Farmlands

{{#invoke:Infobox|infobox}}

Farmlands je kanadsko-američki dokumentarni film Lauren Southern o bijelim farmerima u Južnoj Africi. Film se bavi političkom tabu temom napada na bijele farmere u Južnoj Africi. U filmu je prikazano sadašnje užasno stanje bjelačke manjine u Južnoj Africi i diskriminaciju koju prolazi. Bavi se ubojstvima južnoafričkih farmera i prvi je koji se bavi tom temom. Prvi dio filma je povijesni slijed događaja mnogima još uvijek slabo poznat. Iznesene su osobne priče i iskustva Afrikanera. Dio je to mora tragičnih životnih priča koje se teško čuje u glavnostrujaškim medijima. U tim tragedijama žrtve najmorbidnijih masakra su bijelci. Oslikan je današnji problem Južne Afrike koju razdire rasna mržnja, te još dublja mržnja, društvena, ekonomska i infrastrukturna. Dokumentarac prikazuje naselje Oraniju, isključivo bjelačko. Društveno uređenje koje su stanovnici uspostavili sušta je suprotnost krajevima zemlje nastanjenim crnačkim stanovništvom, koje od 1994. ima prigodu i slobodu izgraditi sustav po vlastitim željama.

Dokumentarni film dira politički osjetljivu temu. Tema napada na bijele farmere osjetljiva je. Izaziva žestoke raspre na političkoj pozornici i razlogom je političkih napada. Pristaše bjelačkih pozicija upozoravaju na rapidan rast kriminala među crnom populacijom u Južnoj Africi nakon ukidanja aparthaida. Ukazuju na to da su žrtve svi, a bijelci pogotovo jer u prošlosti potlačeno stanovništvo koje je došlo do moći iskaljuje svoj bijes, političke i socijalne frustracije na dojučerašnju povlaštenu rasu. Pristaše bijelih pozicija kažu da su bijeli farmeri metama napada jer ih većinsko crno stanovništvo vidi kao iznimno bogate a ne kao doseljenike koji su na nenastanjenim zapuštenim divljim zemljištima primijenili svoja znanja i stvorili velike izvore hrane mukotrpnim radom i odricanjem. Upozoravaju na opasnost ponavljanja slučaja Zimbabvea, gdje je diktator Robert Mugabe uništio dotad poznatu žitnicu Afrike i izvoznika hrane. 2000. godine je opsežnim poljoprivrednim reformama oduzeo zemlju bjelačkim farmerima. Nad preostalim bijelim farmerima sprovođeno je nasilje. Na stotine bijelih farmera koji su se oduprli vladinoj uredbi o napuštanju imanja uhićeni su. Uhićivani su usred suše. Bande državnih plaćenika pljačkale su i zaposjedale imanja bijelih veleposjednika. Mugabe je svoje pristaše pozvao pljačkati "povlaštene" bijele farmere i otimaju im farme, a sve uz uz punu podršku vlasti donedavno. Preostalo je samo nekoliko stotina bijelih farmera. Siromašne crnce to nije pretvorilo u iskusne farmere sa znanjima, nego u pljačkaške bande koje bi poput skakavaca, nakon što bi opljačkali i opustošili, preselili na iduću. Uskoro je devastirana imanja džungla, a Zimbabweom zavladale nestašice i glad i gospodarska depresija. 2005. novim valom nasilja su sve farme u vlasništvu bijelaca aktom nacionalizirao je, zemlju proglasio državnom, a bijele vlasnike vlastite zemlje prisilio plaćati državi najam. 2015. bila je nova kampanja otimačine. Na farmama na preostalim zemljištima u zabačenim regijama, umjesto razbojnika, poslao je službenike iz ministarstva koji su počeli graditi kuće na bjelačkim farmama, konfiscirali imovinu poput ključeva generatora koji daje struju farmi. Većini je rečeno da se pokupe sa svojih farmi u roku od mjesec dana. Kad su se žalili, uhićivani su uz montirane optužbe za oružane prijetnje državnom dužnosniku. Sve ukazuje da Mugabe želi otjerati zadnje bijelce. Žrtve se žale da je to Mugabeov rasizam prema bjelcima i da su svi ti bijeli farmeri već Afrikanci barem dvije, a neki i pet generacija. Mugabe je usitnio posjede, što je umanjilo isplativost. Iz američkog USAID-a su upozorili da Mugabe nije dodijelio zemlju bezemljašima, nego vojnim i policijskim časnicima i političkim saveznicima koji mu pomažu održati se na vlasti. Podijelio ju je pripadnicima crnačke većine, mahom političkim saveznicima i pristašama. Preraspodjelom sprovedeno nasilno i dodjelom podobnim osobama koje uglavnom nisu imale potrebna znanja, vještine i sredstva za njezinu obradu dovela je do drastičnog pada u poljoprivrednim prinosima. Uslijedile su i suše. Zemlja je utonula u političku i gospodarsku krizu. Pokušaj središnje banke izvlačenja zemlje tiskanjem dodatnog novca, napravilo je još veću štetu. Novac bez pokrića uz gospodarski pad doveo je do svjetski rekordne hiperinflacije, odustajanja od nacionalne statistike i nacionalne valute te prelazak na američki dolar. Do 2008. BDP se prepolovio, siromaštvo je eskaliralo, ugrozilo se javno zdravlje i pojavila se glad. Krivac diktator Mugabe krivnju je prebacivao na vanjske neprijatelje. Optuživao je zapadne zemlje za osvetničku zavjeru za njegovu eksproprijaciju bjelačkih farmi. Danas propali režim poziva farmere koje je potjerao da se vrate. Ministar poljoprivrede Douglas Mombeshora objavio je da će čelnicima pojedinih provincija dati zadaću prikupiti imena bijelih farmera koji žele ostati i da će im farme proglasiti farmama od “nacionalne strateške važnosti”. Pristaše crnačkih pozicija optužuju prvu skupinu za bijeli nacionalizam, suprematizam, otimanje plemenske zemlje i nostalgiju za povlasticama, da povlaštena klasa izmišlja bijeli genocid, te tvrde da su napadi također usmjereni ne samo na bijelce nego i na crnopute zaposlenike na bjelačkim farmama. Južnoafrički parlament odobrio je polovicom ožujka 2018. amandman Ustava kojim se zapljenjuje zemlje bijelih farmera. Amandman je predložio čelnik marksističke oporbene stranke Borci za ekonomsku slobodu Julius Malema. Odobren je s 241 glasom za i 83 protiv. Nisu ga podržale samo stranke Demokratska alijansa, Front slobode plus, Cope i Afrička kršćanska demokratska stranka. Vladajući Afrički nacionalni kongres dijelom je izmijenila amandaman ali ga je podržala. Parlamentarni Odbor za preispitivanje Ustava o tom se pitanju imao izjasniti do kraja kolovoza 2018. godine. Južnoafriki predsjednik Cyril Ramaphosa u govoru pred parlamentom nakon što je amandman prošao u parlamentu rekao je da je vrijeme pomirenje svršeno te da je vrijeme za pravdu i da moraju "vratiti dostojanstvo naših ljudi bez odšteta kriminalcima koji su ukrali njihovu zemlju". Eksproprijaciju zemlje nazvao je ključnim za njegovu političku platformu. Tvrdi da neće biti oduzimane kuće, stanovi, tvornice i industrije, nego samo traže oduzimanje vlasništva nad zemljom i da bi svu zemlju u Južnoj Africi trebalo zaplijeniti bez naknade. Prešla bi pod državnu upravu, koja bi skrbila o zemlji i davala ju u najam. Tvrdi da kad bude u državnom vlasništvu da će se vidjeti da je mnogo mnogo zemljišta koje se ne koristi u bilo koje svrhe i da ta zemljišta zatim odmah treba dati u najam i da dobije svoju namjenu, posebice među ranije deprivilegiranim stanovništvom. Tvrdi da se njegova stranka služi demokratskim instrumentima radi poštivanja načela oslobođenja Južne Afrike. Tvrdi da preraspodjela eksproprirane zemlje bez odštete u ruke crnih Južnoafrikanaca nije stragegija "uništi i zgrabi", nego radi ubrzanja preraspodjele. Nije krio da mu je prioritet ispraviti podjele i nepravde prošlosti. Nepravde prošlosti kani ispraviti sve do prvih europskih kolonista iz 17. stoljeća za koje tvrdi da su oduzimali zemlju domaćim južnoafričkim plemenima te da taj istočni grijeh želi ispraviti i da želi "povratak zemlje u ruke ljudi od kojih je ona bila oduzeta, da bi se izliječile podjele iz prošlosti". Tvrdi da će to sprovesti tako da neće biti štetno po gospodarstvo. Kritičari upozoravaju da je isto sproveo Mugabe i od izvoznice hrane napravio ovisnicu o humanitarnoj pomoći Ujedinjenih naroda. Prema vladinoj analizi 2017., bijelci posjeduju 72 posto poljoprivrednog zemljišta, te da i više od 20 godina od aparthaida većina profitabilnih farmi i imanja još uvijek su u rukama bijelaca te je i dalje 95 posto bogatstva u rukama manje od 10 posto populacije. Crnci čine 79 posto populacije a izravno posjeduju samo 1,2 posto poljoprivrednog zemljišta, dok 9% bijelaca je neposredni posjednik 23,6 posto poljoprivrednog zemljišta i 11,4 posto zemljišta u gradovima. Prema analizi AgriSA, obujam zemljišta u vlasništvu vlade i rasnih skupina deprivilegiranim pod vladavinom bjelačke manjine porastao je s 14,9 posto iz 1994. na 26,7 posto. Iz građanskih organizacija optužili su Borce za ekonomsku slobodu i Afrički nacionalni kongres da su još više pojačali val napada na bijele farmere. Napade karakterizira krajnja brutalnost, silovanja i mučenja. 2017. je više od 70 ljudi ubijeno je u više od 340 takvih napada. Iz Udruženja građana Afriforum mišljenja su da je prijedlog koji je Parlament odobrio kršenje sporazuma iz 1994. kojim je Afrički nacionalni kongres obećao da će interesi manjina biti zaštićeni poslije apartheida. Več prije su iz Afriforuma nazvali neistinitim tvrdnje da su bijelci zemlju nužno dobili služeći se ugnjetavanjem, nasiljem i prisilnim premještanjem. Iz farmerskog sindikata Transvaal Agricultural Union višekratno su upozorli da Južna Afrika riskira proći kao Zimbabve, gdje je oduzimanje zemlje bijelim farmerima donijelo glad i da je baš Južna Afrika primila milijune izbjeglica pred gladi. Smatraju politički analitičari da ovime crni političari kupuju biračke glasove.

Američki predsjednik Donald Trump je u poruci na Twitteru napisao Australija je razmatrala ubrzano izdavanje viza za te farmere, i ministar unutarnjih poslova Peter Dutton kazao je da skupina zaslužuje posebnu pozornost zbog zastrašujućih okolnosti s kojima se suočavaju u domovini. 15.000 Bura razmišlja o preseljenju u Rusiju i za novo mjesto preseljenja razmatraju Stavropoljski kraj i Karačaj-Čerkesiju, prenijela je ruska državna postaja Rossija 1.

Vanjske poveznice

• Farmlands South Africa's Farm Murder Documentary Službena stranica filma
• YouTube - kanal Lauren Southern Cijeli film
• Farmlands u internetskoj bazi filmova IMDb-a
• Tribun.hr Orania – primjer demografske eksplozije nekoć male kolonije