Razlika između inačica stranice »Vukašin Višnjevac«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (bnz)
 
Redak 30: Redak 30:
| ažurirano                        =
| ažurirano                        =
}}
}}
'''Vukašin Višnjevac''' (srp. Вукашин Вишњевац, [[Gacko]], [[15. lipnja]] [[1939.]]), bio je bosanskohercegovački nogometaš i trener.<ref>http://www.minimaxi-europa.com/index.php?option=com_content&view=article&id=337&Itemid=94</ref>
'''Vukašin Višnjevac''' (srp. Вукашин Вишњевац, [[Gacko]], [[15. lipnja]] [[1939.]] — [[26. rujna]] [[2019.]]), bio je bosanskohercegovački nogometaš i trener.<ref>http://www.minimaxi-europa.com/index.php?option=com_content&view=article&id=337&Itemid=94</ref>


Rođen je u Gacku. U Sarajevu je proveo djetinjstvo. Igrao za Sarajevo, Igman, Slogu, Istru i Rovinj. Kao internacionalac igrao je u kuvajtskim i saudijskim klubovima. Preminuo je 2019. godine.
== Igračka karijera ==
Rođen je u Gacku. U Sarajevu je proveo djetinjstvo. Igrao za Igman, Slogu iz Doboja i Sarajevo. Otamo je prešao u Istru te potom Rovinju.  U Pulu je došao na odmor, a ostao je punih petnaest godina.<ref name="in memoriam">Aldo Pokrajac: [https://www.glasistre.hr/sport/vukasin-visnjevac-1939-2019-598336 '' IN MEMORIAM Vukašin Višnjevac (1939. - 2019.)'']. Glas Istre. 28. rujna 2019. Pristupljeno 9. rujna 2023.</ref>
 
Kao internacionalac igrao je u kuvajtskim i saudijskim klubovima.<ref name="in memoriam"/>


== Trenerska karijera ==
== Trenerska karijera ==
Trenersku karijeru započeo je u istarskim klubovima.
Trenersku karijeru započeo je u istarskim klubovima. Trenersku karijeru započeo je kao 30-godišnjak u Rovinju. Rovinjane je 1970. uveo u ondašnju jaku Drugu nogometnu ligu Zapad. S Rovinjem je također osvojio naslov prvaka Hrvatske za klubove sa amaterskim statusom igrača. <ref name="in memoriam"/>
Trenirao je [[FK Sarajevo|Sarajevo]],<ref>http://fksinfo.com/novosti/bordo-vremeplov-vii-1975---1980/1666</ref> mostarski [[FK Velež Mostar|Velež]],<ref>http://www.dnevni-list.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=13218:deset-trenera-u-pet-godina&catid=8:sport&Itemid=9</ref> ljubljansku [[NK Olimpija Ljubljana (1911.–2004.)|Olimpiju]],<ref>http://www.minimaxi-europa.com/index.php?option=com_content&view=article&id=339&Itemid=94</ref> skopski [[FK Vardar|Vardar]], novosadsku [[FK Vojvodina Novi Sad|Vojvodinu]] i trebinjski [[FK Leotar|Leotar]].<ref>http://www.rs-sport.org/index.php?s=novosti_citaj&vise=252</ref> Vodio je i Partizan, Rijeku i zenički Čelik. Bio je izbornik [[jordanska nogometna reprezentacija|jordanske reprezentacije]]. Deset je godina bio u stručnom stožeru jugoslavenske nogometne reprezentacije.  
 
Trenerski staž nastavio je u [[FK Sarajevo|Sarajevu]],<ref>http://fksinfo.com/novosti/bordo-vremeplov-vii-1975---1980/1666</ref> mostarski [[FK Velež Mostar|Velež]],<ref>http://www.dnevni-list.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=13218:deset-trenera-u-pet-godina&catid=8:sport&Itemid=9</ref> ljubljansku [[NK Olimpija Ljubljana (1911.–2004.)|Olimpiju]],<ref>http://www.minimaxi-europa.com/index.php?option=com_content&view=article&id=339&Itemid=94</ref> skopski [[FK Vardar|Vardar]], novosadsku [[FK Vojvodina Novi Sad|Vojvodinu]] i trebinjski [[FK Leotar|Leotar]].<ref>http://www.rs-sport.org/index.php?s=novosti_citaj&vise=252</ref> Vodio je i Partizan, Rijeku i zenički Čelik. U 1. saveznoj ligi kao trener je vodio klubove na 419 utakmica, po čemu je na trećem mjestu vječne ljestvice, iza Josipa Juvančića i Gojka Zeca.<ref name="in memoriam"/>
Kao trener oživio je karijere gotovo otpisanih Faruka Hadžibegića i Safeta Sušića. Otkrio i lansirao mlade talente kao što su Pašić, Pančev, Najdovski, Katanec, Slišković, Tuce i desetci drugih.<ref name="in memoriam"/>
 
Bio je izbornik [[jordanska nogometna reprezentacija|jordanske]], libijske i egipatske reprezentacije. Deset je godina bio u stručnom stožeru jugoslavenske nogometne reprezentacije. Trenirao je mladu reprezentaciju Jugoslavije do 21 godine, s kojom je 1979. došao do završnice europskog prvenstva (Jugoslavija - DR Njemačka 4:3). S jugoslavenskom olimpijskom reprezentacijom osvojio je brončano odličje 1980. na Olimpijskim igrama u Moskvi. Zlato je osvojio s jugoslavenskom reprezentacijom na Mediteranskim igrama 1979. u Splitu. U ulozi trenera reprezentacije bio je na svjetskom prvenstvu 1982. u Španjolskoj.<ref name="in memoriam"/>


Trenirao je mladu reprezentaciju Jugoslavije do 21 godine, s kojom je 1979. došao do završnice europskog prvenstva (Jugoslavija - DR Njemačka 4:3). S jugoslavenskom olimpijskom reprezentacijom osvojio je brončano odličje 1980. na Olimpijskim igrama u Moskvi. Zlato je osvojio s jugoslavenskom reprezentacijom na Mediteranskim igrama 1979. u Splitu. U ulozi trenera reprezentacije bio je na svjetskom prvenstvu 1982. u Španjolskoj.
Trenersku karijeru zaključio je kao instruktor Nogometnog saveza BiH, nakon čega se je posvetio pisanju stručnih knjiga i priručnika. Isticao je da je za razvoj mladog igrača najvažnije osjetiti instinkt. Pojedini treneri i igrači tvrdili su da je on, a ne Rinus Michels osmislio totalni nogomet. <ref name="in memoriam"/>


== Izdanja ==
== Izdanja ==

Trenutačna izmjena od 05:07, 9. rujna 2023.

Vukašin Višnjevac
Država Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina
Osobni podatci
Rođenje 15. lipnja 1939.
Smrt 26. rujna 2019.
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
Sarajevo
Igman Konjic
Sloga Doboj
Istra 1961
Rovinj
Reprezentativna karijera
Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg
Trenerska karijera
-
-
1975.–1977.
1977.–1980.
1980.–1981.
1983.–1984.
1984.
1985.
1985.
2010.
Rovinj
Istra
Sarajevo
Velež
Olimpija
Vardar
Priština
Čelik
Vojvodina
Leotar
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Vukašin Višnjevac (srp. Вукашин Вишњевац, Gacko, 15. lipnja 1939.26. rujna 2019.), bio je bosanskohercegovački nogometaš i trener.[1]

Igračka karijera

Rođen je u Gacku. U Sarajevu je proveo djetinjstvo. Igrao za Igman, Slogu iz Doboja i Sarajevo. Otamo je prešao u Istru te potom Rovinju. U Pulu je došao na odmor, a ostao je punih petnaest godina.[2]

Kao internacionalac igrao je u kuvajtskim i saudijskim klubovima.[2]

Trenerska karijera

Trenersku karijeru započeo je u istarskim klubovima. Trenersku karijeru započeo je kao 30-godišnjak u Rovinju. Rovinjane je 1970. uveo u ondašnju jaku Drugu nogometnu ligu Zapad. S Rovinjem je također osvojio naslov prvaka Hrvatske za klubove sa amaterskim statusom igrača. [2]

Trenerski staž nastavio je u Sarajevu,[3] mostarski Velež,[4] ljubljansku Olimpiju,[5] skopski Vardar, novosadsku Vojvodinu i trebinjski Leotar.[6] Vodio je i Partizan, Rijeku i zenički Čelik. U 1. saveznoj ligi kao trener je vodio klubove na 419 utakmica, po čemu je na trećem mjestu vječne ljestvice, iza Josipa Juvančića i Gojka Zeca.[2] Kao trener oživio je karijere gotovo otpisanih Faruka Hadžibegića i Safeta Sušića. Otkrio i lansirao mlade talente kao što su Pašić, Pančev, Najdovski, Katanec, Slišković, Tuce i desetci drugih.[2]

Bio je izbornik jordanske, libijske i egipatske reprezentacije. Deset je godina bio u stručnom stožeru jugoslavenske nogometne reprezentacije. Trenirao je mladu reprezentaciju Jugoslavije do 21 godine, s kojom je 1979. došao do završnice europskog prvenstva (Jugoslavija - DR Njemačka 4:3). S jugoslavenskom olimpijskom reprezentacijom osvojio je brončano odličje 1980. na Olimpijskim igrama u Moskvi. Zlato je osvojio s jugoslavenskom reprezentacijom na Mediteranskim igrama 1979. u Splitu. U ulozi trenera reprezentacije bio je na svjetskom prvenstvu 1982. u Španjolskoj.[2]

Trenersku karijeru zaključio je kao instruktor Nogometnog saveza BiH, nakon čega se je posvetio pisanju stručnih knjiga i priručnika. Isticao je da je za razvoj mladog igrača najvažnije osjetiti instinkt. Pojedini treneri i igrači tvrdili su da je on, a ne Rinus Michels osmislio totalni nogomet. [2]

Izdanja

Godine 2011. objavio je športsko-životopisnu knjigu "Od talenta do asa - kako?". Višnjevčev je almanah ujedno vodič mladim trenerima. U knjizi je pružio i uvid funkcioniranja najpoznatijih nogometnih klubova bivše Jugoslavije.[7][8]

Izvori