Bogoria: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m no summary specified
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Bogoria'''-->{{UNESCO-svjetska baština
{{UNESCO-svjetska baština
|ime mjesta = Kenijski sustav jezera Velike rasjedne doline
|ime mjesta = Kenijski sustav jezera Velike rasjedne doline
|slika = Lake_Bogoria_WW_satellite_image.png
|slika = Lake_Bogoria_WW_satellite_image.png

Posljednja izmjena od 29. travanj 2022. u 16:22

  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Bogoria je slano alkalno jezero u Velikoj rasjednoj dolini, u vulkanskom području odmah sjeverno od ekvatora u Keniji. Jezero je najpoznatije po mnoštvu algi koje privlače milijune plamenaca, ali i veliki broj drugih životinja, zbog čega ga je zaštitila Ramsarska konvencija 1973. godine. Sustav kenijskih slanih jezera, kojemu pripada i Bogoria, jedno je od mjesta u kojemu živi najveća raznolikost ptica na svijetu. God. 2011. je, zajedno s drugim kenijskim jezerima Velike rasjedne doline (Nakuru i Elmenteita), upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi kao "sustav povezanih plitkih jezera jedinstvene ljepote koja su dom za 13 jako ugroženih vrsta ptica i najvažnije mesto ispaše patuljastih plamenaca, ali i glavno gnijezdilište velikih pelikana na svijetu"[1].

Panorama jezera Bogoria
Panorama jezera Bogoria

Prirodne odlike[uredi]

Jezero Bogoria se nalazi na 990 m nadmorske visine i ima projer od 34 x 3,5 km, te slijev od 700 km². Na sjeveru jezera nalazi se močvara Kesubo, a na istoku Siracho litice, koji zajedno s jezerom pripadaju Nacionanom rezervatu Bogoria. Jezero je poznato i po svojim gejzirima (njih 18, što je najveći broj u Africi) i termalnim izvorima u jezeru i uz obalu. Na četiri mjesta može se pronaći po desetak gejzira koji erumpiraju do 5 m visine[2]

Voda jezera sadrži veliku koncentraciju ijona Na+, HCO3- i CO32- koji dolaze u vodama rijeka Sandai i Emsos, ali i od oko 200 alkalnih termalnih izvora s tri lokaliteta uz obalu jezera:Loburu, Chemurkeu, i južna skupina (Ng'wasis, Koibobei, Losaramat). Voda je zbog toga alkalna (pH:10.5) i slana (do 100 g/L rastopljene soli) zbog isparavanja jer nema odlijeva jezera. Površina plitkog jezera Bogoria je meromiktička (podijeljena na gusti slani donji i gornji slatki sloj vode). Iako jako slano prepuno je cijanobakterija Arthrospira fusiformis kojima se hrane plamenci.

Pored plamenaca, u rezervatu obitavaju i ugrožene vrste kao što su: velika čaplja, čekićarke, afrički orao ribar (Haliaeetus vocifer), afrički crni orao (Aquila verreauxii) i crno-bijeli vodomar (Ceryle rudis).

U njegovoj okolici također obitavaju ugroženi sisavci kao što su Rothschildova žirafa, crni nosorog i bijeli nosorog, ali i drugi kao veliki kudu, lav, gepard, divlji pas, močvarna antilopa i piton. Jezero je tradicionalni dom naroda Endorois koji su se 1970-ih bili primorani odseliti, ali sada se kroz Afričko povjerenstvo za ljudska prava (African Commission on Human and Peoples' Rights, ACHPR) pokušavaju vratiti[3]

Izvori[uredi]

  1. Kenijski sustav jezera i Ningaloo obala u Australiji upisani na UNESCO-v popis svjetske baštine (engl.) Preuzeto 31. listopada 2011.
  2. Loburu Geysers and Hot Springs, Lake Bogoria na Womndermondo (engl.) Preuzeto 31. listopada 2011.
  3. Soysambu Conservancy (Arhivirano 20. listopada 2008.) (engl.) Preuzeto 31. listopada 2011.
  • M. North Lewis, A Guide to Lake Baringo and Lake Bogoria, 1998., Horizon Books. ISBN 9966-868-17-8 nevaljani ISBN
  • J.J. Tiercelin i A. Vincens, Le demi–graben de Baringo–Bogoria, Rift Gregory, Kenya: 30,000 ans d’histoire hydrologique et sédimentaire, 1987., Bulletin des Centres de Recherches Exploration-Production Elf-Aquitaine, v. 11., str. 249.–540.

Vanjske poveznice[uredi]