Razlika između inačica stranice »Corisco, otok«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Elobeys.svg|minijatura|položaj Corsica , Velikog Elobeya i Malog Elobeya]] | |||
'''Corisco''' ili '''Mandj''' je mali otok u sastavu [[Ekvatorijalna Gvineja|Ekvatorijalne Gvineje]], koji se nalazi 29 km jugozapadno od ušća rijeke Muni koja definira granicu s [[Gabon]]om. Corisco, čije ime potječe od [[Portugalski jezik|portugalske]] riječi za [[grom]], ima površinu od samo 14 km ², a najviša točka je 35 metara iznad mora. | '''Corisco''' ili '''Mandj''' je mali otok u sastavu [[Ekvatorijalna Gvineja|Ekvatorijalne Gvineje]], koji se nalazi 29 km jugozapadno od ušća rijeke Muni koja definira granicu s [[Gabon]]om. Corisco, čije ime potječe od [[Portugalski jezik|portugalske]] riječi za [[grom]], ima površinu od samo 14 km ², a najviša točka je 35 metara iznad mora. | ||
Trenutačna izmjena od 04:09, 15. svibnja 2022.
Corisco ili Mandj je mali otok u sastavu Ekvatorijalne Gvineje, koji se nalazi 29 km jugozapadno od ušća rijeke Muni koja definira granicu s Gabonom. Corisco, čije ime potječe od portugalske riječi za grom, ima površinu od samo 14 km ², a najviša točka je 35 metara iznad mora.
Tijekom željeznog doba (50 godine pr.n.e. – 1400), a prije dolaska Portugalaca, otok je bio gusto naseljen. Najvažniji dokaz ljudske okupacije dolazi iz područja Nanda, u blizini istočne obale, gdje su iskopani deseci pretpovijesnih grobova. [1] Ti ukopi pripadaju dvama različitim razdobljima: starijem željeznom dobu (50 godine pr.n.e. - 450.) i Srednjem željeznom dobu (1000.-1150.). Tijekom prvog razdoblja, otočani su pohranjivali pakete ljudskih kostiju i željeznih oruđa (sjekire, narukvice, koplja, žlice, željeznu valutu) u plitkim jamama ukopanim u pijesku. Tijekom drugog razdoblja, uoćeni su grobovi gdje su leševi (nesačuvani) ležali okruženi loncima, koji su vjerojatno sadržavali hranu i alkoholna pića.Pokojnici su sahranjivani sa svojim ukrasima (ogrlice, narukvice i sl.) i nekoliko osobnih stvari (noževi i adzes).
Nakon više od tri stoljeća zapuštenosti, tijekom kojih su otok sporadično posjećivali europski pomorci, Corisco naseljava narod Benga. Stigli su u drugoj polovici 18. stoljeća privučeni mogućnostima trgovine s Europljanima.Otok je godine 1843. preuzela Španjolska, kao rezultat dogovora od strane JJ Lerena y Barry s Benga kralja Bonkorom I. Bonkoro I. je umro 1846., a naslijedio ga je njegov sin Bonkoro II., ali zbog rivalstva na otoku, Bonkoro II. se preselio na otok svetoga Tome a Munga I. je vladao Coriscom. Od 1848. do 1858. a njegov sin Munga II je ga je naslijedio i susreo se istraživačem Iradierom 1870-ih.
Općenito , Španjolska je obratila pozornost na Corisco. U ranom dijelu 20. stoljeća to je bio dio upravnog područja Elobey, Dobra godina i Corisco, a poštanske marke su bile izdavane pod tim imenom. Otok je postao sastavni dio Ekvatorijalne Gvineje nakon neovisnosti. Danas se nalazi u sklopu općine Corisco koja osim ovog otoka sadrži otoke Veliki Elobey i Mali Elobey.
Corisco i okolne vode Corisco zaljeva postale su predmetom interesa u posljednjih nekoliko godina zbog nalazišta nafte. Konzorcij Elf Aquitaine i Petrogab počeli istraživati ležišta godine 1981. Područje je sporno s Gabonom zbog percipirane vrijednosti nafte. U veljači 2003, Gabonski ministar obrane Ali-Ben Bongo Ondimba je posjetio otoke i ponovno izjavio da Gabon polaže pravo na njih. [2]