More actions
m Zamjena teksta - '[[20' u '[[medicina u 20' |
m Zamjena teksta - 'medicina u 20. lipnja' u '20. lipnja' |
||
| Nije prikazana jedna međuinačica | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Dinko pl. Grisogono Bortolazzi''' '''(Bartolačić, Bortolazzi de Grisogono, Grisogono)'''<ref name="HBL">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2487 Hrvatski biografski leksikon] Anđelka Stipčević-Despotović (1989): BORTOLAZZI, Dinko, (pristupljeno 17. prosinca 2015.)</ref> ([[Zadar]], [[ | Dinko pl. Grisogono Bortolazzi''' '''(Bartolačić, Bortolazzi de Grisogono, Grisogono)'''<ref name="HBL">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2487 Hrvatski biografski leksikon] Anđelka Stipčević-Despotović (1989): BORTOLAZZI, Dinko, (pristupljeno 17. prosinca 2015.)</ref> ([[Zadar]], [[20. lipnja]] [[medicina u 1836.]] ili [[30. srpnja]] [[medicina u 1836.]] – [[Buenos Aires]], siječnja [[medicina u 1887.]]),<ref name="Hrvatska enciklopedija2">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8861 Hrvatska enciklopedija] Grisogono Bortolazzi, Dinko; LZMK (pristupljeno 17. prosinca 2015.)</ref> bio je argentinski liječnik i hrvatski iseljenički djelatnik.<ref name="Hrvatska enciklopedija">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=23430 Hrvatska enciklopedija] Grisogono Bortolazzi, Dinko; LZMK (pristupljeno 17. prosinca 2015.)</ref> Bavio se i književnošću.<ref name="HBL"/> | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Rođen u Zadru staroj zadarskoj plemenitaškoj obitelji koja je imala posjede u nekoliko sela u široj zadarskoj okolici.<ref name="Antić"/> Otac Antun mu je bio zadarski [[hrvatsko plemstvo|plemić]] i časnik u Napoleonovoj vojsci.<ref name="HBL"/> Mati mu se zvala Ana. Kršteno ime bilo mu je Domeniko, a sam ga je poslije pohrvatio u Dinko, a negdje možemo naći i kroatizirani oblik njegova prezimena, Bortulačić.<ref name="Antić"/> | Rođen u Zadru staroj zadarskoj plemenitaškoj obitelji koja je imala posjede u nekoliko sela u široj zadarskoj okolici.<ref name="Antić"/> Otac Antun mu je bio zadarski [[hrvatsko plemstvo|plemić]] i časnik u Napoleonovoj vojsci.<ref name="HBL"/> Mati mu se zvala Ana. Kršteno ime bilo mu je Domeniko, a sam ga je poslije pohrvatio u Dinko, a negdje možemo naći i kroatizirani oblik njegova prezimena, Bortulačić.<ref name="Antić"/> | ||
U rodnom Zadru završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju.<ref name="Antić"/> Studirao u Italiji u [[Padova|Padovi]]. Medicinske znanosti završio je i doktorirao [[1861.]] godine<ref name="Hrvatska enciklopedija"/> na temi [[tjelovježba|tjelovježbe]] i njene [[odgoj|odgojne]] primjene, a poslije studija kratko vodio privatnu praksu.<ref name="HBL"/> U Argentinu se iselio [[1870.]] godine. [[Argentina]] je bila njegovo konačno odredište. Do smrti živio je u [[Buenos Aires|Buenos Airesu]]. Obnašao je dužnost voditelja Dječjeg odjela tamošnje Gradske bolnice. U medicini se bavio [[inovacija|inovacijama]]<ref name="Hrvatska enciklopedija"/> te je [[izum|izumio]] više sprava za liječenje poput sprave za pregled grla.<ref name="HBL"/> | U rodnom Zadru završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju.<ref name="Antić"/> Studirao u Italiji u [[Padova|Padovi]]. Medicinske znanosti završio je i doktorirao [[medicina u 1861.]] godine<ref name="Hrvatska enciklopedija"/> na temi [[tjelovježba|tjelovježbe]] i njene [[odgoj|odgojne]] primjene, a poslije studija kratko vodio privatnu praksu.<ref name="HBL"/> U Argentinu se iselio [[medicina u 1870.]] godine. [[Argentina]] je bila njegovo konačno odredište. Do smrti živio je u [[Buenos Aires|Buenos Airesu]]. Obnašao je dužnost voditelja Dječjeg odjela tamošnje Gradske bolnice. U medicini se bavio [[inovacija|inovacijama]]<ref name="Hrvatska enciklopedija"/> te je [[izum|izumio]] više sprava za liječenje poput sprave za pregled grla.<ref name="HBL"/> | ||
Angažirao se u društvenom, kulturnom i političkom životu. Bio je gradski vijećnik. Vodio je hrvatske iseljenike protuaustrijske orijentacije<ref name="Hrvatska enciklopedija"/> | Angažirao se u društvenom, kulturnom i političkom životu. Bio je gradski vijećnik. Vodio je hrvatske iseljenike protuaustrijske orijentacije<ref name="Hrvatska enciklopedija"/> | ||
Prvo je osnovao Družtvo austro-ugarske uzajamne pomoći [[1878.]] godine, no kako nije bio zadovoljan kako se Austro-Ugarska odnosila prema Slavenima, [[1882.]] godine osnovao je novo društvo. | Prvo je osnovao Družtvo austro-ugarske uzajamne pomoći [[medicina u 1878.]] godine, no kako nije bio zadovoljan kako se Austro-Ugarska odnosila prema Slavenima, [[medicina u 1882.]] godine osnovao je novo društvo. | ||
Bio je u vodstvu [[Slavjansko društvo uzajamne pomoći|Slavjanskoga društva uzajamne pomoći]], kojem je bio jedan od osnivača i prvi predsjednik<ref name="Hrvatska enciklopedija2"/>, te član čitaonice "Spavajući lav".<ref name="Hrvatska enciklopedija"/> Bio član i jednog talijanskog društva.<ref name="HBL"/> | Bio je u vodstvu [[Slavjansko društvo uzajamne pomoći|Slavjanskoga društva uzajamne pomoći]], kojem je bio jedan od osnivača i prvi predsjednik<ref name="Hrvatska enciklopedija2"/>, te član čitaonice "Spavajući lav".<ref name="Hrvatska enciklopedija"/> Bio član i jednog talijanskog društva.<ref name="HBL"/> | ||
Djelovao je i na medijskom polju. Pisao je o hrvatskim temama u talijanskom iseljeničkom listu [[La Patria Italiana]], uz koji su vezani početci novinstva južnoameričkih Hrvata (rubrika "per gli Slavi")<ref name="Antić">[http://hrcak.srce.hr/file/86657 Radovi Zavoda za hrvatsku povijest] Ljubomir Antić: Pregled hrvatskog iseljeničkog novinstva u Južnoj Americi do Prvoga svjetskog rata, str. 103-107. (pristupljeno 17. prosinca 2015.)</ref> i polemizirao s austrijskim ''[[Narodni glas|Narodnim glasom]]''. Pisao je s južnoslavenstvenih i protuaustrijskih pozicija.<ref name="HBL"/> Uređivao je prve hrvatske iseljeničke novine, kojima je bio vlasnik. Bio je to mjesečnik ''[[Iskra slavjanske slobode]]'', koju je objavljivao od [[1883.]] godine<ref name="Hrvatska enciklopedija"/> "da uzdrži budnu svijest u Hrvata i Slovjana, koji žive u Južnoj Americi"<ref name="HBL"/> List je bio utjecajan, prenosio ga je i talijanski tisak, a u Austriji su ga smatrali opasnim pa su spriječavali raspačavanje u domovini te prijenos dalje u Crnu Goru i Rusiju.<ref name="Antić"/> Dinko Grisogono Bortolazzi spadao je uz imena kao što su [[Frano Jordan Bučić]], [[Ivan Krstulović]], [[Petar Gašić]], [[Ivan Radeljak]], [[Luka Bobačić Dorić]], [[Ivan Vuković (novinar)|Ivan Vuković]] i [[Miroslav Tartaglia]] u najistaknutije urednike i novinare hrvatskog iseljeničkog novinstva.<ref name="Antić"/> | Djelovao je i na medijskom polju. Pisao je o hrvatskim temama u talijanskom iseljeničkom listu [[La Patria Italiana]], uz koji su vezani početci novinstva južnoameričkih Hrvata (rubrika "per gli Slavi")<ref name="Antić">[http://hrcak.srce.hr/file/86657 Radovi Zavoda za hrvatsku povijest] Ljubomir Antić: Pregled hrvatskog iseljeničkog novinstva u Južnoj Americi do Prvoga svjetskog rata, str. 103-107. (pristupljeno 17. prosinca 2015.)</ref> i polemizirao s austrijskim ''[[Narodni glas|Narodnim glasom]]''. Pisao je s južnoslavenstvenih i protuaustrijskih pozicija.<ref name="HBL"/> Uređivao je prve hrvatske iseljeničke novine, kojima je bio vlasnik. Bio je to mjesečnik ''[[Iskra slavjanske slobode]]'', koju je objavljivao od [[medicina u 1883.]] godine<ref name="Hrvatska enciklopedija"/> "da uzdrži budnu svijest u Hrvata i Slovjana, koji žive u Južnoj Americi"<ref name="HBL"/> List je bio utjecajan, prenosio ga je i talijanski tisak, a u Austriji su ga smatrali opasnim pa su spriječavali raspačavanje u domovini te prijenos dalje u Crnu Goru i Rusiju.<ref name="Antić"/> Dinko Grisogono Bortolazzi spadao je uz imena kao što su [[Frano Jordan Bučić]], [[Ivan Krstulović]], [[Petar Gašić]], [[Ivan Radeljak]], [[Luka Bobačić Dorić]], [[Ivan Vuković (novinar)|Ivan Vuković]] i [[Miroslav Tartaglia]] u najistaknutije urednike i novinare hrvatskog iseljeničkog novinstva.<ref name="Antić"/> | ||
Umro je liječeći pacijenticu koja je bolovala od [[difterija|difterije]].<ref name="HBL"/> | Umro je liječeći pacijenticu koja je bolovala od [[difterija|difterije]].<ref name="HBL"/> | ||
Posljednja izmjena od 23. svibanj 2025. u 01:30
Dinko pl. Grisogono Bortolazzi (Bartolačić, Bortolazzi de Grisogono, Grisogono)[1] (Zadar, 20. lipnja medicina u 1836. ili 30. srpnja medicina u 1836. – Buenos Aires, siječnja medicina u 1887.),[2] bio je argentinski liječnik i hrvatski iseljenički djelatnik.[3] Bavio se i književnošću.[1]
Životopis
Rođen u Zadru staroj zadarskoj plemenitaškoj obitelji koja je imala posjede u nekoliko sela u široj zadarskoj okolici.[4] Otac Antun mu je bio zadarski plemić i časnik u Napoleonovoj vojsci.[1] Mati mu se zvala Ana. Kršteno ime bilo mu je Domeniko, a sam ga je poslije pohrvatio u Dinko, a negdje možemo naći i kroatizirani oblik njegova prezimena, Bortulačić.[4]
U rodnom Zadru završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju.[4] Studirao u Italiji u Padovi. Medicinske znanosti završio je i doktorirao medicina u 1861. godine[3] na temi tjelovježbe i njene odgojne primjene, a poslije studija kratko vodio privatnu praksu.[1] U Argentinu se iselio medicina u 1870. godine. Argentina je bila njegovo konačno odredište. Do smrti živio je u Buenos Airesu. Obnašao je dužnost voditelja Dječjeg odjela tamošnje Gradske bolnice. U medicini se bavio inovacijama[3] te je izumio više sprava za liječenje poput sprave za pregled grla.[1]
Angažirao se u društvenom, kulturnom i političkom životu. Bio je gradski vijećnik. Vodio je hrvatske iseljenike protuaustrijske orijentacije[3] Prvo je osnovao Družtvo austro-ugarske uzajamne pomoći medicina u 1878. godine, no kako nije bio zadovoljan kako se Austro-Ugarska odnosila prema Slavenima, medicina u 1882. godine osnovao je novo društvo. Bio je u vodstvu Slavjanskoga društva uzajamne pomoći, kojem je bio jedan od osnivača i prvi predsjednik[2], te član čitaonice "Spavajući lav".[3] Bio član i jednog talijanskog društva.[1]
Djelovao je i na medijskom polju. Pisao je o hrvatskim temama u talijanskom iseljeničkom listu La Patria Italiana, uz koji su vezani početci novinstva južnoameričkih Hrvata (rubrika "per gli Slavi")[4] i polemizirao s austrijskim Narodnim glasom. Pisao je s južnoslavenstvenih i protuaustrijskih pozicija.[1] Uređivao je prve hrvatske iseljeničke novine, kojima je bio vlasnik. Bio je to mjesečnik Iskra slavjanske slobode, koju je objavljivao od medicina u 1883. godine[3] "da uzdrži budnu svijest u Hrvata i Slovjana, koji žive u Južnoj Americi"[1] List je bio utjecajan, prenosio ga je i talijanski tisak, a u Austriji su ga smatrali opasnim pa su spriječavali raspačavanje u domovini te prijenos dalje u Crnu Goru i Rusiju.[4] Dinko Grisogono Bortolazzi spadao je uz imena kao što su Frano Jordan Bučić, Ivan Krstulović, Petar Gašić, Ivan Radeljak, Luka Bobačić Dorić, Ivan Vuković i Miroslav Tartaglia u najistaknutije urednike i novinare hrvatskog iseljeničkog novinstva.[4]
Umro je liječeći pacijenticu koja je bolovala od difterije.[1]
Odlikovanja
Dobio je odlikovanja Križ Kraljevine Italije i Križ kralja crnogorskog.[1]
Izvori
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Hrvatski biografski leksikon Anđelka Stipčević-Despotović (1989): BORTOLAZZI, Dinko, (pristupljeno 17. prosinca 2015.)
- ↑ 2,0 2,1 Hrvatska enciklopedija Grisogono Bortolazzi, Dinko; LZMK (pristupljeno 17. prosinca 2015.)
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 Hrvatska enciklopedija Grisogono Bortolazzi, Dinko; LZMK (pristupljeno 17. prosinca 2015.)
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Ljubomir Antić: Pregled hrvatskog iseljeničkog novinstva u Južnoj Americi do Prvoga svjetskog rata, str. 103-107. (pristupljeno 17. prosinca 2015.)