Razlika između inačica stranice »Tomo Budisavljević«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (file->datoteka) |
||
| (Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Tomo Budisavljević'''-->[[ | <!--'''Tomo Budisavljević'''-->[[Datoteka:Portret svećenika Tome Budisavljevića.jpeg|thumb|Portret svećenika Tome Budisavljevića]] | ||
[[Datoteka:Chevalier_légion_d'honneur_2.png|thumb|right|200px|Orden reda viteza (kavalira) - kakav je dobio Tomo Budisavljević 1811. godine od Napoleona]] | [[Datoteka:Chevalier_légion_d'honneur_2.png|thumb|right|200px|Orden reda viteza (kavalira) - kakav je dobio Tomo Budisavljević 1811. godine od Napoleona]] | ||
| Redak 5: | Redak 5: | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
I on kao i veliki broj članova obitelji, opredijelio se za svećenički poziv. Školovao se u čuvenoj Viličkoj školi, i rano je primio župu (po grčko-istočnoj terminologiji - parohiju) u Krbavskom selu [[Jošan]], do 1805., da bi 1814. godine do smrti 1825. godine, zauzimao položaj protoprezvitera ličkog. Crkva svetog Ivana u Jošanu, postoji od 15. vijeka, doturskog doba, tada pod Krbavskom biskupijom. Služila je katoličkim vjernicima hrvatskog sela Jelšane, kasnije prozvanog Jošan. <ref>{{ | I on kao i veliki broj članova obitelji, opredijelio se za svećenički poziv. Školovao se u čuvenoj Viličkoj školi, i rano je primio župu (po grčko-istočnoj terminologiji - parohiju) u Krbavskom selu [[Jošan]], do 1805., da bi 1814. godine do smrti 1825. godine, zauzimao položaj protoprezvitera ličkog. Crkva svetog Ivana u Jošanu, postoji od 15. vijeka, doturskog doba, tada pod Krbavskom biskupijom. Služila je katoličkim vjernicima hrvatskog sela Jelšane, kasnije prozvanog Jošan. <ref>{{Citiranje knjige|last= Budisavljević |first= Borislav |authorlink= |title= Atlas 37 grana rodoslova Budisavljevića, str. 232. |year= 2018 |url= |publisher= Prometej |location= |id= }}</ref> Uživao je veliki ugled kod parohijana i u prezviteratu. Postoji predanje da je Toma prije podne obavljao službu u crkvi, a kasnije predvodio četu Krajišnika u četovanju protiv Turaka. Sa ocem Markom, bratom Petrom (koji kasnije, 1805., gine kod [[Verona|Verone]] u [[Napoleon Bonaparte|Napoleonovoj vojsci]]), još devet Budisavljevića i oko 500 graničara učestvovao je u ratu između Austrije i Turske [[1787.]] godine. Potukli su tursku vojsku kod [[Ključ (BiH)|Ključa]] i [[Prijedor]]a i zbog toga im otac od cara dobiva plemstvo, sa pridjevkom Prijedorski. Na titulu su imali pravo i potomci. <ref>{{Citiranje knjige|last= Budisavljević|first= Aleksandar |authorlink= |title= Pleme Budisavljevića u Gornjoj krajini, str. 159. |year= 1890 |url= |publisher=|location= Novi Sad |id= }}</ref> U Muzeju Srpske pravoslavne crkve u [[Beograd]]u čuva se cirkularni protokol prote Tome od 1820. do 1824. Portret Tome Budisavljevića, koji je naslikao [[Pavel Đurković]], predan je kasnije Milutinu Tesli, ocu [[Nikola Tesla|Nikole Tesle]]. Bio je pradjed Nikole Tesle, jer je njegova kćerka Sofija bila majka Tesline majke, Georgine. U knjizi ''Prepiska Đenerala Budislava Budisavljevića'' iz 1911. je sačuvano jedno pismo prote Milutina Tesle od 14. svibnja 1874., sinu [[Bude Budisavljević (general)|generala Bude]], [[Aleksandar Leko Budisavljević|Aleksandru]]. U pismu, pored ostalog stoji i ovo: ''Supruga moja, unuka '''Kavalira''' Prote Budisavljevića, tvoja srodnica, dobro se drži i milo te pozdravlja... Djece imam, jednog sina (Nikolu) koji je svršijo višu realku, i tri kćeri od kojih jedna se skoro udala u dobru kuću, neznam još, oćeli joj muž biti beamter ili popo! Sad moj dragi pjesniče, ja Ti srdačno zahvaljujem na stihovima i bratskoj čestitki! Ostajem ljubeći Te u duhu i pozdravljajući. Tvoj revni poštovatelj i brat Milutin Tesla, Protopr. namjestnik.'' <ref>{{Citiranje knjige|last= Nikolajević |first= Dimitrije |authorlink= |title= Prepiska đenerala Budislava Budisavljevića (1790-1862.), str. 80., 81. |year= 1911 |url= |publisher=|location= Srijemski Karlovci |id= }}</ref> Odlikovan je od Napoleona, ordenom [[Legija časti|Legije časti]], viteškim križom počasne legije. Postoji i priča da je Napoleon osobno 1811. odlikovao protu Tomu. Pošto je dobio orden reda '''kavalira''', i u navedenom pismu je nazvan kavalirom. Na Tominom portretu se na poprsju vidi i taj orden. Još dva odlikovanja (malu zlatnu medalju za zasluge) Tomo je primio od austrijskog cara [[Franjo II., car Svetog Rimskog Carstva|Franje II]]. <ref>{{Citiranje knjige|last= Budisavljević |first= Borislav |authorlink= |title= Atlas 37 grana rodoslova Budisavljevića, str. 182. |year= 2018 |url= |publisher= Prometej |location= |id= }}</ref> Nastojao je oko suzbijanja pokušaja unijaćenja na području Gornjokarlovačkog vladičanstva, promicanja ideja narodnog prosvjećivanja i otvaranja škola. <ref>{{Citiranje knjige|last= |first= |authorlink= |title= Hrvatski biografski leksikon |year= |url= |publisher= |location= |id= }}</ref> | ||
==Izvori== | ==Izvori== | ||
Trenutačna izmjena od 02:57, 13. svibnja 2022.
Tomo plemeniti Budisavljević — Prijedorski, (rođen u Lici 1750. — 19. travnja 1825.) je bio pravoslavni svećenik - protojerej, graničar i sin austrijskog plemića Marka Budisavljevića. Iz ugledne je ličke obitelji Budisavljević.
Životopis
I on kao i veliki broj članova obitelji, opredijelio se za svećenički poziv. Školovao se u čuvenoj Viličkoj školi, i rano je primio župu (po grčko-istočnoj terminologiji - parohiju) u Krbavskom selu Jošan, do 1805., da bi 1814. godine do smrti 1825. godine, zauzimao položaj protoprezvitera ličkog. Crkva svetog Ivana u Jošanu, postoji od 15. vijeka, doturskog doba, tada pod Krbavskom biskupijom. Služila je katoličkim vjernicima hrvatskog sela Jelšane, kasnije prozvanog Jošan. [1] Uživao je veliki ugled kod parohijana i u prezviteratu. Postoji predanje da je Toma prije podne obavljao službu u crkvi, a kasnije predvodio četu Krajišnika u četovanju protiv Turaka. Sa ocem Markom, bratom Petrom (koji kasnije, 1805., gine kod Verone u Napoleonovoj vojsci), još devet Budisavljevića i oko 500 graničara učestvovao je u ratu između Austrije i Turske 1787. godine. Potukli su tursku vojsku kod Ključa i Prijedora i zbog toga im otac od cara dobiva plemstvo, sa pridjevkom Prijedorski. Na titulu su imali pravo i potomci. [2] U Muzeju Srpske pravoslavne crkve u Beogradu čuva se cirkularni protokol prote Tome od 1820. do 1824. Portret Tome Budisavljevića, koji je naslikao Pavel Đurković, predan je kasnije Milutinu Tesli, ocu Nikole Tesle. Bio je pradjed Nikole Tesle, jer je njegova kćerka Sofija bila majka Tesline majke, Georgine. U knjizi Prepiska Đenerala Budislava Budisavljevića iz 1911. je sačuvano jedno pismo prote Milutina Tesle od 14. svibnja 1874., sinu generala Bude, Aleksandru. U pismu, pored ostalog stoji i ovo: Supruga moja, unuka Kavalira Prote Budisavljevića, tvoja srodnica, dobro se drži i milo te pozdravlja... Djece imam, jednog sina (Nikolu) koji je svršijo višu realku, i tri kćeri od kojih jedna se skoro udala u dobru kuću, neznam još, oćeli joj muž biti beamter ili popo! Sad moj dragi pjesniče, ja Ti srdačno zahvaljujem na stihovima i bratskoj čestitki! Ostajem ljubeći Te u duhu i pozdravljajući. Tvoj revni poštovatelj i brat Milutin Tesla, Protopr. namjestnik. [3] Odlikovan je od Napoleona, ordenom Legije časti, viteškim križom počasne legije. Postoji i priča da je Napoleon osobno 1811. odlikovao protu Tomu. Pošto je dobio orden reda kavalira, i u navedenom pismu je nazvan kavalirom. Na Tominom portretu se na poprsju vidi i taj orden. Još dva odlikovanja (malu zlatnu medalju za zasluge) Tomo je primio od austrijskog cara Franje II. [4] Nastojao je oko suzbijanja pokušaja unijaćenja na području Gornjokarlovačkog vladičanstva, promicanja ideja narodnog prosvjećivanja i otvaranja škola. [5]
Izvori
- ↑ Budisavljević, Borislav (2018). Atlas 37 grana rodoslova Budisavljevića, str. 232.. Prometej
- ↑ Budisavljević, Aleksandar (1890). Pleme Budisavljevića u Gornjoj krajini, str. 159.. Novi Sad
- ↑ Nikolajević, Dimitrije (1911). Prepiska đenerala Budislava Budisavljevića (1790-1862.), str. 80., 81.. Srijemski Karlovci
- ↑ Budisavljević, Borislav (2018). Atlas 37 grana rodoslova Budisavljevića, str. 182.. Prometej
- ↑ Hrvatski biografski leksikon