Razlika između inačica stranice »Andreas Stihl«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Andreas Stihl''' ([[Zürich]], [[10. studenog]] [[1896.]] - [[Remshalden]], [[14. siječnja]] [[1973.]]), njemačko-švicarski [[inženjer]], [[izumitelj]] i [[poduzetnik]], poznat kao osnivač tvrtke za proizodnju šumarske opreme [[Stihl]]. | |||
Rođen je [[1896.]] u [[Zürich]]u, gdje je pohađao [[pučka škola|pučku školu]]. Više razrede osnovne škole završava u [[Njemačka|Njemačkoj]], u Singenu, a gimnaziju završava u [[Düsseldorf]]u. Mehaniku i tehničke znanosti studirao je pri Tehničkom učilištu u [[Eisenach]]u u [[Tiringija|Tiringiji]]. Zajedno s Carlom Holom osniva ured, u kojem između [[1923.]] i [[1926.]] projektira [[parni stroj|parne strojeve]]. | Rođen je [[1896.]] u [[Zürich]]u, gdje je pohađao [[pučka škola|pučku školu]]. Više razrede osnovne škole završava u [[Njemačka|Njemačkoj]], u Singenu, a gimnaziju završava u [[Düsseldorf]]u. Mehaniku i tehničke znanosti studirao je pri Tehničkom učilištu u [[Eisenach]]u u [[Tiringija|Tiringiji]]. Zajedno s Carlom Holom osniva ured, u kojem između [[1923.]] i [[1926.]] projektira [[parni stroj|parne strojeve]]. |
Trenutačna izmjena od 19:00, 30. travnja 2022.
Andreas Stihl (Zürich, 10. studenog 1896. - Remshalden, 14. siječnja 1973.), njemačko-švicarski inženjer, izumitelj i poduzetnik, poznat kao osnivač tvrtke za proizodnju šumarske opreme Stihl.
Rođen je 1896. u Zürichu, gdje je pohađao pučku školu. Više razrede osnovne škole završava u Njemačkoj, u Singenu, a gimnaziju završava u Düsseldorfu. Mehaniku i tehničke znanosti studirao je pri Tehničkom učilištu u Eisenachu u Tiringiji. Zajedno s Carlom Holom osniva ured, u kojem između 1923. i 1926. projektira parne strojeve.
Godine 1926. u Stuttgartu osniva tvrtku Stihl, u kojoj tijekom 1930-ih razvija motorne pile i ostali električnu šumarsku opremu. Bio je član NSDAP-a te primio časnički čin Hauptsturmführer[1], koji mu biva oduzet tijekom denacifikacije.[2] Nakon toga nije više bio politički aktivan.
Do 1949. u njegovoj je tvrtci radilo 200 zaposlenika i ostvarivala je prosjčnu godišnju dobit o 3 milijuna eura. Nakon njegove smrti, kćer Eva i sin Hans Peter naslijedili su tvrtku.
Izvori
- ↑ Popis časničkih činovnika Hauptsturmführer: br. 109 000 - 109 999 (polj.) Andreas Stihl, br. 109 964 (pristupljeno 23. listopada 2017.)
- ↑ Državni arhiv Baden-Württemberga (njem.) Stihl, Andreas, EL 902/24 Bü 8833 (pristupljeno 23. listopada 2017.)
Literatura
- Waldemar Schäfer: Stihl. Von der Idee zur Weltmarke. Acht Jahrzehnte eines Familienunternehmens. Schäffer-Poeschel, Stuttgart 2006., ISBN 3-7910-2582-1.