
Borio se protiv [[mađarizacija|mađarizacije]]. [[23. rujna]] [[1869.]] godine je zajedno s još nekim subotičkim intelektualcima ([[Stipan Vujević]], [[Karlo Milodanović]]...), nositeljima [[hrvatski preporod|hrvatskog nacionalnog preporoda]] u Bačkoj, uputio pismo potpore [[Ivan Antunović|Ivanu Antunoviću]]<ref name="Suradnja">[http://hrcak.srce.hr/file/34449 ''Croatica Christiana Periodica'', sv. 59, br.- Svibanj 2007.] Robert Skenderović: Suradnja biskupa J. J. Strossmayera i Ivana Antunovića {{pdf}}</ref>. U tom pismu se izjasnio Dalmatincem<ref name="Suradnja"/>. | Borio se protiv [[mađarizacija|mađarizacije]]. [[23. rujna]] [[1869.]] godine je zajedno s još nekim subotičkim intelektualcima ([[Stipan Vujević]], [[Karlo Milodanović]]...), nositeljima [[hrvatski preporod|hrvatskog nacionalnog preporoda]] u Bačkoj, uputio pismo potpore [[Ivan Antunović|Ivanu Antunoviću]]<ref name="Suradnja">[http://hrcak.srce.hr/file/34449 ''Croatica Christiana Periodica'', sv. 59, br.- Svibanj 2007.] Robert Skenderović: Suradnja biskupa J. J. Strossmayera i Ivana Antunovića {{pdf}}</ref>. U tom pismu se izjasnio Dalmatincem<ref name="Suradnja"/>. | ||
| Redak 11: | Redak 11: | ||
Bio je i novinarom i nakladnikom izdavao je i svoj list ''[[Bácskai Ellenőr]]'' (''Bački revizor''). | Bio je i novinarom i nakladnikom izdavao je i svoj list ''[[Bácskai Ellenőr]]'' (''Bački revizor''). | ||
7. lipnja 2025. [[Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca]] priredila je otkrivanje spomen-ploče u čast Agi Mamužiću. U programu je predviđen posjet Mamužićevom grobu na [[Bajsko groblje|Bajskom groblju]] i potom otkrivanje ploče u Subotici u na adresi ''Ulica Age Mamužića 3''.<ref name=otkrivanje>[https://zkvh.org.rs/aktualnosti-post/najave-i-kalendar/otkrivanje-spomen-ploce-agi-mamuzicu '' Otkrivanje spomen-ploče Agi Mamužiću'']. ZKVH. Pristupljeno 1. lipnja 2025.</ref> | |||
== Izvori == | == Izvori == | ||
| Redak 16: | Redak 18: | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
* {{ | * {{mađ oznaka}} [http://www.uzenet.cjb.hu/1998/o3/grlica.htm Mirko Grlica] A polgári kaszinó 1878–1914 | ||
{{GLAVNIRASPORED:Mamužić, Ago}} | {{GLAVNIRASPORED:Mamužić, Ago}} | ||
Posljednja izmjena od 1. lipanj 2025. u 02:26
Augustin Ago Mamužić (u mađ. izvorima Mamuzsits Ágoston) (Subotica, 27. travnja 1844. - Subotica, 21. ožujka 1902.), bio je bački hrvatski pisac i novinar. Radio je kao odvjetnik; svojedobno obnašao je dužnost glavnog nadodvjetnika Gradskog poglavarstva. Također je bio virilist, publicist i pregalac bunjevačkih Hrvata.[1]
Borio se protiv mađarizacije. 23. rujna 1869. godine je zajedno s još nekim subotičkim intelektualcima (Stipan Vujević, Karlo Milodanović...), nositeljima hrvatskog nacionalnog preporoda u Bačkoj, uputio pismo potpore Ivanu Antunoviću[2]. U tom pismu se izjasnio Dalmatincem[2].
Pokrenio je nekoliko kulturnih društava i novina. U tom radu su mu pomogli Lazar Mamužić (njegovog nećaka[3]), Matija Antunović, Ambrozije Šarčević i Boško Vujić. Od tih društava su najpoznatiji Pučka kasina[2] i Kolo mladeži, kojeg su vlasti zabranile zbog nacionalno-buditeljskog duha te ustanove.
Pisao je za Milodanovićev Subotički glasnik, oko kojeg su se okupili svi rodoljubi, pa su pored Mamužića, ondje surađivali i Lazar Mamužić, Ambrozije Šarčević, Josip Manić-Jukić, Stipe Grgić, Boško Vujić i drugi.[3] Nešto prije ovog, osnovao je zajedno s Matom Antunovićem, svojim nećakom Lazarom Mamužićem i još nekima "ljevičarsku stranku" koja je po svemu bila stranka bunjevačkih Hrvata.[3] Bunjevačke je Hrvate na taj način organizirala Pučka kasina u kojoj je glavnu riječ vodio Ago Mamužić.[3]
Politički je ispočetka bio zadovoljan kako je radio Lazo Mamužić, no poslije su im se putevi razišli u suprotnom pravcu.[3] Čak su postali tvrdi politički protivnici, pa je Augustin Mamužić čak Kršćansko narodnu stranku radi rušenja Laze Mamužića (gradonačelnika Subotice od 1884. i zastupnika), no bezuspješno.[3] Mađarski Szabadság, br. 38 iz 1887. godine zato ga je nazvao "bunjevačkim Davidom Starčevićem".[3]
Bio je i novinarom i nakladnikom izdavao je i svoj list Bácskai Ellenőr (Bački revizor).
7. lipnja 2025. Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca priredila je otkrivanje spomen-ploče u čast Agi Mamužiću. U programu je predviđen posjet Mamužićevom grobu na Bajskom groblju i potom otkrivanje ploče u Subotici u na adresi Ulica Age Mamužića 3.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Otkrivanje spomen-ploče Agi Mamužiću. ZKVH. Pristupljeno 1. lipnja 2025.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Croatica Christiana Periodica, sv. 59, br.- Svibanj 2007. Robert Skenderović: Suradnja biskupa J. J. Strossmayera i Ivana Antunovića Datoteka:Page white acrobat.png(PDF)
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 Ago Mamužić u historiografiji (2.), Glasnik Pučke kasine, br. 72/Godina VII. Broj 8 (72), kolovoz 2009., Lazo Vojnić Hajduk, str. 12-13.
Vanjske poveznice
- (mađ.) Mirko Grlica A polgári kaszinó 1878–1914