Razlika između inačica stranice »Predložak:Hrvatski životopis tjedna«
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
m |
m |
||
| (Nisu prikazane 2 međuinačice istog suradnika) | |||
| Redak 6: | Redak 6: | ||
|04= | |04= | ||
|05= | |05= | ||
|06= | |06='''Franjo Hanaman''' (Drenovci, Vukovarsko-srijemska županija, 30. lipnja 1878. - Zagreb, 23. siječnja 1941.), znameniti hrvatski kemičar i metalurg. Njegov izum volframove žarne niti upotrijebljen je i u unaprjeđivanju ranih dioda i trioda dok su još bile u obliku vakuumskih cijevi jer volframova žarna nit ima bolja svojstva od ugljenove žarne niti koja se do tada rabila. Poslije studija u Beču i Berlinu, te višegodišnje asistenture na Tehničkoj visokoj školi u Beču, došao je za profesora kemijske tehnologije i metalurgije na Tehničkom fakultetu u Zagrebu.[[Franjo Hanaman|Više u sljedećem članku]] | ||
|07= | |07='''Savka Dabčević-Kučar''' (Korčula, 6. prosinca 1923. - Zagreb, 6. kolovoza 2009.), hrvatska političarka i ekonomistica.Ostala je zapamćenom kao predvodnica nacionalno-reformske struje tijekom Hrvatskog proljeća, koje je omogućila s funkcije predsjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske: kraj Hrvatskog proljeća je naznačen njenom smjenom s te dužnosti 1971. godine i masovnim antihrvatskim[nedostaje izvor] progonom "proljećara" koji je uslijedio nakon te smjene. [[Savka Dabčević-Kučar|Više u sljedećem članku]] | ||
|08= | |08=Nadia Cvitanović (Split, 1988.), hrvatska filmska, televizijska i kazališna glumica.Rođena je 1988. godine u Splitu, svoja prva glumačka iskustva stekla je u dramskom studiju “Play drama”. Za vrijeme studija radi s renomiranim kazališnim redateljima/icama kao što su Dino Mustafić i Selma Spahić. Prvi profesionalni angažman dobiva u filmu redatelja Danisa Tanovića Smrt u Sarajevu. Diplomirala je 2015. godine na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, a nedugo nakon diplome, ostvaruje ulogu Julije u filmu "Osmi povjerenik". [[Nadia Cvitanović|Više u sljedećem članku]] | ||
|09= | |09=Boris Buzančić (Bjelovar, 13. ožujka 1929. - 9. listopada 2014.) bio je hrvatski glumac i političar, prvi gradonačelnik Zagreba nakon osamostaljenja Hrvatske.Glumom se počeo baviti od rane mladosti, a 1957. imao je glavnu ulogu u filmu Nije bilo uzalud. Specijalizirao se za ozbiljne uloge, u kojima je tumačio likove od autoriteta, ali mu je jedna od najpoznatijih i najpopularnijih uloga bila Dotura Vice, šaljiva splitskog gradonačelnika u TV seriji Velo misto.[[Boris Buzančić|Više u sljedećem članku]] | ||
|10= | |10=Ratko Buljan (Runović, 21. travnja 1943. - Zagreb, 29. svibnja 1989.), hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac. Diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu 1969. Nastupao je u brojnim kazalištima i na festivalima, a široku popularnost stekao je kao radijski i TV spiker i voditelj.[[Ratko Buljan|Više u sljedećem članku]] | ||
|11= | |11=Mila Elegović (Zagreb, 13. lipnja 1970.), hrvatska je kazališna, televizijska i filmska glumica i pjevačica.Završila je Akademiju dramskih umjetnosti i baletnu školu. Poznata je po mnogim ulogama, kako kazališnim tako i televizijskim, među kojima je i uloga Irene Grobnik u seriji Bitange i princeze. [[Mila Elegović |Više u sljedećem članku]] | ||
|12= | |12=Amar Bukvić (Zagreb, 10. lipnja 1981.) je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac. Član ansambla Kazališta Gavella. Sin je hrvatskog i bosanskog glumca, dramatičara i scenarista Amira Bukvića i brat Aide Bukvić redateljice i izvanredne profesorice na Akademiji dramski umjetnosti u Zagrebu.[[Amar Bukvić|Više u sljedećem članku]] | ||
|13= | |13=Inge Appelt (Osijek, 1. siječnja 1943.), hrvatska je kazališna, televizijska i filmska glumica.Osnovnu i srednju školu završila je u Osijeku, a potom u Zagrebu upisuje Akademiju za kazališnu umjetnost, gdje 1966. diplomira u klasi Georgija Para. Od 1. listopada 1966. članica je ansambla Zagrebačkog dramskog kazališta (danas GDK Gavella). U svom matičnom teatru debitira ulogom Marianne u Molierovu Škrcu, u režiji Božidara Violića. Slijede brojne nezaboravne uloge u predstavama kao što su Ibsenov Neprijatelj naroda i Kuća lutaka, Zločin i kazna F. M. Dostojevskog, Brechtov Život Galilejev i Majka Courage,... [[Inge Appelt |Više u sljedećem članku]] | ||
|14=[[Datoteka:Miroslav Krleža (Zagreb).jpg|mini|100px|Krležin kip u Zagrebu]] Miroslav Krleža ([[Zagreb]], [[7. srpnja]] [[1893.]] – [[Zagreb]], [[29. prosinca]] [[1981.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[književnik]] i [[Enciklopedija|enciklopedist]], i jedan od važnijih [[Hrvati|hrvatskih]] pisac [[20. stoljeće|20. stoljeća]]. Njegova poznata prozna djela su: [[Hrvatski bog Mars]], [[Povratak Filipa Latinovicza]], [[Zastave (roman)|Zastave]] te drame Galicija, Golgota, [[Gospoda Glembajevi]], [[U agoniji]]. [[Miroslav Krleža|Više u sljedećem članku]] | |14=[[Datoteka:Miroslav Krleža (Zagreb).jpg|mini|100px|Krležin kip u Zagrebu]] Miroslav Krleža ([[Zagreb]], [[7. srpnja]] [[1893.]] – [[Zagreb]], [[29. prosinca]] [[1981.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[književnik]] i [[Enciklopedija|enciklopedist]], i jedan od važnijih [[Hrvati|hrvatskih]] pisac [[20. stoljeće|20. stoljeća]]. Njegova poznata prozna djela su: [[Hrvatski bog Mars]], [[Povratak Filipa Latinovicza]], [[Zastave (roman)|Zastave]] te drame Galicija, Golgota, [[Gospoda Glembajevi]], [[U agoniji]]. [[Miroslav Krleža|Više u sljedećem članku]] | ||
|15=[[File:Spomenik Vladimira Nazora u Zagrebu.jpg|thumb|180px|[[Spomenik]] Vladimiru Nazoru u [[Zagreb]]u]] Vladimir Nazor (Postira, 30. svibnja 1876. – Zagreb, 19. lipnja 1949.) bio je hrvatski pjesnik, prozaist i prevoditelj te političar za vrijeme Nove Jugoslavije. Predsjednik ZAVNOH-a, i prvi predsjednik Narodne Republike Hrvatske. U pedeset godina plodnog rada Nazor je pisao pjesme, pripovijetke, priče za djecu, putopise, romane, dnevnike, rasprave i prevodio talijanske i njemačke pjesnike. | |15=[[File:Spomenik Vladimira Nazora u Zagrebu.jpg|thumb|180px|[[Spomenik]] Vladimiru Nazoru u [[Zagreb]]u]] Vladimir Nazor (Postira, 30. svibnja 1876. – Zagreb, 19. lipnja 1949.) bio je hrvatski pjesnik, prozaist i prevoditelj te političar za vrijeme Nove Jugoslavije. Predsjednik ZAVNOH-a, i prvi predsjednik Narodne Republike Hrvatske. U pedeset godina plodnog rada Nazor je pisao pjesme, pripovijetke, priče za djecu, putopise, romane, dnevnike, rasprave i prevodio talijanske i njemačke pjesnike. | ||
| Redak 27: | Redak 27: | ||
|25= | |25= | ||
|26= | |26= | ||
|27= | |27='''Vlaho Bukovac (Biagio Faggioni)''' ([[Cavtat]], [[4. srpnja]] [[1855.]] – [[Prag]], [[23. travnja]] [[1922.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[slikar]]. Jedan je od najznačajnijih hrvatskih slikara. Bukovac je začetnik i glavni predstavnik hrvatske [[moderna|moderne]] i ide u red najplodnijih hrvatskih slikara. Prošao je slikarske faze od [[Akademizam|akademizma]], [[Realizam (likovna umjetnost)|realizma]], [[Impresionizam|impresionizma]] i [[Simbolizam|simbolizma]] do [[Moderna|moderne]]. Osobito je poznat i priznat po [[portret]]ima. Najistaknutiji hrvatski slikar na prijelazu s [[19. stoljeće|19.]] na [[20. stoljeće]]. [[Vlaho Bukovac|Više u sljedećem članku ]] | ||
|28='''Ivan Kašić''' ([[Talijanski jezik|tal.]] ''Giovanni Cassio'') ([[Nin]], oko [[1620.]] - [[Zadar]], [[27. prosinca]] [[1698.]]), [[hrvatski]] ljetopisac i povjesničar. Ivan Kašić pisac je povijesti Nina i Zadra, koje su izgubljene. Sačuvan je jedino rukopis o stanju Nina iz 1675. Pripisuje mu se [[pjesnik|pjesničko]] djelo na [[hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]], napisano u povodu razorenja Nina 1648. godine. Ostavio je svojm potomcima bogatu pismohranu i knjižnicu. [[Ivan Kašić|Više u sljedećem članku]] | |28='''Ivan Kašić''' ([[Talijanski jezik|tal.]] ''Giovanni Cassio'') ([[Nin]], oko [[1620.]] - [[Zadar]], [[27. prosinca]] [[1698.]]), [[hrvatski]] ljetopisac i povjesničar. Ivan Kašić pisac je povijesti Nina i Zadra, koje su izgubljene. Sačuvan je jedino rukopis o stanju Nina iz 1675. Pripisuje mu se [[pjesnik|pjesničko]] djelo na [[hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]], napisano u povodu razorenja Nina 1648. godine. Ostavio je svojm potomcima bogatu pismohranu i knjižnicu. [[Ivan Kašić|Više u sljedećem članku]] | ||
|29= '''Ivan Slamnig''' ([[Metković]], [[24. lipnja]] [[1930.]] - [[Zagreb]], [[3. srpnja]] [[2001.]]) suvremeni je hrvatski pjesnik, prozni pisac, esejist, prevoditelj, sveučilišni profesor, komparatist književnosti. Njegova je poezija značajna po duhovitoj igri riječi, uporabi žargona i intoniranosti ironijom, a proza po temama o ratnom iskustvu dječaštva. Značajne su mu knjige pjesama (Aleja poslije svečanosti, Odron, Naronska siesta, Pjesme, Dronta i dr.) te proze (Neprijatelj i Povratnik s Mjeseca). [[Ivan Slamnig|Više u sljedećem članku ]] | |29= '''Ivan Slamnig''' ([[Metković]], [[24. lipnja]] [[1930.]] - [[Zagreb]], [[3. srpnja]] [[2001.]]) suvremeni je hrvatski pjesnik, prozni pisac, esejist, prevoditelj, sveučilišni profesor, komparatist književnosti. Njegova je poezija značajna po duhovitoj igri riječi, uporabi žargona i intoniranosti ironijom, a proza po temama o ratnom iskustvu dječaštva. Značajne su mu knjige pjesama (Aleja poslije svečanosti, Odron, Naronska siesta, Pjesme, Dronta i dr.) te proze (Neprijatelj i Povratnik s Mjeseca). [[Ivan Slamnig|Više u sljedećem članku ]] | ||
Trenutačna izmjena od 09:16, 4. srpnja 2023.