More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''(.*)'''-->'' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
''Batalo Šantić''' je bio dvorski [[tepčija]] u [[Srednji vijek|srednjovjekovnoj]] [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|bosanskoj]] državi. <ref name=kons>[http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2531 Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika] (objavljeno 25. siječnja 2005.) Odluka o proglašenju Arheološkog područja – Batalova grobnica u Turbetu kod Travnika nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, pristupljeno 15. srpnja 2019.</ref> | |||
Pouzdane podatke o njemu gdje se prvi put spominje imamo u ispravi kralja [[Stjepan Dabiša|Stjepana Dabiše]]. Ispravu je izdao [[17. srpnja]] [[1392.]] godine izdao vladi [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke Republike]], a Batalo je naveden kao [[dvorski tepčija]] i [[svjedok u valjanosti isprave]]. Za Batala [[Šantići|Šantića]] se zna da je oženio plemenitašicu Resu iz roda [[Hrvatinići|Hrvatinića]] čime je postao gospodar župe [[Sana (politička župa)|Sane]]. Posjednik je imanja u župi Sani i župi [[Lašva (župa)|Lašvi]] u drugoj polovici [[14. stoljeće|14. stoljeća]]. Dao je podići utvrđeni grad [[Toričan]] iznad [[selo|sela]] [[Varošluk]]a. Podatci o Batalu nađeni su i u ''[[Evanđelju tepčije Batala]]'' (čuva se u [[Nacionalna knjižnica u Petrogradu|Nacionalnoj knjižnici]] u Petrogradu) iz [[1393.]] godine te u nekoliko sačuvanih isprava iz doba vladavine bosanskih kraljeva Stjepana Dabiše, [[Jelena Gruba|Jelene Grube]] i [[Stjepan Ostoja|Stjepana Ostoje]]. Pokopan je u Turbetu kod Travnika. Grobnica je veličine mauzoleja, sljemenjak, na uzvišenju [[Crkvine|Crkvinama]], inače važnoj arheološkoj lokaciji, jer su na njoj nađeni i tragovi ljudskog naseljavanja iz [[neolit]]a, [[eneolit]]a, ranorimska [[nekropola]], kasnoantički [[mauzolej]] i dr. Smještena je na uzvisini blizu [[ceste]] gdje je bila [[Srednji vijek|srednjovjekovna]] [[nekropola]]. [[1915.]] je godine Batalovu grobnicu otkrio kapetan [[Teplý]]. [[Batalova grobnica u Turbetu kod Travnika]] je [[nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine]]. Batala su proučavali [[Ćiro Truhelka]], [[Karlo Patsch]], [[Jozo Petrović]] i dr.<ref name=kons/> | Pouzdane podatke o njemu gdje se prvi put spominje imamo u ispravi kralja [[Stjepan Dabiša|Stjepana Dabiše]]. Ispravu je izdao [[17. srpnja]] [[1392.]] godine izdao vladi [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke Republike]], a Batalo je naveden kao [[dvorski tepčija]] i [[svjedok u valjanosti isprave]]. Za Batala [[Šantići|Šantića]] se zna da je oženio plemenitašicu Resu iz roda [[Hrvatinići|Hrvatinića]] čime je postao gospodar župe [[Sana (politička župa)|Sane]]. Posjednik je imanja u župi Sani i župi [[Lašva (župa)|Lašvi]] u drugoj polovici [[14. stoljeće|14. stoljeća]]. Dao je podići utvrđeni grad [[Toričan]] iznad [[selo|sela]] [[Varošluk]]a. Podatci o Batalu nađeni su i u ''[[Evanđelju tepčije Batala]]'' (čuva se u [[Nacionalna knjižnica u Petrogradu|Nacionalnoj knjižnici]] u Petrogradu) iz [[1393.]] godine te u nekoliko sačuvanih isprava iz doba vladavine bosanskih kraljeva Stjepana Dabiše, [[Jelena Gruba|Jelene Grube]] i [[Stjepan Ostoja|Stjepana Ostoje]]. Pokopan je u Turbetu kod Travnika. Grobnica je veličine mauzoleja, sljemenjak, na uzvišenju [[Crkvine|Crkvinama]], inače važnoj arheološkoj lokaciji, jer su na njoj nađeni i tragovi ljudskog naseljavanja iz [[neolit]]a, [[eneolit]]a, ranorimska [[nekropola]], kasnoantički [[mauzolej]] i dr. Smještena je na uzvisini blizu [[ceste]] gdje je bila [[Srednji vijek|srednjovjekovna]] [[nekropola]]. [[1915.]] je godine Batalovu grobnicu otkrio kapetan [[Teplý]]. [[Batalova grobnica u Turbetu kod Travnika]] je [[nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine]]. Batala su proučavali [[Ćiro Truhelka]], [[Karlo Patsch]], [[Jozo Petrović]] i dr.<ref name=kons/> | ||
Posljednja izmjena od 9. prosinac 2024. u 12:48
Batalo Šantić' je bio dvorski tepčija u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. [1]
Pouzdane podatke o njemu gdje se prvi put spominje imamo u ispravi kralja Stjepana Dabiše. Ispravu je izdao 17. srpnja 1392. godine izdao vladi Dubrovačke Republike, a Batalo je naveden kao dvorski tepčija i svjedok u valjanosti isprave. Za Batala Šantića se zna da je oženio plemenitašicu Resu iz roda Hrvatinića čime je postao gospodar župe Sane. Posjednik je imanja u župi Sani i župi Lašvi u drugoj polovici 14. stoljeća. Dao je podići utvrđeni grad Toričan iznad sela Varošluka. Podatci o Batalu nađeni su i u Evanđelju tepčije Batala (čuva se u Nacionalnoj knjižnici u Petrogradu) iz 1393. godine te u nekoliko sačuvanih isprava iz doba vladavine bosanskih kraljeva Stjepana Dabiše, Jelene Grube i Stjepana Ostoje. Pokopan je u Turbetu kod Travnika. Grobnica je veličine mauzoleja, sljemenjak, na uzvišenju Crkvinama, inače važnoj arheološkoj lokaciji, jer su na njoj nađeni i tragovi ljudskog naseljavanja iz neolita, eneolita, ranorimska nekropola, kasnoantički mauzolej i dr. Smještena je na uzvisini blizu ceste gdje je bila srednjovjekovna nekropola. 1915. je godine Batalovu grobnicu otkrio kapetan Teplý. Batalova grobnica u Turbetu kod Travnika je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Batala su proučavali Ćiro Truhelka, Karlo Patsch, Jozo Petrović i dr.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (objavljeno 25. siječnja 2005.) Odluka o proglašenju Arheološkog područja – Batalova grobnica u Turbetu kod Travnika nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, pristupljeno 15. srpnja 2019.