Razlika između inačica stranice »Anton Šuljić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Anton Šuljić''' ([[Novalja]], [[1955.]]) je hrvatski svećenik, [[hrvatska književnost|književnik]] i bogoslov. Piše znanstvene članke, [[likovna kritika|likovnu kritiku]] te knjževna djela na književnom hrvatskom jeziku, na [[čakavsko narječje|čakavskom narječju]] hrvatskog jezika i na [[staroslavenski jezik|staroslavenskom jeziku]].<!-- ''Za umjetnost je potrebna i neka vrsta dokolice'' (intervju), Fokus, Zagreb, 6. veljače 2009., str. 60.-61. --> | |||
== Životopisi == | == Životopisi == |
Trenutačna izmjena od 10:32, 1. svibnja 2022.
Anton Šuljić (Novalja, 1955.) je hrvatski svećenik, književnik i bogoslov. Piše znanstvene članke, likovnu kritiku te knjževna djela na književnom hrvatskom jeziku, na čakavskom narječju hrvatskog jezika i na staroslavenskom jeziku.
Životopisi
Rodio se je u Novalji na otoku Pagu.
Srednju školu je pohađao u Pazinu. U Rijeci i Zagrebu je studirao bogoslovlje, nakon čega je za svećenika zaređen 1981. godine. Potom odlazi u Zadar, gdje je studirao i diplomirao njemački jezik i književnost te povijest umjetnosti.
Od 1996. do 1992. predaje u sjemenišnoj klasičnoj gimnaziji u Zadru i djeluje u pastoralu.
Bio je tajnikom Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral HBK u Zadru gdje uređuje listurgijsko-pastoralni list "Živo vrelo", u kojem objavljuje liturgijske poetske meditacije.
Od 1992. je vicerektorom na riječkom Bogoslovskom sjemeništu. Na riječkoj Teologiji je predavao crkvenu umjetnost, medije i njemački jezik.
Od 1999. je u Zagrebu, gdje je bio ravnateljem Informativne katoličke agencije. U međuvremenu je od proljeća 2002. pročelnikom Tiskovnog ureda Hrvatske biskupske konferencije.
Nakon toga, od kraja ljeta 2006. je pomoćnikom direktora u Kršćanskoj sadašnjosti.
2005. i 2006. je predavao u Zagrebu sakralnu umjetnost na Teološkom fakultetu "Matija Vlačić Ilirik".
Uređivao je vjerske listove Živo vrelo, Kvarnerski vez, a na radiju je uređivao emisiju Katolički vidici na Radio Rijeci. Od 1999. do danas (stanje u svibnju 2016.) objavljuje meditativne tekstove na 1. programu Hrvatskog radija, a prije toga također i na Radio Sljemenu. Na Hrvatskom katoličkom radiju vodio je emisiju iz područja kulture. Često sudjeluje u javnim medijima (HTV, HR, dnevne novine).
Pisao je i za crkveni i za svjetovni tisak: Kana, Globus, Iće i piće, Jutarnji list, Novi list, Večernji list, u kojem je od 2005. do 2008. tjedni, a pola godine i dnevni kolumnist.
Djela
- znanstveni članci
- Slike i njihova moć', O odnosu likovne umjetnosti i kršćanstva, Služba Božja 52 (2012.)
- zbirke pjesama
- Triptihon, 1991. (1 pjesma je na staroslavenskom)
- Sidro duše, 1994.
- Vjerovati radosti, zbirka kratkih liturgijsko-poetskih meditacija, 1997. i 2006.
- Nedovršine, 1999.
- Pinčokanje, pjesme na čakavici, 2003.
- Izabranice, 2007.
- recitali
- Pohvala riječi, piscu i knjizi
- radijske meditacije
- Čavli u ogradi, 2002.
- Dobri menadžer, 2004. (prevedena na slovački)
- Križni put u riječi i slici, 2005.
- Križni put s Alojzijem Stepincom, 2005.
- Misterij časa, 2007.
- Za križem Kristovim, zbirka križnih putova, 2010.
- Sagraditi kuću, 2010.
- Radost na dnu duše, 2013.
- glazbeno-scenski prikazi
- Otok Krk - kolijevka glagoljice (napisan na zamolbu maestra Ive Frlete)
- glazba - glazbeno-poetski recitali
- Meštri od sije, kantautorski CD čakavske (novaljske) šansone, 2010.
- Ljudi, kantautorski CD na vlastite stihove i na stihove hrvatskih pjesnika, 2013.
- Put križa, tekst za oratorij koji je skladao Ivan Žan, 2013.
- Za križem Kristovim", trostruki CD sa šest različitih križnih puteva, izvorna glazbena pratnja suvremenih hrvatskih glazbenika; meditativno, 2014.
- Koncerte vlastitih šansona održao u više gradova u Hrvatskoj (Rijeka, Zagreb, Pula, Novalja, Vrbnik, Omišalj, Tisno...) i u inozemstvu (New York, Toronto, Stuttgart...)
Pisao je i književne recenzije i likovne kritike (Mistika jednog, kiparstvo Zdenka Denone Dundića). 2016. objavio knjigu teološko-likovne interpretacije kapele sv. Josipa sestara milosrdnica u Rijeci pod naslovom Josipov san.
Izvor
- Za umjetnost je potrebna i neka vrsta dokolice (intervju), Fokus, Zagreb, 6. veljače 2009., str. 60.-61.