Razlika između inačica stranice »Ammiana«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Ammiana'''-->{{Infookvir naselja u Venecijanskoj laguni
{{Infookvir naselja u Venecijanskoj laguni
| ime                              = Ammiana
| ime                              = Ammiana
| slika                            =  
| slika                            =  

Trenutačna izmjena od 10:45, 30. travnja 2022.

Ammiana
Država Flag of Italy.svg Italija
Stanovništvo 0
Ammiana na karti Venecijanska laguna
Ammiana
Ammiana
Ammiana na karti Venecijanske lagune

Ammiana je potonuli grad u Venecijanskoj laguni koji je nekad bio važno središte. Ammiana se nalazila na sjeveroistoku lagune između današnjih otoka Santa Cristina i La Salina.

Povijest

Prvi pisani zapis o Ammiani nalazi se u dokumentu Pactum Lotharii iz 840.[1], u kojem car Lotar I. dodjeljuje određena prava naseljima; Torceli (Torcello), Amianae i Buriani (Burano). Ista tri imena pojavljuju se u istom redoslijedu, u dokumentu iz 967. u kojem Oton I. potvrđuje prethodna prava.

Vjerojatno je Ammiana nastala mnogo ranije, nakon Atiline provale u Italiju i propasti Altinuma od 5. stoljeća nadalje.

U Cronicon Gradense napisanoj sredinom 11. stoljeća navodi se Ammianina povijest s naglaskom na osnivanje crkava i samostana. Prva crkva u Ammiani bila je posvećena sv. Lovri, a izgradile su je obitelji Frauduni i Willareni. [1]Te obitelji su se preselile na otok i izgradili most, dvorac i ostale vjerske objekte, nakon što su dobile odobrenje za uporabu zemljišta i izgradnju vjetrenjača, ribnjaka i vinograda.

Ammiana se na svom vrhuncu prostirala na tri otoka; Ammiana, Ammianella i Castrazio ili Caltrazio. Grad je imao nekoliko crkava i samostana. Od kojih su samostani San Felice i Fortunato i San Lorenzo bili najbogatiji i najznačajnija vjerska središta.

Već u 12. stoljeću taj dio Venecijanske lagune postao je nepodnošljiv za život zbog promjena uvjeta, između 14. i 15. stoljeća Ammianu su napustili posljednji stanovnici.

Literatura

Izvori