Pandantiv: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)
m file->datoteka
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Pandantiv'''-->[[File:Pendentivo.svg|mini|200px|<center>Kupola na pandantivima. Pojedinačni pandantiv je označen crveno.<center>]]
<!--'''Pandantiv'''-->[[Datoteka:Pendentivo.svg|mini|200px|<center>Kupola na pandantivima. Pojedinačni pandantiv je označen crveno.<center>]]
[[Image:Schema.pendentif.medieval.png|mini|200px|[[Eugène Viollet-le-Duc]]: Shematski prikaz oblikovanja pandantiva, 1856.]]
[[Image:Schema.pendentif.medieval.png|mini|200px|[[Eugène Viollet-le-Duc]]: Shematski prikaz oblikovanja pandantiva, 1856.]]
[[File:Interior of Sergius and Bacchus Church-2.JPG|mini|200px|Maleni pandantivi – nosači kupole crkve sv. Sergija i Bakha, Carigrad, oko 536. god.]]
[[Datoteka:Interior of Sergius and Bacchus Church-2.JPG|mini|200px|Maleni pandantivi – nosači kupole crkve sv. Sergija i Bakha, Carigrad, oko 536. god.]]


[[File:Hagia Sophia - coupole.jpg|mini|200px|Monumentalni pandantivi – nosači kupole Aja Sofije, oko 537. god.]]
[[Datoteka:Hagia Sophia - coupole.jpg|mini|200px|Monumentalni pandantivi – nosači kupole Aja Sofije, oko 537. god.]]
[[File:Pendentif.eglise.Nantua.png|mini|200px|Eugène Viollet-le-Duc: Pandantiv između dva gotička luka]]
[[Datoteka:Pendentif.eglise.Nantua.png|mini|200px|Eugène Viollet-le-Duc: Pandantiv između dva gotička luka]]


'''Pandantiv''' (od franc. pendantif, privjesak) je naziv za sferni trokut koji ima funkciju prijelaznoga članka za formiranje [[kupola|kupole]] nad kvadratičnim ili poligonalnim [[tlocrt]]om.<ref>Gvozdanović 1964; Damjanov/Radulić 1967</ref> Smatra se savršenim rješenjem toga prijelaza, kako u konstruktivnom, tako i u estetskom smislu.<ref>Gvozdanović 1964; Müller/Vogel 1999, 49</ref>
'''Pandantiv''' (od franc. pendantif, privjesak) je naziv za sferni trokut koji ima funkciju prijelaznoga članka za formiranje [[kupola|kupole]] nad kvadratičnim ili poligonalnim [[tlocrt]]om.<ref>Gvozdanović 1964; Damjanov/Radulić 1967</ref> Smatra se savršenim rješenjem toga prijelaza, kako u konstruktivnom, tako i u estetskom smislu.<ref>Gvozdanović 1964; Müller/Vogel 1999, 49</ref>
Redak 25: Redak 25:
==Pandantivi Aja Sofije==
==Pandantivi Aja Sofije==
<gallery>
<gallery>
File:Hagia Sophia Archangel with face.jpg
Datoteka:Hagia Sophia Archangel with face.jpg
File:Haga Sofia RB3.jpg
Datoteka:Haga Sofia RB3.jpg
File:Istanbul 036 (6498284165).jpg
Datoteka:Istanbul 036 (6498284165).jpg
File:HagiaSophia Dome (pixinn.net).jpg
Datoteka:HagiaSophia Dome (pixinn.net).jpg
</gallery>
</gallery>



Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 06:11

Kupola na pandantivima. Pojedinačni pandantiv je označen crveno.
Eugène Viollet-le-Duc: Shematski prikaz oblikovanja pandantiva, 1856.
Maleni pandantivi – nosači kupole crkve sv. Sergija i Bakha, Carigrad, oko 536. god.
Monumentalni pandantivi – nosači kupole Aja Sofije, oko 537. god.
Eugène Viollet-le-Duc: Pandantiv između dva gotička luka

Pandantiv (od franc. pendantif, privjesak) je naziv za sferni trokut koji ima funkciju prijelaznoga članka za formiranje kupole nad kvadratičnim ili poligonalnim tlocrtom.[1] Smatra se savršenim rješenjem toga prijelaza, kako u konstruktivnom, tako i u estetskom smislu.[2]

Oblika je trokutnog segmenta kugle, čiji promjer odgovara dijagonali kvadrata na čije se uglove upiru vrhovi pandantiva. Na presjeku te zamišljene kugle 4 pandantiva se, često dodirujući se, spajaju u krug koji čini osnovu kupole.[3]

Klasična rimska arhitektura nije poznavala konstrukciju kupole na pandantivima. Pandantivi su, po svoj prilici, otkriveni i prvi puta primijenjeni na tlu Armenije između 4. i 6. st.

Najstariji sačuvani primjeri pandantiva nalaze se istočnorimskoj tj. bizantskoj arhitekturi grada Gerese (Jordan) i na Aja Sofiji, podignutoj između 532. i 537. godine[4] prema projektima Antemija iz Trala i Izidora iz Mileta, te još nešto ranije na djelu istih arhitekata – crkvi sv. Sergija i Bakha[5], podignutoj između 527. i 536. godine, kao svojevrsna maketa za veličanstvenu Aja Sofiju.

Bilješke[uredi]

  1. Gvozdanović 1964; Damjanov/Radulić 1967
  2. Gvozdanović 1964; Müller/Vogel 1999, 49
  3. Gvozdanović 1964
  4. Gvozdanović 1964
  5. Vlastito istraživanje autora

Literatura[uredi]

  • Damjanov/Radulić 1967 - Damjanov, Jadranka; Radulić, Ksenija: Pandantiv, Umjetnost (Likovne umjetnosti), 3. izdanje, Zagreb, 1967., str. 185
  • Gvozdanović 1964 – Srebrenka Gvozdanović: Pandantiv, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 3, Zagreb, 1964., str. 626
  • Müller/Vogel 1999 - Werner Müller; Gunther Vogel: Atlas arhitekture 1, preveo Milan Pelc, Zagreb, 1999., str. 49, 63

Pandantivi Aja Sofije[uredi]