Oto-Vilim, grof Burgundije: razlika između inačica
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica |
m file->datoteka |
||
| Nije prikazana jedna međuinačica | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Oto-Vilim''' ([[Francuski jezik|francuski]] ''Otte-Guillaume''; 955./62. – 21. rujna [[1026.]]) bio je [[:Kategorija:Francusko plemstvo|francuski]] plemić, [[vojvoda]] i [[grof]] [[Burgundija|Burgundije]] te grof [[Mâcon|Mâcona]] i Neversa. | |||
Bio je sin kralja [[Adalbert Talijanski|Adalberta Talijanskog]] te tako unuk kralja [[Berengar II. Talijanski|Berengara II. Talijanskog]]; majka mu je bila Gerberga od Mâcona.<ref>Detlev Schwennicke, ''[[Europäische Stammtafeln]]: Stammtafeln zur Geschichte der Europäischen Staaten'', Neue Folge, Band II (Marburg: Verlag von J. A. Stargardt, 1984.)</ref> | Bio je sin kralja [[Adalbert Talijanski|Adalberta Talijanskog]] te tako unuk kralja [[Berengar II. Talijanski|Berengara II. Talijanskog]]; majka mu je bila Gerberga od Mâcona.<ref>Detlev Schwennicke, ''[[Europäische Stammtafeln]]: Stammtafeln zur Geschichte der Europäischen Staaten'', Neue Folge, Band II (Marburg: Verlag von J. A. Stargardt, 1984.)</ref> | ||
Majka mu je dala grofoviju Burgundiju. Od svojeg očuha, [[Odo Henrik|Oda Henrika]], Oto je naslijedio vojvodstvo Burgundiju.<ref>W. Scott Jessee, ''Robert the Burgundian and the Counts of Anjou, Ca. 1025-1098'' (SAD: The Catholic University of America Press. 2000.), str. 15</ref> | Majka mu je dala grofoviju Burgundiju. Od svojeg očuha, [[Odo Henrik|Oda Henrika]], Oto je naslijedio vojvodstvo Burgundiju.<ref>W. Scott Jessee, ''Robert the Burgundian and the Counts of Anjou, Ca. 1025-1098'' (SAD: The Catholic University of America Press. 2000.), str. 15</ref> | ||
[[ | [[Datoteka:Ermentrude of Roucy.jpg|mini|150px|[[Ermentruda od Roucyja|Ermentruda]], <small>''Chronica regia Coloniensis''</small>]] | ||
== Osobni život == | == Osobni život == | ||
Oto je prvo oženio plemkinju [[Ermentruda od Roucyja|Ermentrudu od Roucyja]].<ref>Cawley, Charles, ''Foundation of Medieval Genealogy on the Viking Count of Roucy'', ''Foundation for Medieval Genealogy''</ref><ref>[http://www.encyclopedia.com/article-1G2-2588807536/ermentrude-de-roucy-d.html ''Ermentrude de Roucy'']</ref> Ona je bila kći [[Renaud od Roucyja|grofa Renauda]] te unuka [[Gerberga od Saske|Gerberge od Saske]]. | Oto je prvo oženio plemkinju [[Ermentruda od Roucyja|Ermentrudu od Roucyja]].<ref>Cawley, Charles, ''Foundation of Medieval Genealogy on the Viking Count of Roucy'', ''Foundation for Medieval Genealogy''</ref><ref>[http://www.encyclopedia.com/article-1G2-2588807536/ermentrude-de-roucy-d.html ''Ermentrude de Roucy'']</ref> Ona je bila kći [[Renaud od Roucyja|grofa Renauda]] te unuka [[Gerberga od Saske|Gerberge od Saske]]. | ||
Posljednja izmjena od 1. svibanj 2022. u 05:42
Oto-Vilim (francuski Otte-Guillaume; 955./62. – 21. rujna 1026.) bio je francuski plemić, vojvoda i grof Burgundije te grof Mâcona i Neversa.
Bio je sin kralja Adalberta Talijanskog te tako unuk kralja Berengara II. Talijanskog; majka mu je bila Gerberga od Mâcona.[1]
Majka mu je dala grofoviju Burgundiju. Od svojeg očuha, Oda Henrika, Oto je naslijedio vojvodstvo Burgundiju.[2]
Osobni život[uredi]
Oto je prvo oženio plemkinju Ermentrudu od Roucyja.[3][4] Ona je bila kći grofa Renauda te unuka Gerberge od Saske.
Oto-Vilim je s njome bio otac Guya I. od Mâcona, Matilde, Gerberge, Renauda I. Burgundskog i Agneze, vojvotkinje Akvitanije.
Druga Otova supruga bila je kraljica Akvitanije, Adelajda Blanka.[5] Nisu imali djece.
Izvori[uredi]
- ↑ Detlev Schwennicke, Europäische Stammtafeln: Stammtafeln zur Geschichte der Europäischen Staaten, Neue Folge, Band II (Marburg: Verlag von J. A. Stargardt, 1984.)
- ↑ W. Scott Jessee, Robert the Burgundian and the Counts of Anjou, Ca. 1025-1098 (SAD: The Catholic University of America Press. 2000.), str. 15
- ↑ Cawley, Charles, Foundation of Medieval Genealogy on the Viking Count of Roucy, Foundation for Medieval Genealogy
- ↑ Ermentrude de Roucy
- ↑ Constance B. Bouchard, The Origins of the French Nobility: A Reassessment, The American Historical Review, opseg 86, 3 (1981.), str. 515-16.