Razlika između inačica stranice »Josip Britvić (arheolog)«
m (Suradnik10 premjestio je stranicu Josip Britvić na Josip Britvić (arheolog)) |
|||
| (Nisu prikazane 2 međuinačice istog suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Bepo Britvić''' ([[1917.]] — [[1982.]]), hrvatski nogometni entuzijast i arheolog amater<ref name=muzej/> iz [[Sinj]]a, te sakupljač antiknih predmeta.<ref name="otkriće"/> Poznat po tome što je polovicu života dokazivao da je [[nogomet]] nastao upravo u Cetinskoj krajini. Njegov rad urodio je plodom. Svjetska krovna nogometna organizacija [[FIFA]] mu je priznala otkriće te je na naslovnici 71. broja Fifina biltena ''News'' iz 1969. godine, tema bila arheološki nalaz iz [[Trilj]]a i rad Bepa Britvića. Službeno potvrđujući Britvićevo otkriće, FIFA mu je ponudila pomoć te ga je potakla na daljnja istraživanja o nepoznatoj povijesti nogometne igre. FIFA je prihvatila da je Tilurij bio mjestom igranja nogometa još prije 2000 godina.<ref name=muzej>RS: [https://radio.hrt.hr/radio-split/sport/osnovati-muzej-nogometa-u-trilju-3694906 '' Osnovati Muzej nogometa u Trilju'']. Hrvatski radio Split. 12. srpnja 2018. Pristupljeno 19. rujna 2023.</ref> | '''Josip (Bepo) Britvić''' ([[1917.]] — [[26. travnja]] [[1982.]])<ref>Osmrtnica u Slobodnoj Dalmaciji, 27. travnja 1982.str. 11 .</ref>, hrvatski nogometni entuzijast i arheolog amater<ref name=muzej/> iz [[Sinj]]a, te sakupljač antiknih predmeta.<ref name="otkriće"/> Po zanimanju je bio profesor tehničke kulture i instruktor vožnje. Bio je nogometni aktivist sinjskog kluba [[NK Junak Sinj|Junak]] i pisac njihove himne.<ref name="Sinj-VL">[https://www.sinj.com.hr/vodic/povijest-nogometa ''Povijest nogometa - Vodič'']. Portal Grada Sinja /Ante Župić, Goran Šimac, Večernji list, 15. lipnja 2004. Pristupljeno 19. rujna 2023.</ref> | ||
== Životopis == | |||
Bio je izniman zaljubljenik u arheologiju, te je često sa suprugom Vjekoslavom odlazio skupa automobilom u razne krajeve Hrvatske i BiH.<ref name="Sinj-VL"/> | |||
Poznat po tome što je polovicu života dokazivao da je [[nogomet]] nastao upravo u Cetinskoj krajini. Njegov rad urodio je plodom. Svjetska krovna nogometna organizacija [[FIFA]] mu je priznala otkriće te je na naslovnici 71. broja Fifina biltena ''News'' iz 1969. godine, tema bila arheološki nalaz iz [[Trilj]]a i rad Bepa Britvića. Službeno potvrđujući Britvićevo otkriće, FIFA mu je ponudila pomoć te ga je potakla na daljnja istraživanja o nepoznatoj povijesti nogometne igre. FIFA je prihvatila da je Tilurij bio mjestom igranja nogometa još prije 2000 godina.<ref name=muzej>RS: [https://radio.hrt.hr/radio-split/sport/osnovati-muzej-nogometa-u-trilju-3694906 '' Osnovati Muzej nogometa u Trilju'']. Hrvatski radio Split. 12. srpnja 2018. Pristupljeno 19. rujna 2023.</ref> | |||
Otkriće koje ga je proslavilo je kameni kipić igrača s loptom koja datira iz starorimskog doba. Kipić je pronađen polovinom 19. stoljeća u Gardunu kod Trilja, gdje je u rimsko doba bio [[Tilurij]] i sjedište 7. rimske legije. Kip je [[stela]], dio nadgrobna spomenika sedmogodišnjem dječaku Gaju Laberiju Valensu. Danas je ugrađen na pročelje stambena objekta, kuće Perković u Vrličkoj 10 u Sinju. Najstariji je dokaz postojanja nogometne igre.<ref name=muzej/> Tu je ploču prvi detaljnije analizirao i proučavao Britvić te napokon i odgonetnuo.<ref name="otkriće">J.Šp.: ''Nogomet od prije 2000 godina''. Slobodna Dalmacija. 5. listopada 1968., str. 9.</ref> | Otkriće koje ga je proslavilo je kameni kipić igrača s loptom koja datira iz starorimskog doba. Kipić je pronađen polovinom 19. stoljeća u Gardunu kod Trilja, gdje je u rimsko doba bio [[Tilurij]] i sjedište 7. rimske legije. Kip je [[stela]], dio nadgrobna spomenika sedmogodišnjem dječaku Gaju Laberiju Valensu. Danas je ugrađen na pročelje stambena objekta, kuće Perković u Vrličkoj 10 u Sinju. Najstariji je dokaz postojanja nogometne igre.<ref name=muzej/> Tu je ploču prvi detaljnije analizirao i proučavao Britvić te napokon i odgonetnuo.<ref name="otkriće">J.Šp.: ''Nogomet od prije 2000 godina''. Slobodna Dalmacija. 5. listopada 1968., str. 9.</ref> | ||
| Redak 6: | Redak 11: | ||
1960-ih tražio je staru utvrdu Setoviju ilirskog plemena Delmata, koja je bila ključna obrambena točka u ratu 33. protiv rimske vojske Oktavijana Augusta. 1969. godine pronašao je ostatke te tvrđave, na toponimu istog imena. U širokom krugu oko nje pronašao je ostatke i sedam drugih tvrđava Delmata. O nalazima i dokazima pripremio je knjigu za tisak.<ref>Šp.: ''Sedam ilirskih tvrđava u krugu''. Slobodna Dalmacija. 4. listopada 1969., str. 3.</ref> | 1960-ih tražio je staru utvrdu Setoviju ilirskog plemena Delmata, koja je bila ključna obrambena točka u ratu 33. protiv rimske vojske Oktavijana Augusta. 1969. godine pronašao je ostatke te tvrđave, na toponimu istog imena. U širokom krugu oko nje pronašao je ostatke i sedam drugih tvrđava Delmata. O nalazima i dokazima pripremio je knjigu za tisak.<ref>Šp.: ''Sedam ilirskih tvrđava u krugu''. Slobodna Dalmacija. 4. listopada 1969., str. 3.</ref> | ||
Pripremio je tekstove za knjigu ''Kamenje svjedoči'' koju nije uspio objaviti za života, a ni poslije nije objavljena. Knjiga je sadržavala njegov 39 godina dug rad u arheologiji koji je bio široka raspona, od slavnog nogometnog otkrića stele iz Tilurija s nogometnom loptom, do znatno opsežnijih i bogatijih povijesnih otkrića o plemenu Delmata. Rezultati Britvićevih istraživanja podosta odstupaju od od uvriježenog viđenja prapovijesti na prostorima današnje Hrvatske i BiH. Britvić je jednom kazao "''Došao sam do mnogih otkrića koja se ne slažu s hipotezama iz literature. Bolje reći: hipoteze se sukobljavaju sa situacijom na terenu".<ref name="Sinj-VL"/> | |||
Umro je travnja 1982., a na sprovodu je govorio poznati svećenik fra [[Karlo Jurišić]].<ref> Osmrtnice - Zahvale, Slobodna Dalmacija. 26. svibnja 1982., str. 10.</ref> | |||
== Izvori, referencije i bilješke == | == Izvori, referencije i bilješke == | ||
| Redak 14: | Redak 23: | ||
[[Kategorija:Hrvatski arheolozi]] | [[Kategorija:Hrvatski arheolozi]] | ||
[[Kategorija:Nogomet u Hrvatskoj]] | [[Kategorija:Nogomet u Hrvatskoj]] | ||
[[Kategorija:Odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj]] | |||
Trenutačna izmjena od 02:49, 19. rujna 2023.
Josip (Bepo) Britvić (1917. — 26. travnja 1982.)[1], hrvatski nogometni entuzijast i arheolog amater[2] iz Sinja, te sakupljač antiknih predmeta.[3] Po zanimanju je bio profesor tehničke kulture i instruktor vožnje. Bio je nogometni aktivist sinjskog kluba Junak i pisac njihove himne.[4]
Životopis
Bio je izniman zaljubljenik u arheologiju, te je često sa suprugom Vjekoslavom odlazio skupa automobilom u razne krajeve Hrvatske i BiH.[4]
Poznat po tome što je polovicu života dokazivao da je nogomet nastao upravo u Cetinskoj krajini. Njegov rad urodio je plodom. Svjetska krovna nogometna organizacija FIFA mu je priznala otkriće te je na naslovnici 71. broja Fifina biltena News iz 1969. godine, tema bila arheološki nalaz iz Trilja i rad Bepa Britvića. Službeno potvrđujući Britvićevo otkriće, FIFA mu je ponudila pomoć te ga je potakla na daljnja istraživanja o nepoznatoj povijesti nogometne igre. FIFA je prihvatila da je Tilurij bio mjestom igranja nogometa još prije 2000 godina.[2]
Otkriće koje ga je proslavilo je kameni kipić igrača s loptom koja datira iz starorimskog doba. Kipić je pronađen polovinom 19. stoljeća u Gardunu kod Trilja, gdje je u rimsko doba bio Tilurij i sjedište 7. rimske legije. Kip je stela, dio nadgrobna spomenika sedmogodišnjem dječaku Gaju Laberiju Valensu. Danas je ugrađen na pročelje stambena objekta, kuće Perković u Vrličkoj 10 u Sinju. Najstariji je dokaz postojanja nogometne igre.[2] Tu je ploču prvi detaljnije analizirao i proučavao Britvić te napokon i odgonetnuo.[3]
Britvić, koji je također živio i u Kaštel Sućurcu, zaslužan je za obogaćivanje fundusa muzeja na splitskom području. Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika darivao je glavu kamenog lava koju je pronašao u dvorištu u Kaštel Novom (glava je davno donesena iz Bijaća) među razbacanim kamenjem, starohrvatskih mač izvađen iz Cetine kod Otoka, prag oltarne pregrade sa starohrvatskim plutejem koji je iskopao na mjestu starokršćanskih i starohrvatskih bazilika koje je sam pronašao u Grabu kod Trilja, Arheološkom muzeju darovao je veću ploču ispisanu arvaticom, pronađenoj na Klisu prigodom iskapanja na mjesnom groblju te ilirsku sjekiru koju su radnici pronašli u ilirskim grobovima iznad Graba kod Trilja i t.d..[5]
1960-ih tražio je staru utvrdu Setoviju ilirskog plemena Delmata, koja je bila ključna obrambena točka u ratu 33. protiv rimske vojske Oktavijana Augusta. 1969. godine pronašao je ostatke te tvrđave, na toponimu istog imena. U širokom krugu oko nje pronašao je ostatke i sedam drugih tvrđava Delmata. O nalazima i dokazima pripremio je knjigu za tisak.[6]
Pripremio je tekstove za knjigu Kamenje svjedoči koju nije uspio objaviti za života, a ni poslije nije objavljena. Knjiga je sadržavala njegov 39 godina dug rad u arheologiji koji je bio široka raspona, od slavnog nogometnog otkrića stele iz Tilurija s nogometnom loptom, do znatno opsežnijih i bogatijih povijesnih otkrića o plemenu Delmata. Rezultati Britvićevih istraživanja podosta odstupaju od od uvriježenog viđenja prapovijesti na prostorima današnje Hrvatske i BiH. Britvić je jednom kazao "Došao sam do mnogih otkrića koja se ne slažu s hipotezama iz literature. Bolje reći: hipoteze se sukobljavaju sa situacijom na terenu".[4]
Umro je travnja 1982., a na sprovodu je govorio poznati svećenik fra Karlo Jurišić.[7]
Izvori, referencije i bilješke
- ↑ Osmrtnica u Slobodnoj Dalmaciji, 27. travnja 1982.str. 11 .
- ↑ 2,0 2,1 2,2 RS: Osnovati Muzej nogometa u Trilju. Hrvatski radio Split. 12. srpnja 2018. Pristupljeno 19. rujna 2023.
- ↑ 3,0 3,1 J.Šp.: Nogomet od prije 2000 godina. Slobodna Dalmacija. 5. listopada 1968., str. 9.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Povijest nogometa - Vodič. Portal Grada Sinja /Ante Župić, Goran Šimac, Večernji list, 15. lipnja 2004. Pristupljeno 19. rujna 2023.
- ↑ J.Šp.: Pokloni muzejima. Slobodna Dalmacija. 1. listopada 1969., str. 4.
- ↑ Šp.: Sedam ilirskih tvrđava u krugu. Slobodna Dalmacija. 4. listopada 1969., str. 3.
- ↑ Osmrtnice - Zahvale, Slobodna Dalmacija. 26. svibnja 1982., str. 10.