More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '{{es icon}}' u '{{špa oznaka}}' |
||
| Redak 10: | Redak 10: | ||
Na [[španjolski|španjolskom jeziku]] milonga označava i »mjesto gdje se pleše tango« i [[Milonga (ples)|istoimeni ples]] koji se, uz tango, pleše na milonga glazbu.<ref> Simon Collier, ''»Tango!: The Dance, the Song, the Story«'' (New York: Thames and Hudson, 1995.), str. 44-45 {{eng oznaka}} </ref> | Na [[španjolski|španjolskom jeziku]] milonga označava i »mjesto gdje se pleše tango« i [[Milonga (ples)|istoimeni ples]] koji se, uz tango, pleše na milonga glazbu.<ref> Simon Collier, ''»Tango!: The Dance, the Song, the Story«'' (New York: Thames and Hudson, 1995.), str. 44-45 {{eng oznaka}} </ref> | ||
Argentinski skladatelj, pjevač i pijanist [[Fernando Otero]], dobitnik glazbene nagrade [[Grammy]], većinu je svojih koncerata za komorne sastave temeljio na ovoj glazbi.<ref> [https://books.google.hr/books?id=ESoEAAAAMBAJ&pg=PA45&dq=%22Fernando+Otero%22&hl=en&ei=mA9VTuSHBeLkiALLtoHjDA&sa=X&oi=book_result&ct=result&redir_esc=y#v=onepage&q=%22Fernando%20Otero%22&f=false CMJ New Music Monthly], Nate Knaebel, ''»Glazbene kritike: Fernando Otero«'', objavljeno u časopisu CMJ za siječanj/veljaču 2008., pristupljeno 24. prosinca 2011. preko usluge [[Google knjige]] {{eng oznaka}} {{ | Argentinski skladatelj, pjevač i pijanist [[Fernando Otero]], dobitnik glazbene nagrade [[Grammy]], većinu je svojih koncerata za komorne sastave temeljio na ovoj glazbi.<ref> [https://books.google.hr/books?id=ESoEAAAAMBAJ&pg=PA45&dq=%22Fernando+Otero%22&hl=en&ei=mA9VTuSHBeLkiALLtoHjDA&sa=X&oi=book_result&ct=result&redir_esc=y#v=onepage&q=%22Fernando%20Otero%22&f=false CMJ New Music Monthly], Nate Knaebel, ''»Glazbene kritike: Fernando Otero«'', objavljeno u časopisu CMJ za siječanj/veljaču 2008., pristupljeno 24. prosinca 2011. preko usluge [[Google knjige]] {{eng oznaka}} {{špa oznaka}} </ref> | ||
Od poznatih izvođača najviše se ističe argentinski rock pjevač [[Kevin Johansen]] koji je svoju glazbenu karijeru započeo pjevanjem ove glazbe po milongama (mjestima gdje se pleše tango). | Od poznatih izvođača najviše se ističe argentinski rock pjevač [[Kevin Johansen]] koji je svoju glazbenu karijeru započeo pjevanjem ove glazbe po milongama (mjestima gdje se pleše tango). | ||
Posljednja izmjena od 27. svibanj 2025. u 22:46
Milonga je glazbeni žanr, svojevrsna glazba plesa tango, koja svoje korijene vuče s područja Rio de la Plate, estuarija na granici Urugvaja i Argentine, gdje je ujedno ta glazba i najraširenija. Svoju popularnost stekla je tijekom 1870.-ih, kada se razvijala iz payada, vokalno-instrumentalne glazbe specifične za Brazil, Čile, Paragvaj i Urugvaj. Milonga je poznata po izvođenju u dvočetvrtinskoj mjeri uz česte promjene taktova i vrlo sinkopiranom ritmu.
Često se u većini skladbi milonga glazbe, svaka nota svira naglašeno (tzv. staccato), odnosno brzo i kratko.
Milonga je često pratnja plesnih parova koji plešu tango, jer je zbog svog posebnog naglašenog ritma pogodna za ples. Ima i neke ritmičke sličnosti s polkom.[1]
Tijekom 1890-ih južnoamerički glazbenici su glazbene oblike milonge uvrstili u sastavnice tanga, zbog čega je taj ples doživio nagli razvoj i stekao veliku popularnost.
Na španjolskom jeziku milonga označava i »mjesto gdje se pleše tango« i istoimeni ples koji se, uz tango, pleše na milonga glazbu.[2]
Argentinski skladatelj, pjevač i pijanist Fernando Otero, dobitnik glazbene nagrade Grammy, većinu je svojih koncerata za komorne sastave temeljio na ovoj glazbi.[3]
Od poznatih izvođača najviše se ističe argentinski rock pjevač Kevin Johansen koji je svoju glazbenu karijeru započeo pjevanjem ove glazbe po milongama (mjestima gdje se pleše tango).
Izvori
- ↑ Robert Farris Thompson, »Tango the Art History of Love« (Tango, umjetnička povijest ljubavi), str. 129 (eng.)
- ↑ Simon Collier, »Tango!: The Dance, the Song, the Story« (New York: Thames and Hudson, 1995.), str. 44-45 (eng.)
- ↑ CMJ New Music Monthly, Nate Knaebel, »Glazbene kritike: Fernando Otero«, objavljeno u časopisu CMJ za siječanj/veljaču 2008., pristupljeno 24. prosinca 2011. preko usluge Google knjige (eng.) (špa.)