Razlika između inačica stranice »Marija Ujević-Galetović«
| Redak 44: | Redak 44: | ||
== Nagrade i priznanja == | == Nagrade i priznanja == | ||
2012. je godine nagrađena Nagradom Vladimir Nazor za životno djelo.<ref name=Lipovac/> | 2012. je godine nagrađena [[Nagrada Vladimir Nazor|Nagradom Vladimir Nazor]] za životno djelo.<ref name=Lipovac/> | ||
== Galerija djela == | == Galerija djela == | ||
Trenutačna izmjena od 23:48, 19. svibnja 2023.
| Marija Ujević-Galetović | |
| Rođenje | Zagreb, 20. listopada 1933. |
|---|---|
| Smrt | Zagreb, 13. ožujka 2023.[1] |
| Nacionalnost | Hrvatica |
| Vrsta umjetnosti | kiparstvo |
| Portal o životopisima | |
Marija Ujević-Galetović (Zagreb, 20. listopada 1933. — Zagreb, 13. ožujka 2023.), hrvatska kiparica, akademkinja, redovna članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Životopis
Dolazi iz obitelji profesora, otac Mate Ujević[1] bio je profesor, a kasnije pokretač Hrvatske enciklopedije; mati je također bila profesorica. Osnovnu i srednju školu pohađa u Zagrebu. 1953. upisuje zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti - Kiparski odsjek, te 1958. diplomira u klasi profesora Kršinića. Poslije studija usavršavala se na londonskoj Central School of Art.[1]
Od 1987. godine djelatnica je ALU-a te pročelnica kiparskog odsjeka u nekolikim navratima,[1] a status redovne profesorice dobila je 1995. godine. Od 1998. redovita je članica HAZU-a.[1]
Među glavnim nastavljačicama tradicije hrvatskog figurativnog kiparstva. Tradiciju je povezala sa suvremenim i avangardnim tijekovima, pa se u radovima približila pop-artu i novoj figuraciji, bila je bliska kubizmu, postizala je ekspresivnost kontrastima svjetla i sjene a bojom metafizičkom značenje kipa. Od 1980-ih oblikovala je postmodernističke kipove Rabila je razne materijale za kipove kao što su alabaster, porculan, bronca, poliester, aluminij. Izlagala je na brojnim izložbama.[1]
Neka važnija djela
Auktorica je više javnih skulptura. Opus joj čine i religiozne skulpture poput vratnica katedrale u Požezi, kip sv. Franje u Visokom, 13. postaja Križnog puta u Mariji Bistrici (suauktor Ante Orlić), Uzašašće u crkvi sv. Nikole u Rijeci, kip sv. Pavla u crkvi sv. Pavla u Zagrebu.[1]
- spomen-poprsje Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana na njihovom grobu u zagrebačkoj katedrali (S akademikom Šimom Vulasom)[1]
- spomenik Augustu Šenoi u Zagrebu
- spomenik Vlahi Paljetku u Zagrebu
- skulptura Trkač na Savskom nasipu u Zagrebu
- spomenik Miroslavu Krleži u Opatiji
- spomenik Frani Petriću u Cresu
- spomenik Jakovu Gotovcu u Osoru
- spomenik Steriji Popoviću u Novom Sadu
- spomenik don Boscu u Žepču
- spomenik papi Ivanu Pavlu II. u kapeli kripte požeške katedrale.
- spomenik Juraju Križaniću, postavljen u dvorištu dvora Kaptola 7 u Zagrebu gdje je Križanić stanovao 1644.-1645.[3]
- spomenik Mati Parlovu u Puli[1]
Nagrade i priznanja
2012. je godine nagrađena Nagradom Vladimir Nazor za životno djelo.[1]
Galerija djela
Kip Augusta Šenoe na križanju Vlaške i Branjugove u Zagrebu.
Pralja u Krku na Krušiji, postavljena 2012. godine
.jpg){kind=small}
.jpg)
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 1,9 Marijan Lipovac: . Hrvatski fokus. 13. ožujka 2023. Pristupljeno 20. svibnja 2023.
- ↑ Zbirka skulpture, Ujević – Muzej suvremene umjetnosti Zagreb
- ↑ http://www.matica.hr/Kolo/kolo2011_1.nsf/AllWebDocs/Zrinski__Krizanic_i_Lippayi___tragovi_dodira%281%29 Ivan Golub, Zrinski, Križanić i Lippayi – tragovi dodira(1), Kolo, Broj 1, 2011., ISSN 1331-0992 (pristupljeno 12. kolovoza 2012.)