Razlika između inačica stranice »Tambura samica«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (file->datoteka) |
||
| Redak 5: | Redak 5: | ||
| image = Slavonska_tambura_samica.jpg | | image = Slavonska_tambura_samica.jpg | ||
| klasifikacija = <div align=center>[[Glazbala sa žicama]] <br> [[Trzalačka glazbala]] <br> [[Tradicijska narodna glazbala]]</div> | | klasifikacija = <div align=center>[[Glazbala sa žicama]] <br> [[Trzalačka glazbala]] <br> [[Tradicijska narodna glazbala]]</div> | ||
| raspon = <div align=center>[[ | | raspon = <div align=center>[[Datoteka:Tambura samica in E Range.JPG|200px]]</div> | ||
| srodni = [[bağlama]] (Turska) <br> [[buzuk]] (Albanija, Libanon) <br> [[buzuki]] (Grčka) <br> [[ćiftelia]](Albanija) <br> [[saz]] (Azerbajdžan, Iran, Turska) <br> [[setar]] (Iran) <br> [[šargija]] (Albanija, BiH) <br> [[tar (glazbalo)|tar]] (Azerbajdžan, Iran) | | srodni = [[bağlama]] (Turska) <br> [[buzuk]] (Albanija, Libanon) <br> [[buzuki]] (Grčka) <br> [[ćiftelia]](Albanija) <br> [[saz]] (Azerbajdžan, Iran, Turska) <br> [[setar]] (Iran) <br> [[šargija]] (Albanija, BiH) <br> [[tar (glazbalo)|tar]] (Azerbajdžan, Iran) | ||
| glazbenici = | | glazbenici = | ||
| Redak 36: | Redak 36: | ||
Isto kao i u ostalih vrsta tambura, osnovni dijelovi tambure samice su glava, vrat i tijelo (''trup'', ''korpus''). Sva tri osnovna dijela tambure samice najčešće su izrađeni u jednom komadu i najčešće od [[Lipa (biljka)|lipova]], [[javor]]ova, šljivina, [[Trešnja|trešnjina]], kruškina, [[brijest]]ova ili [[jasen]]ova [[Drvo (materijal)|drva]]. Na glavi se nalaze četiri drvene ''čivije'' na koje se namataju žice. U novije vrijeme mnogi graditelji starinske ''čivije'' zamjenjuju metalnim mehanizmom koji, iako odudara od tradicije, olakšava ugodbu samice. Između glave i vrata nalazi se ''kobilica'' od kosti ili tvrdoga drveta: na njoj su četiri utora uz pomoć kojih se preko polja ''hvataljke'' (gornje strane vrata) i ''konjića'' na ''glasnjači'' napinju žice do ''zapinjače'' pri dnu tijela tambure samice. ''Kobilica'' i ''konjić'' drže žice na istom razmaku. Izdubljeno tijelo samice pokriva ''glasnjača'', daska koju najčešće izrađuju od [[Smreka|smrekovine]] ili [[Jela|jelovine]] i na kojoj ima jedan veći ili više manjih otvora. | Isto kao i u ostalih vrsta tambura, osnovni dijelovi tambure samice su glava, vrat i tijelo (''trup'', ''korpus''). Sva tri osnovna dijela tambure samice najčešće su izrađeni u jednom komadu i najčešće od [[Lipa (biljka)|lipova]], [[javor]]ova, šljivina, [[Trešnja|trešnjina]], kruškina, [[brijest]]ova ili [[jasen]]ova [[Drvo (materijal)|drva]]. Na glavi se nalaze četiri drvene ''čivije'' na koje se namataju žice. U novije vrijeme mnogi graditelji starinske ''čivije'' zamjenjuju metalnim mehanizmom koji, iako odudara od tradicije, olakšava ugodbu samice. Između glave i vrata nalazi se ''kobilica'' od kosti ili tvrdoga drveta: na njoj su četiri utora uz pomoć kojih se preko polja ''hvataljke'' (gornje strane vrata) i ''konjića'' na ''glasnjači'' napinju žice do ''zapinjače'' pri dnu tijela tambure samice. ''Kobilica'' i ''konjić'' drže žice na istom razmaku. Izdubljeno tijelo samice pokriva ''glasnjača'', daska koju najčešće izrađuju od [[Smreka|smrekovine]] ili [[Jela|jelovine]] i na kojoj ima jedan veći ili više manjih otvora. | ||
[[ | [[Datoteka:Tambura samica in E Tuning.JPG|thumb|lijevo|170px|Ugodba slavonske tambure samice ''in E'']] | ||
Svaka tambura samica ima četiri žice, točnije dva para žica. Parovi žica jednake debljine ugađaju se ''unisono'' (na istu tonsku visinu) u [[Interval (glazbena teorija)|intervalu]] čiste [[Kvarta|kvarte]]. To u praksi znači da ako prvi par žica ugodimo na ton ''e2'', drugi par žica treba ugoditi na ''h1''. Svirači – ''samičari'' – su često sami, prema vlastitim ([[Pjevanje|vokalnim]]) mogućnostima i potrebama, izrađivali svoja [[glazbala]] pa je tako i visina ugodbe ovisila o veličini ''samice'' i debljini žica.<ref>S. Leopold: ''Tambura u Hrvata'', str. 64.</ref> Nekoć su se rabile samice štimane od ''a1'' pa do ''g2'', a danas su najčešće u uporabi one ''in D'' (''d2'') i ''in E'' (''e2'').<ref>Z. Ćosić: ''Tambura samica'', str. 31.</ref> | Svaka tambura samica ima četiri žice, točnije dva para žica. Parovi žica jednake debljine ugađaju se ''unisono'' (na istu tonsku visinu) u [[Interval (glazbena teorija)|intervalu]] čiste [[Kvarta|kvarte]]. To u praksi znači da ako prvi par žica ugodimo na ton ''e2'', drugi par žica treba ugoditi na ''h1''. Svirači – ''samičari'' – su često sami, prema vlastitim ([[Pjevanje|vokalnim]]) mogućnostima i potrebama, izrađivali svoja [[glazbala]] pa je tako i visina ugodbe ovisila o veličini ''samice'' i debljini žica.<ref>S. Leopold: ''Tambura u Hrvata'', str. 64.</ref> Nekoć su se rabile samice štimane od ''a1'' pa do ''g2'', a danas su najčešće u uporabi one ''in D'' (''d2'') i ''in E'' (''e2'').<ref>Z. Ćosić: ''Tambura samica'', str. 31.</ref> | ||
Trenutačna izmjena od 01:51, 13. svibnja 2022.
Tambura samica je hrvatsko tradicijsko žičano narodno glazbalo.
| Slavonska tambura samica in E | ||||||
|
| ||||||
|
Kratka povijest
Tamburu samicu su u hrvatske krajeve s istoka donijeli Turci u doba svojih osvajanja. Kasnije su je proširili nomadi, a najviše se zadržala u predjelima Slavonije i Baranje. Samica je u prošlosti bila prisutna u raznim prigodama: čobani su njome kratili vrijeme dok su čuvali stoku na ispaši, svirala se na čijalu i sijelu, po prelima i komušalištima, uz nju se pjevalo i veselilo prilikom završetka poljskih radova... U vremenu prije Paje Kolarića i razvoja tambure i tamburaške glazbe samica je bila čest pratilac lirske narodne pjesme i plesa.[1]
Različiti lokalni nazivi
Tamburu samicu u hrvatskom narodu zovu još i samica, danguba, dangubica, kuterevka, kozarica, potpalac, razbibriga, tikvara ili jednostavno tamburica. U Slavoniji se najčešće za tamburu samicu govorilo – samica.[2] Lička varijanta tambure samice – danguba, dangubica ili kuterevka – nešto je duža, odnosno veća od slavonske ili baranjske, a uslijed dublje je ugodbe i tamnije boje tona. Osim u Slavoniji, Baranji i Lici, samicu i njoj sličnu vrstu tambura danas možemo naći i u sjevernoj Hrvatskoj oko Bjelovara, Kordunu, Gorskom kotaru i Dalmaciji oko Sinja.[3] Hrvati u Bosanskoj Posavini svoju šargiju i danas katkada nazivaju tamburom samicom.
Dijelovi i način ugodbe tambure samice
Isto kao i u ostalih vrsta tambura, osnovni dijelovi tambure samice su glava, vrat i tijelo (trup, korpus). Sva tri osnovna dijela tambure samice najčešće su izrađeni u jednom komadu i najčešće od lipova, javorova, šljivina, trešnjina, kruškina, brijestova ili jasenova drva. Na glavi se nalaze četiri drvene čivije na koje se namataju žice. U novije vrijeme mnogi graditelji starinske čivije zamjenjuju metalnim mehanizmom koji, iako odudara od tradicije, olakšava ugodbu samice. Između glave i vrata nalazi se kobilica od kosti ili tvrdoga drveta: na njoj su četiri utora uz pomoć kojih se preko polja hvataljke (gornje strane vrata) i konjića na glasnjači napinju žice do zapinjače pri dnu tijela tambure samice. Kobilica i konjić drže žice na istom razmaku. Izdubljeno tijelo samice pokriva glasnjača, daska koju najčešće izrađuju od smrekovine ili jelovine i na kojoj ima jedan veći ili više manjih otvora.
Svaka tambura samica ima četiri žice, točnije dva para žica. Parovi žica jednake debljine ugađaju se unisono (na istu tonsku visinu) u intervalu čiste kvarte. To u praksi znači da ako prvi par žica ugodimo na ton e2, drugi par žica treba ugoditi na h1. Svirači – samičari – su često sami, prema vlastitim (vokalnim) mogućnostima i potrebama, izrađivali svoja glazbala pa je tako i visina ugodbe ovisila o veličini samice i debljini žica.[4] Nekoć su se rabile samice štimane od a1 pa do g2, a danas su najčešće u uporabi one in D (d2) i in E (e2).[5]
Izvori
Literatura
- Andrić, Josip: »TAMBURA«, u: Kovačević, K. (ur.), Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1977., sv. 3, str. 542-543.
- Ćosić, Zlatko: Tambura samica, Cerna: V. Baličević, 1996. ISMN M-9005210-0-2
- Leopold, Siniša: Tambura u Hrvata, Zagreb: Golden Marketing, 1995. ISBN 953-6168-05-7