Prominencije: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m file->datoteka |
||
Nije prikazana jedna međuinačica | |||
Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Prominencije'''-->[[datoteka:Solar_prominence_1.jpg|mini|300px|desno|Prominencije ili protuberance.]] | <!--'''Prominencije'''-->[[datoteka:Solar_prominence_1.jpg|mini|300px|desno|Prominencije ili protuberance.]] | ||
[[datoteka:Solar prominence.ogv|tmini|300px|desno|Sunčeva prominencija - video klip ([[: | [[datoteka:Solar prominence.ogv|tmini|300px|desno|Sunčeva prominencija - video klip ([[:Datoteka:Solar prominence.ogv|high resolution]])]] | ||
'''Prominencija''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''prominentia'': izbočina, izdizati se, stršiti uvis) ili '''protuberancija''' (prema kasnolat. ''protuberans'', [[genitiv]] ''protuberantis'': koji strši) je [[pojava]] u [[Sunce|Sunčevoj]] [[atmosfera|atmosferi]] nalik [[oblak]]u, vidi se kao svijetla pojava u [[korona|koroni]] iznad ruba Sunčeva kruga, ili tamna (filament, vrpca), kada se nalazi na rubu Sunčeva kruga. To je [[plin]] oko stotinu puta veće gustoće od [[gustoća|gustoće]] okolne korone, a temperatura mu je oko 10 000 [[kelvin|K]]. Od korone ju odvaja prijelazni ovoj u kojem [[temperatura]] postaje sve veća. Prominencije su smještene iznad područja jačega [[magnetsko polje|magnetskog polja]] s kojim su povezane. Opažaju se s pomoću filtara koji propuštaju [[svjetlost]] [[valna duljina|valne duljine]] [[Vodikove spektralne linije|vodikove spektralne linije]] ''H<sub>α</sub>''. Prema ponašanju dijele se u mirne i aktivne. Mirne mogu trajati i više mjeseci i nalaze se pretežito na većim heliografskim [[Zemljopisna širina|širinama]], kamo se pomiču (migriraju) u tijeku ciklusa aktivnosti ([[Sunčev ciklus]]). Prosječna im je duljina 200 000 [[kilometar]]a, a visina i širina po 5 000 kilometara. Oblik im se može usporediti s [[most]]om ili [[vijadukt]]om. Aktivne mogu biti petljaste, eruptivne i druge, a nalaze se u takozvanim aktivnim područjima (na mjestima sekundarnih magnetskih polova). Brojnost prominencija veća je pri uzlaznom dijelu Sunčeve aktivnosti. <ref> '''prominencija''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=50647] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref> | '''Prominencija''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''prominentia'': izbočina, izdizati se, stršiti uvis) ili '''protuberancija''' (prema kasnolat. ''protuberans'', [[genitiv]] ''protuberantis'': koji strši) je [[pojava]] u [[Sunce|Sunčevoj]] [[atmosfera|atmosferi]] nalik [[oblak]]u, vidi se kao svijetla pojava u [[korona|koroni]] iznad ruba Sunčeva kruga, ili tamna (filament, vrpca), kada se nalazi na rubu Sunčeva kruga. To je [[plin]] oko stotinu puta veće gustoće od [[gustoća|gustoće]] okolne korone, a temperatura mu je oko 10 000 [[kelvin|K]]. Od korone ju odvaja prijelazni ovoj u kojem [[temperatura]] postaje sve veća. Prominencije su smještene iznad područja jačega [[magnetsko polje|magnetskog polja]] s kojim su povezane. Opažaju se s pomoću filtara koji propuštaju [[svjetlost]] [[valna duljina|valne duljine]] [[Vodikove spektralne linije|vodikove spektralne linije]] ''H<sub>α</sub>''. Prema ponašanju dijele se u mirne i aktivne. Mirne mogu trajati i više mjeseci i nalaze se pretežito na većim heliografskim [[Zemljopisna širina|širinama]], kamo se pomiču (migriraju) u tijeku ciklusa aktivnosti ([[Sunčev ciklus]]). Prosječna im je duljina 200 000 [[kilometar]]a, a visina i širina po 5 000 kilometara. Oblik im se može usporediti s [[most]]om ili [[vijadukt]]om. Aktivne mogu biti petljaste, eruptivne i druge, a nalaze se u takozvanim aktivnim područjima (na mjestima sekundarnih magnetskih polova). Brojnost prominencija veća je pri uzlaznom dijelu Sunčeve aktivnosti. <ref> '''prominencija''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=50647] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref> | ||
Prominencija je usidrena u [[fotosfera|fotosferi]] i proteže se do [[korona|korone]]. Dok se korona sastoji od jako vrućih [[Ioniziranje|ioniziranih]] plinova, koje zovemo [[plazma]], i koje emitiraju jako slabo vidljivo svjetlo, prominencije sadrže puno hladniju plazmu, po sastavu slično [[kromosfera|kromosferi]]. Ona traje obično jedan dan, dok stabilne prominencije mogu trajati i nekoliko mjeseci. Neke prominencije se prekinu i iz njih rastu [[Koronalni izbačaji masa|koronalni izbačaji mase]]. Tipična prominencija se širi tisućama kilometara, a najveća je snimljena sa svemirske letjelice [[SOHO]] 2010. i procjenjeno je da je bila duga 700 000 kilometara, skoro kao polumjer Sunca. <ref name="univtoday">{{ | Prominencija je usidrena u [[fotosfera|fotosferi]] i proteže se do [[korona|korone]]. Dok se korona sastoji od jako vrućih [[Ioniziranje|ioniziranih]] plinova, koje zovemo [[plazma]], i koje emitiraju jako slabo vidljivo svjetlo, prominencije sadrže puno hladniju plazmu, po sastavu slično [[kromosfera|kromosferi]]. Ona traje obično jedan dan, dok stabilne prominencije mogu trajati i nekoliko mjeseci. Neke prominencije se prekinu i iz njih rastu [[Koronalni izbačaji masa|koronalni izbačaji mase]]. Tipična prominencija se širi tisućama kilometara, a najveća je snimljena sa svemirske letjelice [[SOHO]] 2010. i procjenjeno je da je bila duga 700 000 kilometara, skoro kao polumjer Sunca. <ref name="univtoday">{{Citiranje web | url=http://geeked.gsfc.nasa.gov/?p=4465| title=Plasma mega-snake on the sun! }}</ref> | ||
Neke prominencije su toliko snažne da mogu izbaciti [[materijal]] [[brzina|brzinom]] od 100 000 do 600 000 [[Metar u sekundi|m/s]]. Često se vide iznad [[Sunčeve pjege|Sunčevih pjega]], kako im se luk širi i tisućama kilometara. Ako vidimo prominenciju s podlogom Sunca, onda one izgledaju puno tamnije, pa ih nazivaju i ''Sunčevi pramenovi''. <ref>{{ | Neke prominencije su toliko snažne da mogu izbaciti [[materijal]] [[brzina|brzinom]] od 100 000 do 600 000 [[Metar u sekundi|m/s]]. Često se vide iznad [[Sunčeve pjege|Sunčevih pjega]], kako im se luk širi i tisućama kilometara. Ako vidimo prominenciju s podlogom Sunca, onda one izgledaju puno tamnije, pa ih nazivaju i ''Sunčevi pramenovi''. <ref>{{Citiranje web | url=http://solar.physics.montana.edu/ypop/Program/hfilament.html | title=About Filaments and Prominences | accessdate=2010-01-02}}</ref> | ||
== Slike == | == Slike == |
Posljednja izmjena od 7. svibanj 2022. u 17:34
Prominencija (lat. prominentia: izbočina, izdizati se, stršiti uvis) ili protuberancija (prema kasnolat. protuberans, genitiv protuberantis: koji strši) je pojava u Sunčevoj atmosferi nalik oblaku, vidi se kao svijetla pojava u koroni iznad ruba Sunčeva kruga, ili tamna (filament, vrpca), kada se nalazi na rubu Sunčeva kruga. To je plin oko stotinu puta veće gustoće od gustoće okolne korone, a temperatura mu je oko 10 000 K. Od korone ju odvaja prijelazni ovoj u kojem temperatura postaje sve veća. Prominencije su smještene iznad područja jačega magnetskog polja s kojim su povezane. Opažaju se s pomoću filtara koji propuštaju svjetlost valne duljine vodikove spektralne linije Hα. Prema ponašanju dijele se u mirne i aktivne. Mirne mogu trajati i više mjeseci i nalaze se pretežito na većim heliografskim širinama, kamo se pomiču (migriraju) u tijeku ciklusa aktivnosti (Sunčev ciklus). Prosječna im je duljina 200 000 kilometara, a visina i širina po 5 000 kilometara. Oblik im se može usporediti s mostom ili vijaduktom. Aktivne mogu biti petljaste, eruptivne i druge, a nalaze se u takozvanim aktivnim područjima (na mjestima sekundarnih magnetskih polova). Brojnost prominencija veća je pri uzlaznom dijelu Sunčeve aktivnosti. [1]
Prominencija je usidrena u fotosferi i proteže se do korone. Dok se korona sastoji od jako vrućih ioniziranih plinova, koje zovemo plazma, i koje emitiraju jako slabo vidljivo svjetlo, prominencije sadrže puno hladniju plazmu, po sastavu slično kromosferi. Ona traje obično jedan dan, dok stabilne prominencije mogu trajati i nekoliko mjeseci. Neke prominencije se prekinu i iz njih rastu koronalni izbačaji mase. Tipična prominencija se širi tisućama kilometara, a najveća je snimljena sa svemirske letjelice SOHO 2010. i procjenjeno je da je bila duga 700 000 kilometara, skoro kao polumjer Sunca. [2]
Neke prominencije su toliko snažne da mogu izbaciti materijal brzinom od 100 000 do 600 000 m/s. Često se vide iznad Sunčevih pjega, kako im se luk širi i tisućama kilometara. Ako vidimo prominenciju s podlogom Sunca, onda one izgledaju puno tamnije, pa ih nazivaju i Sunčevi pramenovi. [3]
Slike[uredi]
|
Izvori[uredi]
]]}},
- if:
]]}},