Razlika između inačica stranice »Centurion«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) Oznaka: poveznice na razdvojbe |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Centurio legXXX.jpg|thumb|Rekonstrukcija: Centurion iz 1. stoljeća]] | |||
[[Datoteka:Centurion 2 Boulogne Luc Viatour.jpg|thumb|Rekonstrukcija: Centurion. Na slici je prikazan centurion sa štitom iako ga u stvarnosti najčešće nisu nosili.]] | [[Datoteka:Centurion 2 Boulogne Luc Viatour.jpg|thumb|Rekonstrukcija: Centurion. Na slici je prikazan centurion sa štitom iako ga u stvarnosti najčešće nisu nosili.]] | ||
Trenutačna izmjena od 20:21, 7. svibnja 2022.
Centurion (od lat. centurio) je bio zapovjednik jedne centurije u Rimskoj vojsci.[1] U legijama je bila uspostavljena jasna hijerarhija - postajao je zapovjedni lanac i u njemu su centurioni bili najniži. Ipak, ne može se reći da je centurion predstavljao čin u današnjem smislu tog pojma.
Dakle, svaki centurion je zapovijedao osnovnom jedinice legije – centurijom, u kojoj je broj legionara varirao ovisno od razdoblju i postrojbi; od oko 80-100 do 160 u pojedinim slučajevima. Na početku su centurije djelovale u skupinama po dvije i oblikovale jednu manipolu. Centurion koji je zapovjedavao prednjom centurijom, onoj koja je u borbenoj postrojbi na bojnom polje bila bliže neprijatelju zavao se prior a onaj drugi posterior. Nije sasvim jasno potvrđeno je li prvi bio nadređen nad drugim, ova je razlika najvjerojatnije imala uglavnom praktični smisao kod rukovođenja jedinicama tijekom bitke i odnosio se na zauzimanje prve ili druge borbene crte.
Najviši čin u odnosu na druge centurione u jednoj legiji imao je centurion iz prve kohorte i nosio je naziv Primus Pilus.
Centurioni su bili okosnica profesionalne vojske, karijerni vojnici. Obično su napredovali čin po čin ili izvanredno po zaslugama.
Legionar je mogao postati centurion bez obzira na društveni stalež iz kojeg je potekao, mogao je to biti mladi siromašni građanin Rima koji se dokazao u borbi a mogao je to biti i mladi aristokrat kojem je to bio prvi korak u vojnoj karijeri Kao i drugi legionari, i centurioni su najčešće bili opremljeni sljedećim vojničkim odorama:
- Lorica, oklop, imao je više varijanti: lorica hamata, lorica squamata, lorica segmentata, lorica musculata i sve su bile fleksibilne ali i otporne.
- Balteus, vojnički opasač, "cingulum militaris", služio je za nošenje oružja i kao ukras.
- Cassis, šljem, štitio je glavu, vrat i uši.
- Caligae, sandale za marš i crvena tunika bili su zajednički svim legionarima.
Centurionovo glavno oružje bio je gladijus, mač sa oštricom dugom oko 50–55 cm (i do 70 cm), vrhunsko oružje legionara za blisku borbu. Obični legionari nosili gladius sa desne strane opasača i izvlačili ga desnom rukom jer su u lijevoj ruci nosili štit. Centurioni u principu nisu nosili štit pa su gladius mogli nositi na lijevoj strani opasača. Na kraju, tu je bio i "pugio", bodež.
Povezani članci
Izvori
- ↑ Proleksis enciklopedija (pristupljeno 27.6.2013.)