IMAP: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
mNema sažetka uređivanja |
||
Nije prikazana jedna međuinačica | |||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{IP Model}} | |||
'''Internet Message Access Protocol | '''IMAP'''' (engl. Internet Message Access Protocol) je [[protokol aplikacijskog sloja]] koji omogućuje [[klijent elektroničke pošte]] pristup [[poruka|porukama]] na [[udaljeni poslužitelj|udaljenom poslužitelju]]. Trenutačna verzija je definirana [[RFC 9051]]. IMAP je dizajniran s ciljem omogućavanja potpunog upravljanja [[sandučić elektroničke pošte|sandučićem elektroničke pošte]] od strane više klijenata, stoga klijenti obično ostavljaju poruke na poslužitelju dok ih korisnik izričito ne izbriše. IMAP poslužitelj obično sluša na portu 143. IMAP preko [[SSL/TLS]] (IMAPS) koristi port 993. | ||
==Povijest== | |||
IMAP je nastao kao poboljšanje protokola [[POP]] (engl. Post Office Protocol), koji je također omogućavao pristup porukama na udaljenom poslužitelju, ali je imao ograničene mogućnosti. POP je preuzimao sve poruke s poslužitelja i brišući ih s njega, što je otežavalo korištenje više klijenata ili uređaja za pristup istom sandučiću. POP je također podržavao samo preuzimanje cijelih poruka, što je bilo neefikasno za velike poruke ili spore veze. | |||
Prva verzija IMAP-a, nazvana [[IMAP1]], je razvijena 1986. godine na Sveučilištu Stanford. Druga verzija, [[IMAP2]], je objavljena 1988. godine kao RFC 1064. Treća verzija, [[IMAP3]], je objavljena 1991. godine kao [[RFC 1203]], ali nije dobila široku upotrebu. Četvrta verzija, [[IMAP4]], je objavljena 1994. godine kao [[RFC 1730]] i kasnije revidirana kao [[RFC 3501]]. Ova verzija je postala najpopularnija i najčešće se koristi danas. | |||
== Funkcioniranje == | |||
IMAP protokol se temelji na komunikaciji između klijenta i poslužitelja pomoću naredbi i odgovora. Klijent šalje naredbe koje zahtijevaju određenu akciju ili informaciju od poslužitelja, a poslužitelj šalje odgovore koji potvrđuju ili odbijaju naredbe ili vraćaju tražene podatke. | |||
IMAP podržava sljedeće osnovne funkcije: | |||
*Autentifikacija - proces kojim se klijent identificira i prijavljuje na poslužitelj pomoću korisničkog imena i lozinke ili drugog mehanizma | |||
*Selekcija - proces kojim se klijent prebacuje na određenu mapu (engl. folder) u sandučiću | |||
*Pregled - proces kojim se klijent upoznaje s karakteristikama mape i poruka u njoj | |||
*Dohvat - proces kojim se klijent dohvaća dijelove ili cijele poruke s poslužitelja | |||
*Pretraživanje - proces kojim se klijent traži poruke koje zadovoljavaju određene kriterije | |||
*Pohrana - proces kojim se klijent mijenja atribute poruka na poslužitelju | |||
*Kopiranje - proces kojim se klijent kopira poruke iz jedne mape u drugu | |||
*Premještanje - proces kojim se klijent premješta poruke iz jedne mape u drugu | |||
*Brisanje - proces kojim se klijent označava ili briše poruke na poslužitelju | |||
*Isključivanje - proces kojim se klijent odjavljuje s poslužitelja | |||
IMAP također podržava sljedeće napredne funkcije: | |||
* Prilagodba - proces kojim se klijent prilagođava mogućnostima poslužitelja i postavlja svoje preferencije | |||
* Proširenja - proces kojim se klijent koristi dodatnim značajkama koje nisu dio standardnog IMAP-a | |||
* Sinkronizacija - proces kojim se klijent usklađuje s promjenama na poslužitelju koje su uzrokovane drugim klijentima | |||
* Obavijesti - proces kojim se klijent obavještava o događajima na poslužitelju koji se tiču njegovog sandučića | |||
== Primjena == | |||
IMAP protokol se koristi za pristup elektroničkoj pošti na udaljenom poslužitelju s različitih uređaja, kao što su računala, tableti ili pametni telefoni. IMAP omogućuje korisniku da organizira svoju poštu u mape, pregledava samo zaglavlja poruka, preuzima samo željene dijelove poruka, pretražuje i filtrira poruke, označava i briše poruke i sinkronizira promjene s poslužiteljem. IMAP je pogodan za korisnike koji imaju veliku količinu poruka ili koji često mijenjaju uređaje za pristup pošti. | |||
==Izvori== | |||
{{izvori}} | |||
[[Kategorija:Internetski protokoli]] | [[Kategorija:Internetski protokoli]] |
Posljednja izmjena od 15. lipanj 2023. u 13:55
Sloj | Protokol |
---|---|
Aplikacijski | DNS, DHCP, TLS/SSL, TFTP, FTP, HTTP, IMAP, IRC, NNTP, POP3, SIP, SMTP, SNMP, SSH, Telnet, BitTorrent, RTP, rlogin, … |
Transportni | TCP, UDP, DCCP, SCTP, IL, RUDP, |
Mrežni | IP (IPv4, IPv6), ICMP, IGMP, ARP, RARP, … |
Podatkovni | Ethernet, Wi-Fi, Token ring, PPP, SLIP, FDDI, ATM, DTM, Frame Relay, SMDS, … |
IMAP' (engl. Internet Message Access Protocol) je protokol aplikacijskog sloja koji omogućuje klijent elektroničke pošte pristup porukama na udaljenom poslužitelju. Trenutačna verzija je definirana RFC 9051. IMAP je dizajniran s ciljem omogućavanja potpunog upravljanja sandučićem elektroničke pošte od strane više klijenata, stoga klijenti obično ostavljaju poruke na poslužitelju dok ih korisnik izričito ne izbriše. IMAP poslužitelj obično sluša na portu 143. IMAP preko SSL/TLS (IMAPS) koristi port 993.
Povijest[uredi]
IMAP je nastao kao poboljšanje protokola POP (engl. Post Office Protocol), koji je također omogućavao pristup porukama na udaljenom poslužitelju, ali je imao ograničene mogućnosti. POP je preuzimao sve poruke s poslužitelja i brišući ih s njega, što je otežavalo korištenje više klijenata ili uređaja za pristup istom sandučiću. POP je također podržavao samo preuzimanje cijelih poruka, što je bilo neefikasno za velike poruke ili spore veze.
Prva verzija IMAP-a, nazvana IMAP1, je razvijena 1986. godine na Sveučilištu Stanford. Druga verzija, IMAP2, je objavljena 1988. godine kao RFC 1064. Treća verzija, IMAP3, je objavljena 1991. godine kao RFC 1203, ali nije dobila široku upotrebu. Četvrta verzija, IMAP4, je objavljena 1994. godine kao RFC 1730 i kasnije revidirana kao RFC 3501. Ova verzija je postala najpopularnija i najčešće se koristi danas.
Funkcioniranje[uredi]
IMAP protokol se temelji na komunikaciji između klijenta i poslužitelja pomoću naredbi i odgovora. Klijent šalje naredbe koje zahtijevaju određenu akciju ili informaciju od poslužitelja, a poslužitelj šalje odgovore koji potvrđuju ili odbijaju naredbe ili vraćaju tražene podatke.
IMAP podržava sljedeće osnovne funkcije:
- Autentifikacija - proces kojim se klijent identificira i prijavljuje na poslužitelj pomoću korisničkog imena i lozinke ili drugog mehanizma
- Selekcija - proces kojim se klijent prebacuje na određenu mapu (engl. folder) u sandučiću
- Pregled - proces kojim se klijent upoznaje s karakteristikama mape i poruka u njoj
- Dohvat - proces kojim se klijent dohvaća dijelove ili cijele poruke s poslužitelja
- Pretraživanje - proces kojim se klijent traži poruke koje zadovoljavaju određene kriterije
- Pohrana - proces kojim se klijent mijenja atribute poruka na poslužitelju
- Kopiranje - proces kojim se klijent kopira poruke iz jedne mape u drugu
- Premještanje - proces kojim se klijent premješta poruke iz jedne mape u drugu
- Brisanje - proces kojim se klijent označava ili briše poruke na poslužitelju
- Isključivanje - proces kojim se klijent odjavljuje s poslužitelja
IMAP također podržava sljedeće napredne funkcije:
- Prilagodba - proces kojim se klijent prilagođava mogućnostima poslužitelja i postavlja svoje preferencije
- Proširenja - proces kojim se klijent koristi dodatnim značajkama koje nisu dio standardnog IMAP-a
- Sinkronizacija - proces kojim se klijent usklađuje s promjenama na poslužitelju koje su uzrokovane drugim klijentima
- Obavijesti - proces kojim se klijent obavještava o događajima na poslužitelju koji se tiču njegovog sandučića
Primjena[uredi]
IMAP protokol se koristi za pristup elektroničkoj pošti na udaljenom poslužitelju s različitih uređaja, kao što su računala, tableti ili pametni telefoni. IMAP omogućuje korisniku da organizira svoju poštu u mape, pregledava samo zaglavlja poruka, preuzima samo željene dijelove poruka, pretražuje i filtrira poruke, označava i briše poruke i sinkronizira promjene s poslužiteljem. IMAP je pogodan za korisnike koji imaju veliku količinu poruka ili koji često mijenjaju uređaje za pristup pošti.