Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '{{fr}}' u '{{fra oznaka}}' |
||
| (Nisu prikazane 2 međuinačice 2 suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{UNESCO – svjetska baština | |||
|ime mjesta = Dreavni grad Kalhat | |ime mjesta = Dreavni grad Kalhat | ||
|slika = Bibi_Maryam_mausoleum.jpg | |slika = Bibi_Maryam_mausoleum.jpg | ||
| Redak 24: | Redak 24: | ||
Grad, osnovan u 2. st., razvio se kao glavna luka na istočnoj obali [[Arabija|Arabije]] između 11. i 15. stoljeća, za vrijeme vladavine [[knez]]ova [[Hormuz]]a. Grad je služio kao važna postaja u široj trgovinskoj mreži [[Indijski Ocean|Indijskog oceana]] (sosbito u trgovini konjima<ref>[https://www.lonelyplanet.com/oman/qalhat Welcome to Qalhat], lonelyplanet.com {{eng oznaka}} Pristupljeno 14. rujna 2018.</ref>.), a bio je i drugi grad Kraljevine Hormuz<ref>[http://whc.unesco.org/en/tentativelists/498/ The Ancient City of Galhat - UNESCO World Heritage Centre], UNESCO {{eng oznaka}} Pristupljeno 14. rujna 2018.</ref>. | Grad, osnovan u 2. st., razvio se kao glavna luka na istočnoj obali [[Arabija|Arabije]] između 11. i 15. stoljeća, za vrijeme vladavine [[knez]]ova [[Hormuz]]a. Grad je služio kao važna postaja u široj trgovinskoj mreži [[Indijski Ocean|Indijskog oceana]] (sosbito u trgovini konjima<ref>[https://www.lonelyplanet.com/oman/qalhat Welcome to Qalhat], lonelyplanet.com {{eng oznaka}} Pristupljeno 14. rujna 2018.</ref>.), a bio je i drugi grad Kraljevine Hormuz<ref>[http://whc.unesco.org/en/tentativelists/498/ The Ancient City of Galhat - UNESCO World Heritage Centre], UNESCO {{eng oznaka}} Pristupljeno 14. rujna 2018.</ref>. | ||
[[Marko Polo]] ga je posjetio u 13.<ref>[https://books.google.fr/books?id=YoZ-AAAAMAAJ&pg=PA712&dq=marco+polo+calatu&hl=fr&ei=urpGTfGfBZGu8QPIrZiuCQ&sa=X&oi=book_result&ct=result#v=onepage&q&f=false Le livre de Marco Polo: citoyen de Venise, conseiller privé et ..., Volume 2], izd. Jean Pierre Guillaume Pauthier, 1865., str. 712.-714. {{ | [[Marko Polo]] ga je posjetio u 13.<ref>[https://books.google.fr/books?id=YoZ-AAAAMAAJ&pg=PA712&dq=marco+polo+calatu&hl=fr&ei=urpGTfGfBZGu8QPIrZiuCQ&sa=X&oi=book_result&ct=result#v=onepage&q&f=false Le livre de Marco Polo: citoyen de Venise, conseiller privé et ..., Volume 2], izd. Jean Pierre Guillaume Pauthier, 1865., str. 712.-714. {{fra oznaka}} Pristupljeno 14. rujna 2018.</ref>, a [[Ibn Batuta]] u 14. stoljeću. Tijekom svog posjeta, Ibn Batuta je istaknuo kako Kalhat ima „lijepe [[bazar]]e i jednu od najljepših [[džamija]]”. Nadalje, napomenuo je da je džamiju izgradila Bibi Marjam i imala je zidove ukrašene „kašanima” (perzijski [[ornament]]). Naime, Bibi Marjam je nastavila je vladati Kalhatom i Hurmuzom nakon smrti svog supruga Ajaza 1311. ili 1312. godine<ref>Ibn Battutah, ''The Travels of Ibn Battutah'', London: Picador, 2002., str. 96.–98. i 308. {{ISBN|9780330418799}}</ref>. Prema usmenoj tradiciji, grad je tada bio pogođen [[potres]]om. | ||
Pokrivajući više od 60 hektara (240.000 m²), drevni grad bio je okružen unutarnjim i vanjskim zidinama koji su sadržavali kuće i trgovine, dok su izvan zidina bile nekropole. Pronađeni su artefakti iz daleke zemlje kao što su [[Perzija]] i [[Kina]]. Danas je vrlo malo ostalo od drevnog grada Kalhata, tek neumjesni mauzolej Bibi Marjam. | Pokrivajući više od 60 hektara (240.000 m²), drevni grad bio je okružen unutarnjim i vanjskim zidinama koji su sadržavali kuće i trgovine, dok su izvan zidina bile nekropole. Pronađeni su artefakti iz daleke zemlje kao što su [[Perzija]] i [[Kina]]. Danas je vrlo malo ostalo od drevnog grada Kalhata, tek neumjesni mauzolej Bibi Marjam. | ||
Posljednja izmjena od 30. svibanj 2025. u 02:52
| Dreavni grad Kalhat | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO
| |
| |
 Oman
  Kalhat | |
| Godina uvrštenja: | 2018. (42. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | ii, iii |
| Ugroženost: | - |
| Poveznica: | 1537 UNESCO |
Kalhat ili Galhat (arapski: قلهات, Qalhat) je stari utvrđeni grad koji se nalazi na istočnoj obali Omana, u pokrajini Istočni Oman, oko 20 km sjeverno od grada Sura, glavnog grada regije.
.jpg)
Drevni grad Kalhat je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2018. godine, sljedeće godine je upisana na popis ugroženih mjesta svjetske baštine jer „predstavlja jedinstveno arheološko svjedočanstvo o trgovinskim vezama između istočne obale Arabije, istočne Afrike, Indije, Kine i jugoistočne Azije”[1].
Povijest i odlike
Grad, osnovan u 2. st., razvio se kao glavna luka na istočnoj obali Arabije između 11. i 15. stoljeća, za vrijeme vladavine knezova Hormuza. Grad je služio kao važna postaja u široj trgovinskoj mreži Indijskog oceana (sosbito u trgovini konjima[2].), a bio je i drugi grad Kraljevine Hormuz[3].
Marko Polo ga je posjetio u 13.[4], a Ibn Batuta u 14. stoljeću. Tijekom svog posjeta, Ibn Batuta je istaknuo kako Kalhat ima „lijepe bazare i jednu od najljepših džamija”. Nadalje, napomenuo je da je džamiju izgradila Bibi Marjam i imala je zidove ukrašene „kašanima” (perzijski ornament). Naime, Bibi Marjam je nastavila je vladati Kalhatom i Hurmuzom nakon smrti svog supruga Ajaza 1311. ili 1312. godine[5]. Prema usmenoj tradiciji, grad je tada bio pogođen potresom.
Pokrivajući više od 60 hektara (240.000 m²), drevni grad bio je okružen unutarnjim i vanjskim zidinama koji su sadržavali kuće i trgovine, dok su izvan zidina bile nekropole. Pronađeni su artefakti iz daleke zemlje kao što su Perzija i Kina. Danas je vrlo malo ostalo od drevnog grada Kalhata, tek neumjesni mauzolej Bibi Marjam.
God. 1508. Kalhat je opljačkao portugalski moreplovac Afonso de Albuquerque.
Omanski LNG LLC S.A.O.C. u posjedu Qalhat LNG terminala nalazi se u luci Kalhata.
Izvori
- ↑ Ancient City of Qalhat, UNESCO (eng.) Pristupljeno 14. rujna 2018.
- ↑ Welcome to Qalhat, lonelyplanet.com (eng.) Pristupljeno 14. rujna 2018.
- ↑ The Ancient City of Galhat - UNESCO World Heritage Centre, UNESCO (eng.) Pristupljeno 14. rujna 2018.
- ↑ Le livre de Marco Polo: citoyen de Venise, conseiller privé et ..., Volume 2, izd. Jean Pierre Guillaume Pauthier, 1865., str. 712.-714. (fra.) Pristupljeno 14. rujna 2018.
- ↑ Ibn Battutah, The Travels of Ibn Battutah, London: Picador, 2002., str. 96.–98. i 308. ISBN 9780330418799
- Qalhat, iz Oman et les Émirats Arabes Unis, Bibliothèque du Voyageur-Gallimard, Pariz, 2008., str. 170. ISBN 978-2-74-242361-3
| |||||||||||||||||