Razlika između inačica stranice »Alica Kezeradze«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| (Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir glazbenik | |||
| Ime = Alica Kezeradze | | Ime = Alica Kezeradze | ||
| Img = Alica Kezeradze.jpg | | Img = Alica Kezeradze.jpg | ||
| Redak 21: | Redak 21: | ||
| Značajni instrumenti = | | Značajni instrumenti = | ||
}} | }} | ||
'''Alica Kezeradze''' ([[Gruzijski jezik|gruzijski]]: ''ალისა კეჟერაძე''; [[Tbilisi]], [[11. prosinca]] [[1937.]] – [[London]] [[18. veljače]] [[1996.]])<ref name="A1">{{ | '''Alica Kezeradze''' ([[Gruzijski jezik|gruzijski]]: ''ალისა კეჟერაძე''; [[Tbilisi]], [[11. prosinca]] [[1937.]] – [[London]] [[18. veljače]] [[1996.]])<ref name="A1">{{Citiranje weba |url=https://alchetron.com/Aliza-Kezeradze/|title=Aliza Kezeradze|work=alchetron.com/|accessdate=19. rujna 2020.|quote=|language=engleski|trans-title=Aliza Kezeradze}}</ref> bila je gruzijska [[pijanist]]ica i učiteljica [[Glasovir|klavira]].<br> | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Prvu poduku u sviranju klavira dobila je od majke pijanistice Lucye Kezheradze. Studirala je u Središnjoj glazbenoj školi za nadarenu djecu u Tbilisiju kod Nine Pleshcheyeve, učenice [[Alexander Siloti|Alexandera Silotija]]<ref name="A2">{{ | Prvu poduku u sviranju klavira dobila je od majke pijanistice Lucye Kezheradze. Studirala je u Središnjoj glazbenoj školi za nadarenu djecu u Tbilisiju kod Nine Pleshcheyeve, učenice [[Alexander Siloti|Alexandera Silotija]]<ref name="A2">{{Citiranje weba|url=https://www.bach-cantatas.com/Lib/Siloti-Alexander.htm|title=Siloti Alexander| work=bach-cantatas.com/|accessdate=31. kolovoza 2020.|quote=|language=engleski |trans-title=Siloti Alexander}}</ref>, a potom i na Tbiliskom državnom [[konzervatorij]]u s Emilom Gurevichem. Njezin repertoar diplomskog koncerta uključivao je [[Samuel Barber|Barberovu]] ''Sonatu za klavir u e-molu'', [[Sergej Prokofjev|Prokofjevu]] ''Sonatu za klavir br. 7'' i ''Wanderer-fantaziju u c-molu'' [[Franz Schubert|Franza Schuberta]]. | ||
Početkom sedamdesetih udala se za građevinskog inženjera Georgea Teslenka, s kojim je dobila sina Georgea i preselila se u [[Moskva|Moskvu]], gdje je predavala klavir na Državnom pedagoškom sveučilištu. | Početkom sedamdesetih udala se za građevinskog inženjera Georgea Teslenka, s kojim je dobila sina Georgea i preselila se u [[Moskva|Moskvu]], gdje je predavala klavir na Državnom pedagoškom sveučilištu. | ||
Trenutačna izmjena od 19:18, 29. travnja 2022.
| Alica Kezeradze | |
|---|---|
| Datoteka:Alica Kezeradze.jpg | |
| Rođen/a | 11. prosinca 1937. Tbilisi, Gruzija |
| Umro/umrla | 18. veljače 1996., London, Ujedinjeno Kraljevstvo |
| Žanr/ovi | ozbiljna glazba |
| Zanimanje | pijanist, učitelj |
| Instrument | glasovir |
| Djelatno razdoblje | od 1970-ih do 1996. |
Alica Kezeradze (gruzijski: ალისა კეჟერაძე; Tbilisi, 11. prosinca 1937. – London 18. veljače 1996.)[1] bila je gruzijska pijanistica i učiteljica klavira.
Životopis
Prvu poduku u sviranju klavira dobila je od majke pijanistice Lucye Kezheradze. Studirala je u Središnjoj glazbenoj školi za nadarenu djecu u Tbilisiju kod Nine Pleshcheyeve, učenice Alexandera Silotija[2], a potom i na Tbiliskom državnom konzervatoriju s Emilom Gurevichem. Njezin repertoar diplomskog koncerta uključivao je Barberovu Sonatu za klavir u e-molu, Prokofjevu Sonatu za klavir br. 7 i Wanderer-fantaziju u c-molu Franza Schuberta.
Početkom sedamdesetih udala se za građevinskog inženjera Georgea Teslenka, s kojim je dobila sina Georgea i preselila se u Moskvu, gdje je predavala klavir na Državnom pedagoškom sveučilištu.
Godine 1976. upoznala je i započela suradnju s Ivom Pogorelićem kojega je podučavala klavir i za kojeg se vjenčala 1980. godine. S njim je živjela do svoje smrti.
Umrla je u Londonu 18. veljače 1996. od raka jetre.
Izvori
- ↑ "Aliza Kezeradze" (engl.). alchetron.com/. https://alchetron.com/Aliza-Kezeradze/ Pristupljeno 19. rujna 2020.
- ↑ "Siloti Alexander" (engl.). bach-cantatas.com/. https://www.bach-cantatas.com/Lib/Siloti-Alexander.htm Pristupljeno 31. kolovoza 2020.