Razlika između inačica stranice »Charles Augustus Young«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Charles Augustus Young.jpg|mini|desno|Charles Augustus Young]] | |||
'''Charles Augustus Young''' ([[Hanover, Novi Hampshire]], [[15. prosinca]] [[1834.]] – Hanover, Novi Hampshire, [[4. siječnja]] [[1908.]]), jedan od prvih solarnih [[astronom|astronoma]] [[astronomska spektroskopija|spektroskopista]] u SAD. | '''Charles Augustus Young''' ([[Hanover, Novi Hampshire]], [[15. prosinca]] [[1834.]] – Hanover, Novi Hampshire, [[4. siječnja]] [[1908.]]), jedan od prvih solarnih [[astronom|astronoma]] [[astronomska spektroskopija|spektroskopista]] u SAD. |
Trenutačna izmjena od 07:00, 8. svibnja 2022.
Charles Augustus Young (Hanover, Novi Hampshire, 15. prosinca 1834. – Hanover, Novi Hampshire, 4. siječnja 1908.), jedan od prvih solarnih astronoma spektroskopista u SAD. Promatrao je pomrčine Sunca i radio na spektroskopiji Sunca. Promatrao je 3. kolovoza 1872. godine sunčeve baklje spektroskopom te također zabilježio da se podudaraju s magnetskim olujama na Zemlji.
Završio je višu školu Dartmouth, na kojoj je poslije postao profesorom. U toj je školi radio od 1865. do 1877. godine kad je otišao raditi na Sveučilište Princeton.
Postao je uspješni obrazovatelj. Pisao je o omiljenim astronomskim temama. Njegovi su udžbenici bili u širokoj uporabi, među ostalim Manual of Astronomy. Mnogo godina poslije, skupina trojice astronoma, Henry Norris Russell, Raymond Smith Dugan i John Quincy Stewart, napisala je svoj udžbenik u dva sveska. Priznanje su odali Youngu nazvavši svoj uradak proširenjem Youngova priručnika Astronomy: A Revision of Young’s Manual of Astronomy.
Young je otkrio NGC 6187. Među zanimljiva Youngova otkrića je koronij, krivo identificirani kemijski element, poslije nazvan newtonij. Hipoteza o novom elementu je 1869. nastala od 530,3 nm zelena emisijska crta u kruninom spektru. Suautor hipoteze je William Harkness. Tek 1930-ih prepoznato (Walter Grotrian, Bengt Edlén) je da se radi o visoko ioniziranom željezu, a ne o novom elementu. Pisao je o međuplanetnoj tvari,[1] kanalima na Marsu[2] prijelazu Zemlje gledano s Marsa, pokušavao je izmjeriti spljoštenost (polarnu kompresiju) Marsa tijekom prijelaza 1879. i dr.
Član uredništva The Astrophysical Journala.[3] 1883. je godine bio predsjednik Američkog udruženja za napredak znanosti (American Association for the Advancement of Science, AAAS). Njemu u čast nazvan je mali planet 2165 Young (1956 RJ), brod klase Liberty SS Charles A. Young, porinut prosinca 1943. godine.
Dobio je Young Janssenovu medalju Francuske akademije znanosti. (1890)[4] Umro je od upale pluća nakon kratkog bolovanja u svom domu u Hanoveru u Novom Hampshireu 4. siječnja 1908. godine.
Galerija
Izvori
- ↑ Charles Augustus Young, The Elements of Astronomy, 1898.
- ↑ Young, Charles A. "A Textbook of General Astronomy. 1889. Ginn and Co. Boston.
- ↑ Hale, George Ellery (1895), "The Astrophysical Journal", The Astrophysical Journal 1 (1): 80–84, Bibcode:1895ApJ.....1...80H, doi: 10.1086/140011
- ↑ "Prix Janssen (médaille d'or)". L'Année scientifique et industrielle 35: 465. 1891. https://books.google.com/books?id=m_80AAAAMAAJ&pg=PA465