More actions
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige) |
m file->datoteka |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Marija Paleolog (gospa)'''-->[[ | <!--'''Marija Paleolog (gospa)'''-->[[Datoteka:Maria of the Mongols.jpg|mini|190px|Prikaz Marije na mozaiku]] | ||
'''Marija Paleolog''' (Μαρία Παλαιολογίνα) bila je [[Bizantsko Carstvo|bizantska]] plemkinja, izvanbračna kći cara Bizanta [[Mihael VIII. Paleolog|Mihaela VIII. Paleologa]] i njegove nepoznate [[Konkubinat|konkubine]]. | '''Marija Paleolog''' (Μαρία Παλαιολογίνα) bila je [[Bizantsko Carstvo|bizantska]] plemkinja, izvanbračna kći cara Bizanta [[Mihael VIII. Paleolog|Mihaela VIII. Paleologa]] i njegove nepoznate [[Konkubinat|konkubine]]. | ||
Posljednja izmjena od 30. travanj 2022. u 08:16
Marija Paleolog (Μαρία Παλαιολογίνα) bila je bizantska plemkinja, izvanbračna kći cara Bizanta Mihaela VIII. Paleologa i njegove nepoznate konkubine.
Njezina je baka bila Teodora Anđelina Paleolog, a djed joj je bio Andronik Paleolog (megas domestikos).
Bila je polusestra cara Andronika II. Paleologa, Irene, Eudokije i Teodora te sestra Eufrozine, koja se udala za Nogai-kana.
Marija je bila odabrana za ženu Hulagu-kana, koji je bio budist. Na svom putu prema budućem mužu, Marija je napustila Carigrad 1265., a pratio ju je opat Theodosius de Villehardouin. Međutim, Marija je u Kayseriju doznala da je Hulagu umro te se udala za njegova sina Abaga-kana.
Bila je dosta utjecajna žena tijekom muževljeve vladavine te bila vrlo pobožna. Kod Mongola je znana kao Despina Khatun (Δέσποινα).
Neki od Mongola u njezino vrijeme bili su kršćani. Ipak, Marijin je muž bio sljedbenik boga Tengrija, vrhovnog mongolskog božanstva, a nakon što je umro, naslijedio ga je brat Ahmad Tekuder, musliman. Marija je živjela u Iranu te je ostala s Mongolima. Hulaguov je unuk Baidu često dolazio k Mariji jer se zanimao za kršćanstvo.
Marija je poslije postala redovnica te je uzela ime Melanija.
Izvori
- Van Millingen, Alexander (1912). Byzantine Churches of Constantinople. London: MacMillan & Co
- Janin, Raymond (1953) (fr.). La Géographie ecclésiastique de l'Empire byzantin. 1. Part: Le Siège de Constantinople et le Patriarcat Oecuménique. 3rd Vol. : Les Églises et les Monastères. Paris: Institut Français d'Etudes Byzantines
- Runciman, Steven (1987) [1952-1954]. A History of the Crusades 3. Penguin Books. ISBN 978-0-14-013705-7
- Jean Richard (1996) (fr.). Histoire des Croisades. Fayard. ISBN 2-213-59787-1
- (fr.) Istanbul. Guides Voir. Hachette. 2003. ISBN 2-01-243633-1