Razlika između inačica stranice »Andrija Ottenheimer«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Medalje vrh}} | |||
{{Medalje šport | [[atletika]] - [[štafetna utrka 4 x 400 metara|4 x 400 m]]}} | {{Medalje šport | [[atletika]] - [[štafetna utrka 4 x 400 metara|4 x 400 m]]}} | ||
{{odličja |Mediteranske igre}} | {{odličja |Mediteranske igre}} | ||
Trenutačna izmjena od 21:00, 30. travnja 2022.
| Osvojene medalje | |||
|---|---|---|---|
| atletika - 4 x 400 m | |||
| Mediteranske igre | |||
| srebro | Aleksandrija 1951. | Jugoslavija | |
Andrija Ottenheimer (Vinkovci, 16. listopada 1926. − Beograd, 26. ožujka 1999.)[1], hrvatski atletičar, trkač kratkoprugaš i srednjoprugaš. Osvajač je srebrnog odličja na Mediteranskim igrama u Aleksandriji 1951. godine u štafetnoj utrci 4 x 400 metara.
Sudionik Olimpijskih igara 1952. u Helsinkiju, gdje je u utrci na 1500 metara bio 6. u 1. krugu.[1] Na europskom prvenstvu 1950. u Bruslju bio je deveti na 1500 m.[2]
Dio je velike skupine Hrvata odnosno športaša iz Hrvatske koji su športsku karijeru poslije drugog svjetskog rata nastavili u Srbiji, u Beogradu. Po sovjetskom uzoru, atletičari su u vojnom ili milicijskom klubu iz glavnog grada imali neusporedivo bolje uvjete. Tako je u Partizanu bilo takvih uvjeta i brojni su športaši iz Hrvatske završili u Beogradu. Tako se našao u društvu Ivana Gubijana, Zvonka Sabolovića, Nede Farčića, Drage Štritofa, Petra Šegedina, Borisa Brnada, Franje Mihalića, Zdravka Ceraja, Kreše Račića, Ivice Karasija (svi u Partizanu) te Diane Sakač Ištvanović, Dane Korice i Dunje Jutronić (Crvena zvezda).[3]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Sports-reference.com
- ↑ Statistics Handbook Zürich 2014. - Statistike europskih prvenstava, str. 217
- ↑ Pero Zlatar: Franjo Mihalić: U Beogradu me ne cijene, a u Zagreb me nitko ne zove, Jutarnji list, 10. siječnja 2010.
Nedovršeni članak Andrija Ottenheimer koji govori o atletičaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.