Razlika između inačica stranice »Branimir Livadić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Branimir Livadic.jpg|mini|'''Branimir Livadić''']] | |||
'''Branimir Wiesner Livadić''' ([[Samobor]], [[30. rujna]] [[1871.]] - [[Zagreb]], [[30. srpnja]] [[1949.]]), [[hrvatska književnost|hrvatski književnik]], [[novela|novelist]], [[pjesnik]], [[putopis]]ac, [[esej]]ist i kritičar. | '''Branimir Wiesner Livadić''' ([[Samobor]], [[30. rujna]] [[1871.]] - [[Zagreb]], [[30. srpnja]] [[1949.]]), [[hrvatska književnost|hrvatski književnik]], [[novela|novelist]], [[pjesnik]], [[putopis]]ac, [[esej]]ist i kritičar. | ||
Trenutačna izmjena od 12:20, 30. travnja 2022.
Branimir Wiesner Livadić (Samobor, 30. rujna 1871. - Zagreb, 30. srpnja 1949.), hrvatski književnik, novelist, pjesnik, putopisac, esejist i kritičar.
Životopis
Osnovnu školu završio u rodnom gradu, a gimnaziju u Zagrebu. Studij filozofije i germanistike pohađao je u Zagrebu, a zatim u Beču, gdje je doktorirao 1895. disertacijom Bit lirskoga (nje. Das Wesen des Lyrischen).[1] Kao srednjoškolski profesor službovao je Senju, Zagrebu, Varaždinu i Karlovcu. Bio je ravnatelj Glumačke škole (u dva navrata) i drame u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.[2]
Bio je urednik Suvremenika (od 1907. – 1919.), Hrvatskog kola i Hrvatske revije (1928. – 1929.) te predsjednik hrvatskog P.E.N.-kluba.[3] Od 1920. je ravnatelj Drame HNK.
Savremenik preuzima u jeku sukoba »starih« i »mladih«. Premda ga po pitanjima angažiranosti književnosti, slobode umjetničkog stvaranja i larpurlartizma svakako treba uvrstiti u »mlade«, oko Savremenika je uspio okupiti sve poznatije pisce, bez obzira na njihovu kulturnu orijentaciju i političku pripadnost.
Pisao je pjesme, novele i kritike. Prozna djela su mu nadahnuta modernizmom. U uspjelijim novelama u pravilu dominira intimna tematika ljubavi i seksualnosti. U svojim se programskim člancima bavio pitanjem doživljaja umjetnosti kao estetskog fenomena, no bez određenijeg sustava i teorijske podloge.
Književno stvaralaštvo
Livadić je bio jedan od najradikalnijih modernista i u proznom i u kritičkom djelu. U književnosti se javio 1900. godine[2] a pisao je pjesme, novele, eseje i kazališne kritike.[1] Najzapaženiji je bio kao pripovjedač u novelama koje su sabrane u dvije zbirke.[3]
Važnija su mu djela zbirka Novele (1910.), Legenda o Amisu i Amilu (1913.), te putopis Do Buenos Airesa (1937.).
Djela
- Za slobodu stvaranja, 1900.
- Novele, 1910.
- Legenda o Amisu i Amilu, 1913.
- Novele: novi izbor, 1932.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 LZMK: Livadić (Wiesner), Branimir, preuzeto 15. veljače 2012.
- ↑ 2,0 2,1 Galovićeva jesen: Branimir Livadić (1871.-1949.), preuzeto 15. veljače 2012.
- ↑ 3,0 3,1 Proleksis enciklopedija: Livadić (Wiesner), Branimir, preuzeto 15. veljače 2012.