Bot: Automatski unos stranica |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Nisu prikazane 3 međuinačice | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{coord|45.724518|-19.153461|display=title}} | |||
'''Lugumerci''' su prigradsko naselje grada [[Sombor]]a, [[Vojvodina]]. | '''Lugumerci''' su prigradsko naselje grada [[Sombor]]a, [[Vojvodina]]. su [[salaš]]arsko naselje koje se nalazi jugoistočno od [[Sombor]]a. Dijelom je prstena od 18 [[salaš]]kih naselja oko Sombora.<ref name="Zapadnobački okrug">[http://www.zapadnobackiokrug.org.rs/index.php/lat/sombor/istorijat Zapadnobački okrug] Istorijat Sombora (srpski)</ref> | ||
== Zemljopis == | |||
Nalazi se duž prometnice koja vodi južno ka [[Stapar]]u, državnom putu IB reda 12. Prostire se od industrijske zone od [[kudjelja]]re ''Napredak'', južno od [[Veliki bački kanal|Velikoga bačkog kanala]] sve do [[Šiđani|Šiđana]], koji pripadaju Lugovu. Šiđani su istočno od ceste i od njih se cestom dođe za Žarkovac. Na pola Lugova (Lugomeraca) iz mjesta vodi ulica ka 7. upravi.<ref name=soinfo>[https://www.soinfo.org/sombor/salasi/lugovo/ ''Lugovo — Salaši — Sombor'']. SOinfo. Pristupljeno 4. travnja 2025.</ref> | |||
Upravno nisu klasificirani kao posebno naselje, nego kao prigradski dio grada Sombora. Fizički su odvojeni od samog grada. Nalaze se južno od Sombora, preko [[Veliki bački kanal|Velikog bačkog kanala]]. Zapadno su Čičovi i rječica [[Mostonga]], sjeverno je Kudjeljara, sjeveroistočno preko kanala je salašarski predio Gradina, istočno je stara željeznička pruga koja vodi prema [[Stapar]]u, s dvjema starim željezničkim postajama Čičovac i Žarkovac, a jugoistočno je Žarkovac. Pružaju se nekoliko kilometara duž ceste br. 18 u pravcu sjeverozapad - jugoistok. | Upravno nisu klasificirani kao posebno naselje, nego kao prigradski dio grada Sombora. Fizički su odvojeni od samog grada. Nalaze se južno od Sombora, preko [[Veliki bački kanal|Velikog bačkog kanala]]. Zapadno su Čičovi i rječica [[Mostonga]], sjeverno je Kudjeljara, sjeveroistočno preko kanala je salašarski predio Gradina, istočno je stara željeznička pruga koja vodi prema [[Stapar]]u, s dvjema starim željezničkim postajama Čičovac i Žarkovac, a jugoistočno je Žarkovac. Pružaju se nekoliko kilometara duž ceste br. 18 u pravcu sjeverozapad - jugoistok. | ||
Preko Velikog bačkog kanala danas vodi betonski most. Nekad je ovdje bilo je nekoliko drvenih mostova prema Gradini kojima se moglo do Sombora. Neki su bili toliko jaki da se preko njih moglo konjskom zapregom, no nijedan od tih mostova danas nije opstao.<ref name="Lugovo ili Lugumerci">[[Zlata Vasiljević]]: [https://www.hrvatskarijec.rs/vijest/A26889/Lugovo-(ili-Lugumerci)/ ''Lugovo (ili Lugumerci) '']. Hrvatska riječ, Subotica. 17. kolovoza 2018. Pristupljeno 4. travnja 2025.</ref> | |||
== Povijest == | |||
Lugumerci su staro salaško naselje, ali unatoč tome nisu pronađeni zapisi iz starine, što je znanstveno neobično. Glede prezimena, dade se zaključiti da su predci došli sa drugih salaša. <ref name=soinfo/> Ovdje naraštajima žive Hrvati iz redova Bunjevaca (obitelji Beretić, Bošnjak, Čuvardić, Lukić, Gašparić, Matarić, Raić, Pekanović) skupa sa starosjediteljskim Srbima (Dojić, Lugumerski, Nenadov, Jelačić, Ovcin, Racić, Berić...). Pravoslavci su kao slavu Lugova obilježavali sv. Savu. Tada se u mjestu održavla igranka na koju su odlazili i pravoslavci i katolici. Ipak, iako su ova su dva naroda ovdje od starine živjela skupa, ali su se rijetko bračno miješali. Hrvati su govorili ikavicom.<ref name="Lugovo ili Lugumerci"/> | |||
Starosjediteljsko salašarsko stanovništvo se tradicijski od davnina bavio poljodjelstvom. Svaki se pojedinac time bavio dokle god je mogao preživjeti i živjeti od zemlje koju je imao. Kad bi ostarili i više nisu mogli raditi teški posao, odlazili su u varoš u naslijeđene ili kupljene kuće da u njima žive u starosti, a o njima su skrbila djeca kojima su ostavljali i salaš i zemlju. <ref name="Lugovo ili Lugumerci"/> | |||
1920. su u Lugumercima (Lugovo) bila 52 [[salaš]]a, od kojih su 12 pripadala obitelji Lugumerski, 7 obitelji Jelačić, 7 obitelji Bošnjak i dr. | 1920. su u Lugumercima (Lugovo) bila 52 [[salaš]]a, od kojih su 12 pripadala obitelji Lugumerski, 7 obitelji Jelačić, 7 obitelji Bošnjak i dr. | ||
Lugumerci su bili jednim od mjesta somborskog kraja gdje je [[Stjepan Radić|Radićev]] [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]] imao svoje pristaše.<ref>[[Ante Sekulić]]: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 83, {{ISBN|86-03-99816-7}}</ref> | |||
Kudjeljara je građena od 1947. do 1948 godine. Lugumerci su dugo poslije Drugoga svjetskog rata imali i ime Lugovo. To je trajalo samo onoliko dok su salaši svoje Odbore vlasti, sa sekretarom i činovnikom - poreznikom. Lugumeračka škola je bila otvorena do lipnja 2012., nakon čega njeni učenici pohađaju školu u Somboru. Mjesna škola je danas prostor za okupljanje mještana. <ref name=soinfo/> Lugovčani nisu nikad imali ni svoju kapelu, niti su imali [[dom kulture]], premda je bilo planova. Naposljetku je mjesto za socijaliziranje u naselju bila kavana. Na misu se je odlazilo u Sombor. Hrvati su poslije mise odlazili u Hrvatski dom. Tradicijski se nedjeljom išlo na užnu u varoš. Mjesto društvenog okupljanja bile su brijačnice. 1950-ih su se ovdje nastanili doseljenici iz Bosne koji su ovdje dolazili raditi kao radnici na poljodjelskim imanjima. Naposljetku su ovdje ostali živjeti. Sljedeću skupinu doseljenika čine oni koji su radili u tvornicama a u Lugovu su podigli kuće, jer im je do tvornice bilo koji kilometar do dva puta. Tužna posljedica doseljavanja doseljenika drugih krajeva jest da su istisnuli matični govor mjesnih Hrvata. Govorenje ikavicom je izazivalo podsmijeh i komentare, što je osobito pogađalo djecu koja su pod utjecajem škole, vršnjaka i okolice stidila se svog govora i polako ga sami istiskivali iz uporabe. <ref name="Lugovo ili Lugumerci"/> | |||
Budući da su Lugumerci na glavnoj prometnici od Sombora ka Staparu, Lugovo je na putu za spojiti se sa Somborom s kojim je dobro povezano. Naselje je povezano na vodovod, plinsku i telefonsku mrežu. Usprkos starosti naselja, u Lugumercima nema vjerskih objekata, stoga se planira podići križ. Današnji Lugumerci su sačuvali malo starih salaša. Sve više prevladavaju novogradnje što je odraz većeg broja mladih obitelji. Sukladno tome mjesna zajednica kani napraviti dječje igralište. <ref name=soinfo/> | |||
Danas je u Lugumercima 710 stanovnika i oko 200 domaćinstava. <ref name=soinfo/> | |||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Posljednja izmjena od 31. svibanj 2025. u 23:44
Lugumerci su prigradsko naselje grada Sombora, Vojvodina. su salašarsko naselje koje se nalazi jugoistočno od Sombora. Dijelom je prstena od 18 salaških naselja oko Sombora.[1]
Zemljopis
Nalazi se duž prometnice koja vodi južno ka Staparu, državnom putu IB reda 12. Prostire se od industrijske zone od kudjeljare Napredak, južno od Velikoga bačkog kanala sve do Šiđana, koji pripadaju Lugovu. Šiđani su istočno od ceste i od njih se cestom dođe za Žarkovac. Na pola Lugova (Lugomeraca) iz mjesta vodi ulica ka 7. upravi.[2]
Upravno nisu klasificirani kao posebno naselje, nego kao prigradski dio grada Sombora. Fizički su odvojeni od samog grada. Nalaze se južno od Sombora, preko Velikog bačkog kanala. Zapadno su Čičovi i rječica Mostonga, sjeverno je Kudjeljara, sjeveroistočno preko kanala je salašarski predio Gradina, istočno je stara željeznička pruga koja vodi prema Staparu, s dvjema starim željezničkim postajama Čičovac i Žarkovac, a jugoistočno je Žarkovac. Pružaju se nekoliko kilometara duž ceste br. 18 u pravcu sjeverozapad - jugoistok.
Preko Velikog bačkog kanala danas vodi betonski most. Nekad je ovdje bilo je nekoliko drvenih mostova prema Gradini kojima se moglo do Sombora. Neki su bili toliko jaki da se preko njih moglo konjskom zapregom, no nijedan od tih mostova danas nije opstao.[3]
Povijest
Lugumerci su staro salaško naselje, ali unatoč tome nisu pronađeni zapisi iz starine, što je znanstveno neobično. Glede prezimena, dade se zaključiti da su predci došli sa drugih salaša. [2] Ovdje naraštajima žive Hrvati iz redova Bunjevaca (obitelji Beretić, Bošnjak, Čuvardić, Lukić, Gašparić, Matarić, Raić, Pekanović) skupa sa starosjediteljskim Srbima (Dojić, Lugumerski, Nenadov, Jelačić, Ovcin, Racić, Berić...). Pravoslavci su kao slavu Lugova obilježavali sv. Savu. Tada se u mjestu održavla igranka na koju su odlazili i pravoslavci i katolici. Ipak, iako su ova su dva naroda ovdje od starine živjela skupa, ali su se rijetko bračno miješali. Hrvati su govorili ikavicom.[3]
Starosjediteljsko salašarsko stanovništvo se tradicijski od davnina bavio poljodjelstvom. Svaki se pojedinac time bavio dokle god je mogao preživjeti i živjeti od zemlje koju je imao. Kad bi ostarili i više nisu mogli raditi teški posao, odlazili su u varoš u naslijeđene ili kupljene kuće da u njima žive u starosti, a o njima su skrbila djeca kojima su ostavljali i salaš i zemlju. [3]
1920. su u Lugumercima (Lugovo) bila 52 salaša, od kojih su 12 pripadala obitelji Lugumerski, 7 obitelji Jelačić, 7 obitelji Bošnjak i dr. Lugumerci su bili jednim od mjesta somborskog kraja gdje je Radićev HSS imao svoje pristaše.[4]
Kudjeljara je građena od 1947. do 1948 godine. Lugumerci su dugo poslije Drugoga svjetskog rata imali i ime Lugovo. To je trajalo samo onoliko dok su salaši svoje Odbore vlasti, sa sekretarom i činovnikom - poreznikom. Lugumeračka škola je bila otvorena do lipnja 2012., nakon čega njeni učenici pohađaju školu u Somboru. Mjesna škola je danas prostor za okupljanje mještana. [2] Lugovčani nisu nikad imali ni svoju kapelu, niti su imali dom kulture, premda je bilo planova. Naposljetku je mjesto za socijaliziranje u naselju bila kavana. Na misu se je odlazilo u Sombor. Hrvati su poslije mise odlazili u Hrvatski dom. Tradicijski se nedjeljom išlo na užnu u varoš. Mjesto društvenog okupljanja bile su brijačnice. 1950-ih su se ovdje nastanili doseljenici iz Bosne koji su ovdje dolazili raditi kao radnici na poljodjelskim imanjima. Naposljetku su ovdje ostali živjeti. Sljedeću skupinu doseljenika čine oni koji su radili u tvornicama a u Lugovu su podigli kuće, jer im je do tvornice bilo koji kilometar do dva puta. Tužna posljedica doseljavanja doseljenika drugih krajeva jest da su istisnuli matični govor mjesnih Hrvata. Govorenje ikavicom je izazivalo podsmijeh i komentare, što je osobito pogađalo djecu koja su pod utjecajem škole, vršnjaka i okolice stidila se svog govora i polako ga sami istiskivali iz uporabe. [3]
Budući da su Lugumerci na glavnoj prometnici od Sombora ka Staparu, Lugovo je na putu za spojiti se sa Somborom s kojim je dobro povezano. Naselje je povezano na vodovod, plinsku i telefonsku mrežu. Usprkos starosti naselja, u Lugumercima nema vjerskih objekata, stoga se planira podići križ. Današnji Lugumerci su sačuvali malo starih salaša. Sve više prevladavaju novogradnje što je odraz većeg broja mladih obitelji. Sukladno tome mjesna zajednica kani napraviti dječje igralište. [2]
Danas je u Lugumercima 710 stanovnika i oko 200 domaćinstava. [2]
Izvori
- ↑ Zapadnobački okrug Istorijat Sombora (srpski)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Lugovo — Salaši — Sombor. SOinfo. Pristupljeno 4. travnja 2025.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 Zlata Vasiljević: Lugovo (ili Lugumerci) . Hrvatska riječ, Subotica. 17. kolovoza 2018. Pristupljeno 4. travnja 2025.
- ↑ Ante Sekulić: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 83, ISBN 86-03-99816-7